fbpx

Kako su HDZ i opozicija ugrozili normalan aranžman s MMF-om

Važno je podsjetiti da pismo namjere nije potpisano ne zbog sukoba “etničkih poglavica”, kako to naglašavaju neki opozicijski političari, Predrag Kojović i, iznenađujuće, Zlatko Lagumdžija, već zato što zvaničnici HDZ-a BiH u Fiskalnom vijeću nisu potpisali taj dokument

Piše: Faris NANIĆ

Sredstva Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) u iznosu od 330 miliona eura, koja su namijenjena Bosni i Hercegovini za borbu protiv pandemije virusa korona i njegovih negativnih posljedica, uskoro će biti uplaćena. U sagi o hitnom kreditu MMF-a ovo je najvažnija vijest. Naravno, reći će neki, nakon što je dogovor, uz posredovanje američkog ambasadora i predstavnika EU, postignut, nesporazume bi trebalo staviti ustranu i više ne insistirati na analizama generirane krize oko jednog normalnog aranžmana s MMF-om. Međutim, uprkos potrebi stvaranja pozitivne atmosfere u uvjetima izvanrednog stanja pandemije, ipak je nužno razjasniti kako je i zbog čega došlo do ove krize, a naročito naglasiti neutemeljenost nekih opozicijskih reakcija.

Međunarodni monetarni fond specijalizirana je agencija osnovana s ciljem osiguranja stabilnosti međunarodnog monetarnog i finansijskog sistema i međunarodnih plaćanja. MMF kredite odobrava zemljama članicama, i to na temelju njihovog zahtjeva iz pisma namjere i raspoloživih sredstava koje pojedina država ima za određene namjene. Zemlja članica jeste Bosna i Hercegovina, a njezin je problem na koji će način, prema svom unutarnjem ustrojstvu, ta sredstva raspodijeliti. Naša je zemlja neto dužnik MMF-u, i to ju stavlja u neprivilegiran položaj, čak i u uvjetima ozbiljne krize. BiH je dosad sklopila pet aranžmana sa svjetskom finansijskom organizacijom, od čega su četiri stand by, reprogrami krediti koje je BiH preuzela po Sporazumu o sukcesiji i onih koje je uzela u uvjetima poslijeratne ekonomske stabilizacije. Peti koji je sklopljen 2016. godine bio je namijenjen za finansiranje hitnih mjera sanacije uslijed poplava.

Važno je reći da MMF od 1974, odnosno od ukidanja konvertibilnosti američkog dolara u zlato (jedne od dviju osnova Sporazuma iz “Bretton Woodsa” kojim su osnovani MMF i Svjetska banka u svrhu poslijeratne obnove i finansijske stabilnosti zemalja) te uvođenja plutajućih valutnih kurseva, za obračunsku jedinicu, umjesto zlata, koristi specijalna prava vučenja (Special Drawing Rights), čija se vrijednost izvodi iz tečajeva pet valuta (američki dolar, britanska funta, euro, kineski renmimbi i japanski jen). Najčešće je dosad vrijednost SDR-a bila oko 1,5 USD. SDR je prvotno kreiran 1969. godine za dopunu službenih rezervi zemalja članica, postavši globalno rezervno sredstvo, odnosno imovina. Igra najčešće ulogu osiguranja likvidnosti i dopune rezervi zemalja članica, što je posebno bilo vidljivo za vrijeme krize 2008, kada je oko 182 miliona SDR-a alocirano zemljama članicama. SDR nije niti valuta niti potraživanje prema MMF-u, već potencijalno potraživanje prema slobodno dostupnim valutama zemalja članica. Otud je ovaj kredit izražen u eurima, odnosno SDR se mijenja za tu valutu.

Na bazi zaduženosti i dinamike vraćanja kredita određenoj su zemlji na raspolaganju finansijska sredstva za stabilizaciju hitnih stanja, reprograme kredita, ali uz uvjet tzv. strukturnog prilagođavanja, odnosno ekonomskih i finansijskih reformi.

