fbpx

Jugovići iz sarajevskih sokaka

Hoće li se ikada saznati koliko su beogradske generalčine ulupale milijardi dolara u projekte poput “Orla” ili još besmislenijih podzemnih baza i bunkera nauštrb civilne infrastrukture, pogotovo one u Bosni i Hercegovini?

 

 

Kada bi se provela analiza medija iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske ili Crne Gore kojom bi se pokušalo ustvrditi koji od njih i dalje tretiraju prostor bivše Jugoslavije kao jedinstveni politički, kulturni te stoga i medijski prostor, famozni “region”, bez sumnje bi se ustanovilo da u tome prednjače bosanskohercegovački a naročito sarajevski mediji.

Redovna je pojava da ovdašnji mediji prenose vijesti iz susjednih država koje ne samo da nemaju bilo kakve važnosti za bosanskohercegovačko društvo već su često i sasvim lokalne prirode.

Jedna od takvih je i “vijest” kako bi Vojska Srbije trebala dobiti prvu ženu pilota, koja će upravljati avionom „Soko J-22 Orao“, o čemu izvještava Radio-televizija Srbije, a prenosi RadioSarajevo.ba. Ovaj sarajevski portal nas, na prvi pogled ničim izazvan, obavještava da je “Ana Perišić prva koja u 241. lovačko-bombarderskoj avijacijskoj eskadrili preuzima komande legendarnog aviona proizvedenog u Mostaru”.

No, termin “legendarni”, kao i ostatak teksta, koji se više bavi avionom umjesto njegovim prvim ženskim pilotom, potvrđuju da ovo ipak nije topla ljudska priča o hrabrim oficirima Vojske Srbije, već prije o jugoslavenskom, a što će reći i automatski “našem” avionu.

U tom duhu neumrle Jugoslavije s Radiosarajeva nas informiraju o historijatu dizajna i proizvodnje ovog “najambicioznije zamišljenog” aviona bivše Jugoslavije, valjda u želji da pokažu “kakva je, bre, Juga bila sila”. No, brzo postaje jasno da se, u suštini, radilo o bezumnoj zloupotrebi i pronevjeri sredstava i resursa “svih naroda i narodnosti”, koja nekako najviše podsjeća na pranje novca u režiji JNA.

Šta reći na informaciju da je to bio “prvi jugoslovenski avion” koji je probio “zvučni zid” nekih 37 godina nakon što je to, 1947. godine, pošlo za rukom legendarnom američkom pilotu Chuck Yeageru. Gotovo pola stoljeća poslije, prava sitnica! Šta reći na to da je u trenutku kada je ovaj avion proizveden on već bio dobrano zastario, a, u kontekstu uloge koju je trebao imati, gotovo neupotrebljiv?

Hoće li se ikada saznati koliko su beogradske generalčine ulupale milijardi dolara u projekte poput “Orla” ili još besmislenijih podzemnih baza i bunkera nauštrb civilne infrastrukture, pogotovo one u Bosni i Hercegovini?

Ipak, i mimo svega nabrojanog, od kakve važnosti je za građane Bosne i Hercegovine danas, godine 2020, vijest o nekakvoj ženi pilotu agresorske Vojske Srbije koja pilotira avionom od kojeg građani Bosne i Hercegovine nikada nikakve koristi nisu vidjeli, mada je pravljen novcem koji je otiman od njihovih usta? Jedina sreća u svoj toj nesreći jeste da se radilo o zastarjelom oružju koje, iako upotrebljavano u Agresiji na Bosnu i Hercegovinu, nije moglo nanijeti onoliko štete koliko su agresori priželjkivali.

Ipak, ostaje pitanje zašto se ovakve vijesti serviraju našoj javnosti? Do kada će sva naša “radio Sarajeva” funkcionirati kao filijale “Radio Beograda”? Kada će se urednici i novinari ovdašnjih medija konačno pomiriti s činjenicom da Jugoslavije nema, da je krepala i da je, ako Bog da, više nikada neće biti? /M.D./

 

PROČITAJTE I...

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!