fbpx

Do podne čika Jovo, od podne čiča Jova

Upitan o slučaju “Dobrovoljačka”, Divjak odbija da ga se naziva učesnikom, mada to svakako jeste bio, nego tvrdi da je bio samo “svjedok”. Najgore od svega je to što Divjak i sam događaj, ali i branioce grada, dezavuira pričajući da postoje neke strane s više istina, govoreći “eto neka bude priča branioci”, “eto neka bude priča agresija” i tvrdeći da se u Dobrovoljačkoj desio zločin.

Piše: Mustafa DRNIŠLIĆ

 

Umirovljeni general Armije Republike Bosne i Hercegovine Jovan Divjak jedna je od onih ličnosti iz vremena Agresije na Bosnu i Hercegovinu koje je ratna propaganda, a zatim i potreba jednog dijela stanovništva slobodnih teritorija da zadrže nadu u multietničko društvo, uzdigla na nivo nedodirljive svete krave. Nivo koji, objektivno, malo ko zaista zaslužuje, a još je manje onih koji ga znaju dostojanstveno održati.

Svoj status polarnog medvjeda i miljenika Sarajeva Divjak bi mogao nesmetano uživati da mu svako malo ne padne na pamet da ga zloupotrijebi i pošalje poruke političke prirode koje su s one strane granice pristojnog i istinitog.

Tako je i bilo prilikom Divjakovog najnovijeg gostovanja na Radončićevoj TV Alfa, gdje je iznio niz netačnih i nekorektnih kvalifikacija. Premda je sve vrijeme bio navođen od napadne voditeljice, koja je konstantno i sama iznosila nebulozne kvalifikacije, to Divjaka ne amnestira od njegovih izjava.

Za početak, general Divjak požalio se zašto Bosna i Hercegovina nije protektorat koji bi zabranio “nacionalne stranke”, koje su, eto, bile i ostale najveći problem ovdašnjeg društva.

Divjak time ne samo da krivicu za Agresiju na Bosnu i Hercegovinu, ali i za današnju situaciju, dijeli podjednako na sve “zaraćene strane” (zaboravljajući na ulogu Jugoslavenske narodne armije, srbijanskih, srpskih ali i “bosanskih komunista” koji su ovoj vojsci u miru i tišini tokom osamdesetih u nekoliko navrata isporučili oružje Teritorijalne odbrane RBiH) nego pritom koristi i anegdotu s Momčilom Krajišnikom i Alijom Izetbegovićem, pokušavajući ovog drugog predstaviti sukrivcem za neizbježnu činjenicu da Srbi, narod kojem i Divjak pripada, uvijek biraju stranke i lidere s antidržavnim agendama.

Pored ovakvog sasvim nedemokratskog svjetonazora, Divjak probleme današnjeg društva pronalazi i u navodnom revanšizmu koji se gaji podjednako u intimama porodica svih triju naroda ne dajući za to nikakvog dokaza.

Divjaku smeta i što se kod Bošnjaka navodno “slavi Otomanska imperija”, tj. što se izražava zahvalnost Turskoj zbog obnove porušenih džamija, poredeći to sa srpskom i hrvatskom malignom mitologijom koja je toliko koštala Bosnu i Hercegovinu. On smatra i da su pojedini bošnjački političari “zadojeni fašizmom”, a zatim žali i što se u školama više ne izučava komunistička verzija historijskog perioda Drugog svjetskog rata te što se djeca “truju” najnovijom i starijom historijom.

Divjaka, također, iritira i vrijeđa Izetbegovićev poziv Bošnjacima na zbijanje redova (koje Divjak anahrono naziva muslimanima), a što on vidi kao nedopustivi partikularizam.

