fbpx

Kaldrma na Konjuhu

Ovaj nalaz mogao bi, kako je dodala, predstavljati naučni dokaz kontinuiteta izgradnje puteva, posebno ako se uzme u obzir činjenica da su Rimljani bili ti koji su udarili temelje trase i pravaca puteva koje se i danas u savremenom svijetu koriste. 

 

Univerzitet u Tuzli provodi projekt “Rekognosciranja starog puta kaldrme“ na planini Konjuh što je od iznimnog značaja za Federaciju BiH. Ovaj projekt podržalo je Ministarstvo obrazovanja i nauke FBiH, a započela su istraživanja kako na terenu, tako i kabinetski rad.

– Terenski rad odnosno hodološka istraživanja sastoje se od utvrđivanja stare trase puta i intervjuiranja obližnjeg lokalnog stanovništva u selima u općini Kladanj. Kabinetski rad obuhvata istraživanje relevantne naučne literature, lokalnih monografija, starih putopisa iz Osmanskog perioda, starih karata… – kaže u razgovoru za Fenu profesorica na Odsjeku za historiju na Univerzitetu u Tuzli doc. dr Mersiha Imamović.

Ističe da je cilj ovog naučno-istraživačkog projekta utvrditi radi li se zaista o prahistorijskoj komunikaciji, jer vidljiv je kaldrmisani put na planini Konjuh. Ovaj put se prostire u pravcu sjever – jug u dužini od više kilometara.

-S obzirom da su mještani ovaj put nazvali ‘rimska kaldrma’ naš primarni cilj je određenje nastanka ove kaldrme na Konjuhu. Nama je veoma važno da utvrdimo u kojoj dužini je put vidljiv na zemljinoj površini, kao i pravac njegovog pružanja – pojasnila je profesorica Imamović.

Također,  jedan od ciljeva je i uključivanje ovog tzv. rimskog puta u turističku ponudu planine Konjuh koji je nekada povezivao sjevernu i sjeveroističnu Bosnu. Međutim, ono što žalosti istraživače, historičare i arheologe je što su određene dionice kaldrme potpuno uništene zbog eksploatacije šume, a nerijetko se događaju i devastacije kaldrme od pojedinaca koji sa džipovima u Zaštićenom pejzažu Konjuha uništavaju ovo historijsko naslijeđe.

– Ovaj dio puta je vezan za našu prošlost i važan je za našu historiju. Iako su ovo tek početna istraživanja, mi ćemo provesti određeno vrijeme na Konjuhu, kako bismo došli do što više rezultata. Samim time očekujemo i određene arheološke nalaze koji će nam pomoći da utvrdimo u kojem periodu je izgrađena ova kaldrma. Dakle, rimska kaldrma nije potvrđena u nauci, jer tu nisu rađena nikakva arheološka istraživanja. Upravo zbog toga smo i napravili ovaj projekt da utvrdimo radi li se o rimskoj kaldrmi ili putu koji je nastao u nekom drugom historijskom periodu – naglasila je profesorica Imamović.

Ovaj nalaz mogao bi, kako je dodala, predstavljati naučni dokaz kontinuiteta izgradnje puteva, posebno ako se uzme u obzir činjenica da su Rimljani bili ti koji su udarili temelje trase i pravaca puteva koje se i danas u savremenom svijetu koriste.

– Ovim projektom rekognosciranja će se utvrditi trasa starog puta, kao i vrijeme njegovog nastanka. S obzirom da dosad nisu rađena terenska istraživanja ove kaldrme, naše istraživanje i  publiciranje rezultata bit će veliki doprinos za arheologiju i historiju u bh. nauci i šire. Kaldrma može imati i veliki turistički potencijal, a to podrazumijeva da se ona uredi i zaštiti od svake moguće devastacije. Svjedoci smo da se godinama veoma mnogo uništava kulturno, historijsko i prirodno naslijeđe – potcrtala je.

U ovaj projekt uključeni su i studenti koji će vršiti hodološka istraživanja, ali i drugi univerziteti.

Značajna je uloga u projektu profesora emeritusa Envera Imamovića sa Univerziteta u Sarajevu i profesora Bege Omerčevića sa Tuzlanskog univerziteta.

U projekt je uključena i profesorica Irena Lazar sa Odsjeka za arheologiju Fakulteta za humanističke studije Univerziteta Primorska, Slovenija te s istog fakulteta i profesorica arheologinja Zrinka Mileusnić.

Tu je i arheolog dr. Dženan Brigić, profesorice na odsjeku za turski jezik Univerziteta u Tuzli Melinda Botalić i Anela Mulahmetović te profesorica Snežana Božanić s Filozofskog fakulteta Univerziteta u Novom Sadu.

Učestvuju također Muzej Istočne Bosne iz Tuzle i Zavod za kulturno, historijsko i prirodno naslijeđe./FENA/

PROČITAJTE I...

Pašovićeva jednačina sugerira da je kultura = ON, a da je nacionalno = vjersko, i obrnuto. Pritom mu je sve što u kulturi proizvedu nacionalna društva i vjerske zajednice nešto nazadno, folklorno, prevaziđeno. Oboje su mu nešto što bi rado protjerao iz društva. Naime, Pašović i njegovi intimusi graknuli su još 2015. godine, kada su od Federalnog ministarstva kulture smanjene bolesno visoke dotacije za festivale poput MESS-a. Tada su tvrdili da se ukida internacionalna kultura, a subvencionira folklor. Ipak, ostaje posve nejasno kako uopće može postojati internacionalno ako nije utemeljeno na nacionalnom? Pa nije li internacionalna kultura upravo plodonosna i izlječujuća komunikacija između nacionalnih kultura? Uzalud je ovakva pitanja postavljati Pašoviću i njegovoj toploj režiserskoj braći jer je njima vrhunac umjetnosti kada djevojka koja glumi muslimanku iz svoje vagine na pozornici izvadi zastavu Bosne i Hercegovine

Da li je potrebno i spominjati da je Mazalica aktivno litijašio po Crnoj Gori, “branio” tamošnje srpske “svetinje”, borio se junački protiv “milogoraca” te, po vlastitim riječima, “osjećao nacionalni romantizam”.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!