fbpx

Klikom do obmane: “Bosanski atlas zločina” je do sada neviđeni nivo relativizacije zločina

Jedan od najzloglasnijih logora u koje su Bošnjaci tokom agresije zatvarani jeste logor “Omarska”. Možete u Atlasu pročitati brojna svjedočenja logoraša o torturama i ubistvima, u ovom slučaju ćete saznati i da su zločine činili Srbi, ali nećete saznati kolike su razmjere zločina, dobit ćete samo fragmente ukupne slike.

Piše: Jakub SALKIĆ

“Bosanski atlas ratnih zločina” najavljen je kao “alat za povećanje svjesnosti o rasponu i prirodi dešavanja tokom rata i kao takav može doprinijeti smanjenju prostora za prikrivanje ili manipulacije činjenicama”. Tako barem tvrdi direktor Istraživačko-dokumentacionog centra Mirsad Tokača, koji je autor Atlasa. Atlas je zamišljen tako da, kada odete na web-stranicu Bosanski atlas ratnih zločina, dobijete interaktivnu mapu Bosne i Hercegovine, i tu vam se nudi “istina” o ratnim dešavanjima u BiH, možete pretraživati sve događaje (koji se potpuno neispravno u Atlasu zovu “incidenti”) iz agresije na Bosnu i Hercegovinu. Lijepo zvuči, zar ne? Jednim klikom do istine. Ideja je dobra, zaista, ali realizacija je već druga priča.

Krenimo od masakra na tuzlanskoj Kapiji 1995. godine. “Incident” na tuzlanskoj Kapiji u Atlasu ratnih zločina sadrži podatke kao što su fotografije i snimci, te izjavu jednog svjedoka. Svjedok priča kako je s prijateljima došao na Kapiju, bili u kafiću, izašli i u tom trenutku se čula detonacija, neki su ranjeni, neki poginuli, vidio je raskomadana tijela… Šta ste iz ovoga saznali o zločinu na tuzlanskoj Kapiji? Ništa. Vidjeli ste fotografije i snimke užasa, ali mnoge činjenice nedostaju. Pitate li se, možda, ko je ispalio granatu, odakle je granata došla, koliko ljudi je poginulo, koliko je ranjeno? Ako vas odgovori na ova pitanja zanimaju, u Atlasu ih nećete dobiti.

A šta se stvarno desilo? Srpske snage su s položaja na Ozrenu ispalile granatu na tuzlansku Kapiju, gdje je od te granate poginula 71 osoba, a ranjeno ih 150. Prosjek godina poginulih je 24. Novak Đukić, zapovjednik Taktičke grupe Ozren, osuđen je za zločin na tuzlanskoj Kapiji.

Jedan od najzloglasnijih logora u koje su Bošnjaci tokom agresije zatvarani jeste logor “Omarska”. Možete u Atlasu pročitati brojna svjedočenja logoraša o torturama i ubistvima, u ovom slučaju ćete saznati i da su zločine činili Srbi, ali nećete saznati kolike su razmjere zločina, dobit ćete samo fragmente ukupne slike.

Istina je da je više hiljada Bošnjaka i Hrvata bilo zatočeno u ovom logoru. U više od 50 masovnih grobnica prijedorske regije pronađeno je više od 2.000 žrtava.

“Incident” koji je u Atlasu označen kao “Bebe” nudi sljedeće podatke: “Masovna grobnica ekshumirana 1999. godine. Ekshumirani su ostaci 28 tijela, od čega je 27 identifikovano.” U Atlasu su navedena imena žrtava, ali ko ih je ubio, kako su dospjeli u grobnicu, da li je iko procesuiran zbog tog zločina, to iz Atlasa nećemo doznati.

Istina koju ne možemo saznati iz Atlasa jeste da su za zločine u Tesliću osuđeni pripadnici srpske policijske formacije “Miće”, koji su ubili 28 civila na Borji, gdje se nalazi ova masovna grobnica.

Posebna priča vezana je za vjerske objekte. Recimo, dobit ćete podatke da je neka džamija ili crkva djelimično ili potpuno uništena, ali nećete nikada, ako koristite samo Atlas, saznati ko je srušio ili uništio taj objekt.

Na području od Srebrenice do Zvornika na svakom koraku je masovna grobnica. Atlas nudi informaciju samo o tome da je postojala masovna grobnica i fotografiju livade na kojoj možete vidjeti nekog čovjeka kako tu stoji. Jesu li tijela ekshumirana, koliko ih je bilo, je li sekundarna ili primarna grobnica, jesu li identificirani ostaci… Na ova pitanja nema odgovora. Primjer su masovne grobnice Jasenova, Jadar 1 i 2 kod Srebrenice.