Ergo, BiH je od MMF-a dosad dobila odobrenje za 2,177.692.000 SDR-a kredita, iskoristila je 986.383.000, a treba vratiti 343.485.000. U tom smislu, jamac povrata kredita jest i uvijek će biti država Bosna i Hercegovina, a ne njezini entiteti, kamoli kantoni. Sama država treba imati mehanizme naplate povrata sredstava koje je od tog kredita dodijelila entitetima, a Federacija svojim kantonima. To državu, s obzirom na finansijsku disciplinu u malom entitetu i nekim finansijski nedostatnim kantonima, stavlja u težak položaj, pa je svaka raspodjela koja mijenja dosadašnje odnose kritična i može imati ozbiljne finansijske posljedice po državu. To je glavni razlog zašto su neki članovi Fiskalnog vijeća bili protiv promjene dosadašnjeg “ključa” raspodjele. Uključivanje kantona u aranžmane s MMF-om, na već uključene entitete, bilo bi rizično preko razumske mjere.

S obzirom na to da se u javnosti stvorio dojam kako se “svađom etničkih poglavica” BiH odriče nekog poklonjenog novca, ove je brojke bilo nužno staviti u kontekst. Činjenicu da nije riječ o donaciji, već kreditu koji se, uz kamatu, mora vraćati, odmah po objavljivanju postignutog dogovora naglasio je predsjednik SDA Bakir Izetbegović. Isto tako, podsjetio je na već spomenut kredit od MMF-a za sanaciju šteta od poplava, kada se ukupan odobren iznos podijelio popola da bi se pomoglo ugroženijim područjima u malom entitetu koji se nije mogao uspješno nositi s posljedicama, te je naglasio da je ovaj put bitno drukčiji odnos jer će FBiH dobiti 62 posto, RS 38 posto, od čega će oba entiteta za Distrikt Brčko odvojiti po pola posto.

Važno je da je dogovoreno kako će unutar FBiH pola sredstava biti plasirano preko Vlade Federacije, a pola preko kantona koji nose većinu tereta, jer po Vašigtonskom i Dejtonskom sporazumu kantoni imaju ovlasti i finansiraju policiju, zdravstvo i školstvo. Kako se kod povučene odluke Vlade FBiH o raspodjeli budžetskih sredstava po kantonima, općinama i gradovima nisu poštivali neki važni kriteriji, u ovom slučaju plasman sredstava iz kredita ići će prema kantonima s obzirom na broj stanovnika, dok će dva najmanja, Posavski i Goraždanski, ipak dobiti dvostruko veća sredstva od onih koji im, po kriteriju broja stanovnika, pripadaju. Izetbegović je usput napomenuo važnu činjenicu da se pri spominjanju sredstava u korist kantona stvara javna percepcija da je to dobro samo za “hrvatsku stranu”, što je netačno jer je šest od deset kantona dominantno bošnjačkih, a u njima živi 80 posto stanovnika Federacije. Konačno, naglasio je, nije vrijeme za prebrojavanje krvnih zrnaca jer treba pomoći najugroženijima, bez obzira na nacionalnu pripadnost. Šef Delegacije EU u BiH Johann Sattler je naglasio da je postignuta saglasnost oko uspostave koordinacionog tijela s fokusom na rad u socioekonomskom dijelu, odnosno tijela koje će se na dnevnoj bazi baviti osmišljavanjem mjera i ubrzanim reakcijama, u kojem će biti predsjedavajući Vijeća ministara BiH, entitetski premijeri, ministar sigurnosti i ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa, kako je to formulirao Bakir Izetbegović.

Važno je podsjetiti da pismo namjere nije potpisano ne zbog sukoba “etničkih poglavica”, kako to naglašavaju neki opozicijski političari, Predrag Kojović i, iznenađujuće, Zlatko Lagumdžija, već zato što zvaničnici HDZ-a BiH u Fiskalnom vijeću nisu potpisali taj dokument. Iz te stranke su insistirali da se u pismo namjere uvrste i kantoni. U pregovorima, otkrio je Izetbegović, predstavnici HDZ-a nisu tražili da kantoni budu supotpisnici vanrednog aranžmana s MMF‑om, već da se putem FBiH zaduže za servisiranje bitnih funkcija u njihovoj nadležnosti, što, po procjenama, iznosi 50 posto finansijskih potreba u ovim prilikama i bit će precizno izračunato kroz rebalans budžeta Federacije, koji je u izradi. Takođe, tim sredstvima bit će finansirana provedba Zakona o ublažavanju negativnih ekonomskih posljedica pandemije.

