Kako su desničari pobijedili

Svi djelići nisu skladno raspoređeni u tom mozaiku. U samo 19 kvadratnih kilometara sve je pomiješano. U centru je koncentrirano stanovništvo s većom kupovinom moći, konzervativno i tradicionalističko. U prvom pojasu periferije, s hiljadama domova vojnika koji služe u tamošnjim bazama, mjesto je na kojem lovi Vox.

 

Najčešća imena među novorođenčadima u Ceuti jesu Mohamed i Yasmin. I upravo je u takvoj španskoj enklavi na sjeveru Afrike radikalni desničarski Vox uspio osvojiti najviše glasova u svojoj historiji. Stranka desničarskog vođe Abascala u Ceuti dobila je 35,2% glasova podrške na biralištima.

U samo tri godine ova krajnje desna stranka prešla je put od svega 139 glasova u Ceuti pa do najveće podrške na posljednjim izborima. Na izborima u aprilu u Ceuti najjača je stranka bio socijalistički PSOE aktuelnog premijera Sancheza, koji je uživao podršku muslimana, siromašnih i nezaposlenih.

U tih šest mjeseci ekspanzije između aprilskih i sada ponovljenih izbora Abascalova stranka promijenila je svoju strategiju kampanje u tom autonomnom gradu. U aprilu je Rafael Rodríguez, tadašnji Voxov kandidat za Ceutu, nagovijestio da će zatvoriti džamije i protjerati one “koji promiču fundamentalizam ili prezir prema ženama”. Ta je kampanja uznemirila tamošnje stanovništvo, posebno muslimansku zajednicu. Reakcija se osjetila i na biralištima 28. aprila: sudjelovanje je prvi put nakon deset godina premašilo 60%, a sva izborna mjesta u gradu zabilježila su pobjedu PSOE. Međutim, uoči izbora održanih 10. novembra ekstremna desnica odlučila je ublažiti svoje poruke o islamu. I pobijedila je.

Tokom kampanje Vox nije upućivao poruke s vjerskim konotacijama, usredotočili su se na svoj govor protiv imigracije i strelice odapete ka susjednoj državi. “Mi ćemo od Maroka tražiti jasno, izričito i odlučno priznanje španske Ceute i Melille, ako ne, onda neće nijedan španski euro doći ovdje”, rečeno je. Ceuta je “lonac kultura”.

Njegovih 80.000 stanovnika gotovo je podjednako raspodijeljeno između zapadnjačke kršćanske zajednice i rastuće arapsko-muslimanske zajednice. Tu su i jevrejske i hinduističke manjine, koje imaju značajnu socioekonomsku težinu.

Svi djelići nisu skladno raspoređeni u tom mozaiku. U samo 19 kvadratnih kilometara sve je pomiješano. U centru je koncentrirano stanovništvo s većom kupovinom moći, konzervativno i tradicionalističko. U prvom pojasu periferije, s hiljadama domova vojnika koji služe u tamošnjim bazama, mjesto je na kojem lovi Vox.

Na periferiji je arapsko-muslimansko stanovništvo, među kojima je zabilježena najviša stopa nezaposlenosti, nedovoljno dobrog života i puno neuspješnih u školi. Stranka krajnje desnice osvojila je središte grada, četvrti u kojima žive oni s visokim dohotkom. Socijalisti su pobijedili u najsiromašnijih 14 dijelova Ceute.

Više od 35 posto biračkog tijela Ceuta “kupilo” je oštru priču protiv Maroka i protuimigracijske poruke Voxa. Kako je ta ksenofobična poruka rezultirala pobjedom u tako multikulturalnom gradu? “Ovo je vrlo polarizirani grad u kojem je sada Vox kapitalizirao priču oko islamofobije i demonizacije imigranata i pobijedio zahvaljujući i apstinentima”, kaže lokalni muslimanski vođa Mohamed Ali, povijesni vođa više interkulturalnog lokalizma.

Jedan od ključeva pobjede jeste vojska. U Ceuti boravi 1.041 pripadnik snaga državne sigurnosti, 3.218 vojnih i 300 lokalnih policajaca. Većina glasa za Vox, a njih desničarski čelnici, pak, nazivaju “hrabrima”, “anđelima čuvarima” koji rade na ogradi koju žele pretvoriti u “vrlo visok zid”.

Vox trenutnu dvostruku bodljikavu žicu, visoku šest metara, želi zamijeniti zidom. Također, u Ceuti je oko 400 djece migranata bez pratnje. Čelnici ekstremne desnice optužuju ih za navodni porast kriminala, što nije tačno. Ipak, zbog njih Abascalova stranka predlaže ponovno otvaranje starog zatvora u koji bi ugurali sve one koji im ne pašu.

 

PROČITAJTE I...

Macron, poput Françoisa Mitterranda, Jacquesa Chiraca, Nicolasa Sarkozyja i Françoisa Hollandea, pokušava natjerati CFCM da funkcionira kao svojevrsni “štit” od radikalizacije, očekujući čvršću integraciju muslimana Francuske, kojih ima oko šest miliona, među ukupno 67 miliona Francuza. Jedno od pitanja u kojima Macron očekuje pomoć jeste pitanje vela ili hidžaba, koji je bio zabranjen u Francuskoj 2004. godine. Ta je mjera imala određenog uspjeha i u drugim evropskim zemljama. Petnaest godina kasnije, hidžab je ponovno postao osjetljiv društveni problem, ne samo na periferiji i u predgrađima nego i na nekim univerzitetima

Osmanovićevo hapšenje nije izoliran slučaj, Srbija je to radila u još nekoliko navrata, a više puta raspisivala je potjernice zbog kojih su državljani Bosne i Hercegovine hapšeni u inostranstvu. Srbija to radi na osnovu vlastitih zakona kojima je sebi dala za pravo da procesuira sve ratne zločine na području bivše Jugoslavije, što nije u skladu s Evropskom konvencijom o ljudskim pravima

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!