fbpx

Još da nemamo predrasuda prema domaćem

“Već duže vrijeme kroz marketing stranih proizvoda do opasnih političkih izjava nabijaju nam se kompleksi inferiornosti. Sjetimo se nedavne Macronove izjave o Bosni i Hercegovini kao tempiranoj bombi. Treba ga podsjetiti da mu se kralj Luj XIV samo dva puta okupao u životu, dok smo mi tada imali javna kupatila i vodovode u svim čaršijama. Neki političari iz okruženja nam prijete i vrijeđaju nas, a mi kao trebamo da kupujemo proizvode kompanija čiji su vlasnici tajkuni njihovih političkih opcija”

 

Piše: Sanadin VOLODER

Izazov afirmacije ekonomskog patriotizma obilježje je tranzicijskih društava kakvo je bosanskohercegovačko. Uslijed ratnih dešavanja i prelaska iz socijalističkog uređenja u kapitalizam, najteži put oporavka imala je bosanskohercegovačka prehrambena industrija.

Karika koja se često isticala da je najslabija jeste upravo ambalaža proizvoda, njen kvalitet i dizajn. Međutim, jačanje svijesti o nužnosti kupovine domaćih proizvoda, na što je utjecalo više unutrašnjih (kampanje Udruženja “Kupujmo i koristimo domaće”, kampanje trgovačkih lanaca…) i vanjskih faktora (negativan odnos susjednih država kroz ograničenje izvoza mlijeka i drugih proizvoda, loš odnos stranih trgovačkih lanaca prema domaćim proizvođačima), ubrzalo je oporavak domaće prehrambene industrije. S druge strane, na domaćem tržištu došlo je do ukrupnjavanja proizvodnje i oživljavanja nekih predratnih giganata.

Važan dio ovog procesa jeste unapređenje domaće ambalažne i grafičke industrije, što se desilo zahvaljujući sinergijskom djelovanju akademske zajednice, dizajnera, proizvođača ambalaže, te proizvođača hrane i drugih artikala za svakodnevnu upotrebu.

O stanju i perspektivama u domaćoj ambalažnoj industriji razgovarali smo s prof. dr. Benjaminom Muhamedbegovićem s Univerziteta u Tuzli, autorom knjige Ambalaža i pakiranje hrane, Muamerom Prošićem, uspješnim dizajnerom iz Cazina, i Admirom Kapom, predsjednikom Udruženja “Kupujmo i koristimo domaće proizvedeno u BiH”.

Ambalaža i pakiranje hrane prva je knjiga o temi ambalaže napisana u Bosni i Hercegovini. Knjiga je namijenjena proizvođačima hrane, prehrambenim tehnolozima, timovima za razvoj novih prehrambenih proizvoda, pak-centrima, proizvođačima ambalaže, grafičkim dizajnerima, marketing-menadžerima, udruženjima potrošača…

Na pitanje da li bh. industrija, odnosno ambalaža domaćih proizvoda zaostaje za svjetskim trendovima, Muhamedbegović odgovara da je zaostatak sve manji kada se osvrnemo na period od poslije rata do sada. “Međutim, za precizniju ocjenu potrebno je uraditi širu analizu standarda i trendova ambalažnih materijala i grafičkog segmenta ambalaže. To bi bila interesantna tema i za neku tezu masterskog rada. Za ambalažne materijale prioritetno je da su zdravstveno i ekološki sigurni. Agencija za sigurnost hrane BiH donijela je niz propisa iz ove oblasti usklađenih s EU propisima i obavezujući su za sve subjekte koji posluju s ambalažom”, kaže Muhamedbegović, ističući da zaostajemo u pogledu tehnoloških inovativnosti ambalaže, jer nemamo institut koji se ovim bavi.

“Uskoro će se na tržištu pojaviti boce sa svjetlucavim čepovima i senzorom pokreta iz kojih će svirati muzika, a sve u cilju razlikovanja od konkurenata i privlačenja pažnje potrošača. Jesmo li mi spremni da budemo lideri takvih inovacija”, pita Muhamedbegović.

Sastavni dio dizajna ambalaža jeste umjetnost, odnosno kreativnost koja odražava temperament društva.

“Pri uporedbi grafičkog segmenta ambalaže domaćih i stranih proizvoda treba imati u vidu da grafika uključuje umjetnost koja nije tehnički mjerljiva i uporediva kao svojstvo ambalažnih materijala, već je ostavljena na subjektivni osjećaj potrošača. Njihove navike i preferencije različite su po mnogim kriterijima (boja, slika, oblik…). Imao sam polovinom 90-tih kolekciju od 30-ak primjeraka dizajna vrećice čipsa iz cijele Evrope. Južnoevropski proizvođači koristili su tople boje za nas temperamentne južnjake, a skandivanski za sebe blijedoplavu i tirkiznu. Danas dizajn ambalaže dopadljiv Evropljanima, možda, ne leži Amerikancima. Međutim, marketing uz globalizaciju (mekdonaldizacija) mijenja navike potrošača”, objašnjava Muhamedbegović, te dodaje da je “grafičke trendove lakše pratiti nego tehnološke, a naši grafički dizajneri dobro se snalaze. “Brzo reagiraju. Neki naši dizajni su u ravni sa svjetskim.”