Postupak zvaničnika HDZ-a BiH s naznakama sabotaže odlučio je predsjednik Naše stranke Predrag Kojović pripisati i onima koji su potpisali pismo namjere. Njegova je izjava gotovo jednaka nizu prethodnih, izjednačavajućih prema “svim trima stranama, etničkim strankama”. On je kazao da je mogućnost da, zbog već tradicionalne nesposobnosti dogovora etničkih poglavica, izgubimo iznos od 330 miliona eura, koji nam nudi MMF, poražavajuća, ali, nažalost, ne i iznenađujuća. “Cijena koju ćemo platiti u broju radnih mjesta i subvencija privrede je nesaglediva.

To je još jedan od nebrojenih dokaza da ovaj nefunkcionalni, nakaradni politički sistem i etničke partije kojima on jedino odgovara ne mogu ovu zemlju voditi naprijed ni u normalnim, a kamoli u ovim teškim vremenima”, zaključio je u već dosadno istom stilu, služeći se potpuno istim rečeničnim sklopovima. Prebacivanje odgovornosti “etničkim poglavicama”, a ne stranci koja je zaista odgovorna za opstrukciju, javnost je ocijenila politikantskim, čak i pokušajem relativizacije odgovornosti HDZ-a. No, wanna be državnik Kojović je dosad o svemu u politici naučio tek par izlizanih fraza o jednakoj odgovornosti “etničkih poglavica”. To više ne prolazi ni kod njegovih istomišljenika i bivših partnera u “Republici Sarajevo”.

Reagirao je Dino Mustafić, jedan od osnivača Naše stranke, na Twitteru, objavivši kako je politički nekorektno od opozicije iz FBiH blokadu predstavljati kao podjednaku odgovornost svih strana, kada se ovdje radi o klasičnom kriminogeno-etničkom reketiranju HDZ-a. U to smo se uvjerili i u procesu nabavljanja testova i medicinske opreme, napisao je Mustafić. Nažalost, propustio je dodati i propali pokušaj Čovićevih pijuna, Bevande i Milićevićke, da federalna sredstva, odlukom Vlade, raspodjele kantonima i općinama po kriteriju “najviše onima s hrvatskom većinom”. Reagirao je i Dženan Đonlagić (DF), zastupnik u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, napisavši da je riječ o tipičnoj relativizaciji jer pismo namjere MMF-u nisu potpisali predstavnici (ministri) HDZ-a u državnom i Federalnom ministarstvu finansija.

Kojović nije uspio naučiti niti osnove funkcioniranja kreditnih aranžmana MMF-a, a bio bi vlast. Ne nudi MMF ništa, već BiH ima pravo povlačenja tih sredstava prema stanju svog računa i bilansa plaćanja, ali i MMF-ove procjene ključnih ekonomskih pokazatelja zemlje. MMF tako za 2020. (prije pandemije) procjenjuje rast BDP-a od 2,6 posto, rast potrošačkih cijena 1,4 posto, dok je ukupno zaduženje BiH (prije ovog aranžmana koji još nije pokrenut) 126,83 miliona SDR-a, a dodijeljena kvota 265,2 miliona SDR-a s 31. decembrom 2019.

U odnosu na prva četiri aranžmana, služeći se koeficijentima raspodjele s računa Uprave za indirektno oporezivanje, koji su isti raspodjelama ranijih kredita od MMF-a, Federaciji 64,50 posto, RS-u 31,95 posto, Distriktu Brčko 3,55 posto sredstava, od 330 miliona eura kredita, Federacija bi uprihodila 212 miliona eura, RS 105 miliona, dok bi Brčko distrikt raspolagao s 11 miliona eura. Prema postignutom dogovoru, 62 posto Federaciji BiH donosi 204 miliona eura, 38 posto malom entitetu donosi 125 miliona, dok Brčko distrikt uprihođuje po pola posto od svakog entiteta, odnosno 1,6 miliona eura. Tako je ukupan prihod Federacije 203 miliona, RS-a 124,5 miliona eura, nakon izdvajanja za Distrikt Brčko. Iz ovog proizlazi da je Distriktu Brčko namijenjeno skoro 90 posto manje sredstava, što vjerovatno proizlazi iz ocjene kako su posljedice na javne servise i socijalne transfere ipak najveće u malom entitetu, a najmanje u Distriktu. Vrijeme i trajanje krize pokazat će je li ova računica ispravna.

PROČITAJTE I...

Posmatrajući čitav taj neukusni, ali vrlo razotkrivajući performans, to pozorište sjenki i lutaka, to licemjerno pretvaranja i glumatanje, čini se da bi, umjesto rupa po zidovima, članovi frankenštajn koalicije prije trebali začepljivati zjapeće rupetine u vlastitom znanju, srcu i glavama

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!