Atlas na osnovu svjedočenja korištenih tokom sudskih procesa protiv počinilaca zločina daje informacije o događajima u Srebrenici u julu 1995. godine, ali prateći informacije koje nudi, navodi na potpuno iskrivljenu sliku događaja. Naime, saznat ćete ko je ubijao, gdje su ljudi zatvarani, saznat ćete za pojedinačne slučajeve ubistava i, ako ne znate šta se zaista dešavalo, možete pogrešno razumjeti razmjere zločina, ne možete razumjeti iz ovih podataka da je zločin sistematično isplaniran. Dakle, dobit ćete podatke o pojedinačnim i sporadičnim zločinima, ali nećete steći uvid u cjelovitu sliku. Ni na jedno važno pitanje nećete dobiti odgovor. Ko je napadao Srebrenicu, ko je zapovijedao, koliko je ljudi bilo u Srebrenici, koliko je ubijeno, šta se desilo s onima koji su preživjeli i kako su uopće preživjeli, ko je osuđen za zločine i, najvažnije, kako je kvalificiran ovaj “masakr”? Genocid u Srebrenici preveliko je stradanje da bi se prema njemu ovako neodgovorno, bahato i zlonamjerno odnosili autori Atlasa. S ovakvom relativizacijom genocida i Milorad Dodik bio bi zadovoljan.

A jeste li znali da su u sarajevskoj “Aleji snajpera” (današnja ulica Zmaja od Bosne) poginule samo dvije osobe, a nekoliko ih ranjeno? To je podatak koji ćete dobiti iz Atlasa. Riječ je o ulici u kojoj je najčešće djelovao snajper sa srpskih položaja. Koliko je to što piše u Atlasu vjerovatno? Istina je da su u Sarajevu snajperi ubili 225 ljudi tokom rata, od toga 53 djece, a 1.030 ranili.

Ako pogledate sve događaje vezane za Kliniku za ginekologiju i porodilište “Zehra Mujdović” u Atlasu, dobit ćete podatak da je klinika i porodilište devastirano tokom rata tokom artiljerijskog napada na grad Sarajevo. Je li bio samo jedan artiljerijski napad? Ko je napadao? Kada? Ko je ubijen?

Prava istina, koju Atlas vješto skriva, jeste da je porodilište prvi put napadnuto 26. maja 1992. godine, da je napad bio i artiljerijski i pješadijski. Da se u porodilištu u tom trenutku nalazilo 130 žena i 70 novorođenčadi. Da je ubijeno petero djece, a da su dan poslije bitke, u kojoj su se istakli branioci Sarajeva, evakuirana djeca, majke i medicinsko osoblje. I to nije bio jedini napad.

U mnogim se mjestima, ako povjerujemo Atlasu, tokom rata gotovo ništa nije događalo. U Žepi je bio jedan “incident”, isto toliko i u Žepču. Predsjedništvo Bosne i Hercegovine samo je jednom napadnuto, a srušene džamijske munare (Timurhanova u Sarajevu naprimjer) jesu “manja oštećenja”.

Ako je ideja izrade Atlasa bila da se prezentira istina o zločinima u Bosni i Hercegovini, da se iznesu relevantne činjenice, onda ništa od toga nije uspjelo. Ovoliko nedostataka, otkrivenih u samo letimičnom pregledu, ne može imati Atlas da su ga i najveće neznalice na planeti radile ako su imali dobre namjere. Ovo je do sada neviđeni nivo relativizacije zločina. Pucanj u čelo istini.

PROČITAJTE I...

Za nadati se da u slučaju Mostara neki neće trgovati nacionalnim interesima radi onih vlastitih. Dinamika medijskih spinova ipak upućuje da bi Mostar mogao biti završni čin u kojem bi se mogući poraz Koalicije za Mostar prišio direktno Bakiru Izetbegoviću, a zatim bi se krenulo na “delistiranje” SDA iz političkog života.

Otkud ta iznenadna pojava tolike negativne energije i političke ostrašćenost koja podsjeća na sektaštvo, zašto većina ovih, do jučer prijatnih ljudi zvuči kao da idu po (ne)pamet na jedno te isto mjesto, ima li tu elemenata nekih pojava sličnim onim u Turskoj kada su do jučer ugledni i poštovani građani odjednom postali pučisti, je li u pitanju neka vrsta gulenizma?

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!