Na pitanje koji su uspješni primjeri implementacije savremenih trendova ambalaže u domaćoj proizvodnji hrane, Muhamedbegović poručuje da ih je svakim danom sve više i da ih je teško pobrojati. “Neki od uspješnih primjera jesu: ‘Corn Flips’, ‘Oaza’, ‘Klas’, ‘Menprom’, većina visočkih proizvođača suhomesnatih proizvoda, sokovi ‘Kulin’, ‘Voćar’, ‘Vispak’, ‘Mak Zara’ i još mnogi drugi. Pored ovih velikih proizvođača, i neki mali proizvođači nude sir, med i dr. proizvode upakirane u ambalažu vrijednu pažnje.”

Uklanjanje predrasuda i stereotipa najteži je izazov, a posebno kad je riječ o odnosu prema domaćim i stranim proizvodima.

“Već duže vrijeme na razne načine, perfidno, kroz marketing stranih proizvoda do opasnih političkih izjava, nabijaju nam se kompleksi inferiornosti. Sjetimo se nedavne Macronove izjave o Bosni i Hercegovini kao tempiranoj bombi. Treba ga podsjetiti da mu se kralj Luj XIV samo dva puta okupao u životu, dok smo mi tada imali javna kupatila i vodovode u svim čaršijama. Neki političari iz okruženja nam prijete i vrijeđaju nas, a mi kao trebamo da kupujemo proizvode kompanija čiji su vlasnici tajkuni njihovih političkih opcija. Na takva podmetanja moramo odgovoriti bosanskim prkosom. Za nas koji, iz prkosa, nismo pobjegli iz BiH tokom rata ekonomski patriotizam treba da bude nastavak tog prkosa, a za našu djecu stvar kućnog odgoja, raznih edukacija kroz obrazovne ustanove i osmišljene akcije pojedinih udruženja, kao promotivna aktivnosti bh. proizvođača. Vidim da se na tome radi. To treba uvijek iznova intenzivirati s novim generacijama. Opet i u sklopu toga da preferiramo proizvode s brojem EAN koda 387. Bez kupovine domaćih proizvoda, opstanak nam dolazi u pitanje. Potrošači zaposleni u institucijama na budžetu bilo kojeg nivoa u BiH trebali bi kupovati što je više moguće domaće prehrambene proizvode”, poručuje dr. Muhamedbegović.

Bosanska je kuhinja među temeljima domaće prehrambene industrije, a dr. Muhamedbegović objašnjava da je prehrambena industrija “kuhinja na veliko”. “Prehrambeni proizvod čine hrana i ambalaža. Za proizvodnju hrane imamo dobre predispozicije. Bosanska kuhinja specifična je i jedna je od najboljih na svijetu. Nama je u genima kulinarstvo kao umijeće. Također, voda, koja se po zakonu o hrani ubraja u hranu, jeste Božiji dar. U Bosni i Hercegovini je imamo u izobilju i vrlo je kvalitetna, o čemu svjedoče brojne nagrade kvaliteta”, podsjeća prof. Benjamin Muhamedbegović.

Odnos između pakiranja proizvoda i potrošača vrlo je intenzivan. Međutim, svijest potrošača o tome kako prepoznati kvalitetno i zdravstveno ispravno pakiranje nije dovoljno razvijena.

“Za potrošače je do prije 20 godina ambalaža bila samo marketinški element, a danas se njihova svijest o tome mijenja pa razmišljaju o zdravstvenoj ispravnosti ambalaže. Neće biti jednostavno to brzo podići na visok nivo. Već sad na ambalažama imamo oznake o ambalažnim materijalima. Mnoge studije pokazuju da današnji potrošači pod pritiskom vremena i informacionog opterećenja u Evropi i kod nas mahom ne čitaju i/ili slabo razumiju deklaracije na ambalaži o samoj hrani pa zato i ne očekujem da će čitati i razumjeti one o samoj ambalaži, bez dodatnih edukacija. Potrebno je poznavati identifikacione kodove ambalažnih materijala i rizike koje oni nose. Čak i kada se educiraju o tome, moraju biti upoznati o sofisticiranim prevarama. ‘BPA Free’ (Bisfenol A – kontaminant iz plastika i premaza metalnih konzervi i poklopaca) ne znači ‘Bisfenol Free’ jer su i alternative bisfenol F ili bisfenol S jednako potencijalni endokrini disruptori”, pojašnjava dr. Muhamedbegović.

Njegova predavanja o toksikološkim aspektima ambalažnih materijala iz predmeta Toksikološki aspekti proizvodnje i pripreme hrane na II ciklusu studija nutricionizma na Tehnološkom fakultetu u Tuzli naći će se u knjizi o ovoj temi koju piše u saradnji s prof. Midhatom Jašićem i prof. Marizelom Šabanović.