Upitan o slučaju “Dobrovoljačka”, Divjak odbija da ga se naziva učesnikom, mada to svakako jeste bio, nego tvrdi da je bio samo “svjedok”. Najgore od svega je to što Divjak i sam događaj, ali i branioce grada, dezavuira pričajući da postoje neke strane s više istina, govoreći “eto neka bude priča branioci”, “eto neka bude priča agresija” i tvrdeći da se u Dobrovoljačkoj desio zločin.

Čak smatra i da se Bakir Izetbegović treba izvinjavati porodicama terorista koji su kidnapirali prvog Predsjednika a neposredno prije toga pucali po građanima Sarajeva. Pokušavajući da od agresorskih oficira napravi žrtve i izazove simpatije, Divjak ponovno problematiziranje ovog događaja relativizira stavom da porodice stradalih oficira JNA samo traže “satisfakciju” i ništa više.

Budući da je medijski veoma vispren, Divjak je sve svoje problematične stavove umotao u ukrasni papir s mašnicom i iznio u inače korektnom nastupu, začinjenom porukama mira i suživota i dobrohotnim anegdotama.

No, sve to ipak ne mijenja činjenicu da je riječ o revizionističkim i političkim izjavama koje su problematične, pogotovo što ih iznosi jedan umirovljeni general Armije Republike Bosne i Hercegovine.

PROČITAJTE I...

“Kad sam pogledao prema Komandantu, on je pucao iz stojećeg stava, blago raširenih nogu i raskopčanog gornjeg dijela uniforme, a svuda oko njega zabadali su se meci. U tim trenucima jedini je on ostao u stojećem položaju. Svi ostali bili su zalegli, i Alija, i Makić, i ja, i drugi. Mislim da su ih naši izviđači tukli nitroglicerinkama. Ogradila se strašna pucnjava. Mnogi nisu ni znali u šta pucaju ispred sebe, ali su pucali. Kad sam otkočio pušku, vidio sam Komandanta na desnoj strani puta kako u čučećem položaju mijenja okvir. Tad sam ga posljednji put vidio”

Hasan El-Basri, r. a., poznati tabi'in, jednu je noć pošao kod svog učenika Habiba Adžemija (habib Adžemij preselio je 130. godine po Hidžri). Po ovom imenu Adžemij vidi se da nije bio Arap. Kada mu je Hasan El-Basri došao, zatekao ga je kako klanja jaciju. Htio je da mu se pridruži u namazu, ali je čuo kako on, umjesto “Elhamdulillah”, uči “Elhemdilillah”. Kaže Hasan El-Basri sam sebi: “Ako mu se pridružim u ovom namazu, propast će mi namaz”, jer pogrešno uči, pa je sam tu noć jaciju klanjao. Posjedio je tu sa svojim učenikom, vratio se kući, klanjao jaciju i legao spavati. Tu noć usnije Gospodara pa ga Hasan El-Basri pita: “Gospodaru, u čemu je Tvoj raziluk, Tvoje zadovoljstvo?”, a Gospodar mu kaže: “Vidio si Moje zadovoljstvo, ali ga nisi znao cijeniti.” “Kako to, Gospodaru?”, upita Hasan El-Basri, a Gospodar mu odgovori: “Da si klanjao s Habibom, nad tim tvojim postupkom bilo bi Moje zadovoljstvo i taj namaz bio bi bolji od svih namaza koje si do sada klanjao. Ali, ti si u obzir uzeo pravilno izgovaranje harfova, a ne čisti nijet i čisto srce”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

KOMENTARI

  • Jovo 07.05.2020.

    Nebuloze

    Odgovori
  • Oksim 10.05.2020.

    Jovo je potpuno u pravu! Bosnjaci su bili ranije svih vjera, a kada su Bosnjaci prigrabili samo one islamske vjere i svezali se sa Turcima pristali su na velikosrpski i hrvatski fasizam te su tako sve tri zajedno razbucali Bosnu!
    Sada pokusavaju po istom receptu ponoviti pricu i u Crnoj Gori.

    Odgovori

Podržite nas na Facebooku!