“S druge strane, i Agencija za halal certificiranje čini određene korake u halal-sektoru u smjeru certificiranja ambalaže, gdje će biti pojačana pažnja i na status komponenata ambalažnih materijala, što će biti korisno za potrošače koji preferiraju ishranu u skladu s islamskim principima”, zaključuje dr. Muhamedbegović.

Ovom prilikom izdvojio je nekoliko savjeta za potrošače. Ako je u ponudi ista hrana u staklenoj i plastičnoj ambalaži, savjetuje kupovinu one u staklenoj, a ako se mora već u plastičnoj ambalaži, onda izbjegavati dokazano opasne plastike (3 – PVC, 6 – PS, 7 – OTHER). U slučajevima kada koristimo ispražnjenu ambalažu za čuvanje neke hrane, čuvajmo je u staklenoj ambalaži. Hranu iz metalne konzerve istresti u posudu i prije konzumacije pregledati da li ima tačkaste korozije ili mramoriranja u unutrašnjosti konzerve. Ako ima, ne konzumirati hranu. Kupovati hranu s novijim datumom pakiranja jer s vremenom potencijal migracija tvari iz ambalaže u hrani raste. Ne dozvolite da vam pakirana voda ili sok u plastici bude izložen visokoj temperaturi.

DECENIJA I PO BORBE ZA DOMAĆE PROIZVODE

Muamer Prošić iz Cazina jedan je od najuspješnijih bosanskohercegovačkih dizajnera. On ističe da su za ovaj posao talent, kreativnost i iskustvo važniji od formalnog obrazovanja.

“Moji prvi koraci na polju grafičkog dizajna desili su se tokom 2012. godine. Oduvijek me zanimalo kako nastaju marketinški materijali, poput dizajna ambalaža, kreativnih vizitki, promotivnih materijala itd. Prvi moj rad bio je u programu ‘Photoshop’. Dugo sam učio jer ‘Photoshop’ nije nimalo jednostavan alat. U nedostatku adekvatnih škola i kurseva na našem prostoru, odlučio sam da učim preko interneta. Nakon ‘Photoshopa’, pojavila se potreba za poznavanjem i ostalih programa iz ‘Adobe’ porodice i, evo, nakon četiri godine, mogu se pohvaliti da znam raditi u četiri ‘Adobe’ programa koji se koriste za grafičku obradu”, kaže Prošić.

Dizajn se, ističe Prošić, iz godine u godinu mijenja i u trendu su uvijek neke nove stvari. “Međutim, kada hodam našim ulicama, primjećujem da se baš u marketing ne ulaže mnogo, a znamo da je kvalitetan marketing ključni faktor uspjeha neke firme. U marketima ćete pronaći mnoštvo artikala različitog dizajna, a koji od njih će se bolje prodavati, mislim da svi znamo”, ističe Prošić.

Naš sagovornik klijente uglavnom pronalazi u inostranstvu, jer se bolje plaća i veća je potreba za takvom vrstom posla, ali ima i projekata koje radi za neke domaće firme.

“Najčešće radim za ljude u inostranstvu, ali i za klijente u BiH. Ima tu i poslovnih ljudi, kompanija, udruženja i ostalih klijenata. Moji se radovi mogu pronaći na poznatim svjetskim marketima za prodaju projekata iz svijeta grafike i multimedije, poput ‘GraphicRiver’, ‘Creative Market’ i sl.”, ističe Muamer i dodaje kako trenutno radi na projektu kompletnog vizualnog identiteta za jednu kliniku u Njemačkoj.

S obzirom na petnaestogodišnji rad kroz Udruženje “Kupujmo i koristimo domaće”, Admir Kapo svjedočio je iz prve ruke pozitivnim promjenama kad je riječ o ambalaži domaćih proizvoda.

“Svakako da se u pogledu ambalaže napravio iskorak. Sad se puno više obraća pažnja i ulaže u dizajn proizvoda nego što je to ranije bilo slučaj. Tržište vam samo sebi nameće promjene i naši privrednici počinju više obraćati pažnje na taj segment. Lijepo upakiran proizvod privlači pažnju kupaca na polici, a dobro osmišljen marketing i investiranje u marketing način je kako se osvaja tržište”, smatra Kapo.

Dizajn i izrada kvalitetne ambalaže košta, a bez marketinga, proizvod ne može osvojiti tržište. Domaći proizvođači povećavaju ulaganja u ambalažu i marketing, ali postavlja se pitanja da li je to dovoljno s obzirom na jaku konkurenciju.

“Kad napravimo poređenje sa stanjem od prije 15 godina, mnogo se toga promijenilo u pozitivnom smjeru. Naše firme prilagođavaju svoju ambalažu modernim trendovima, mada još uvijek zaostajemo u odnosu na kompanije sa Zapada. Menadžmenti naših firmi svjesni su da izgled ambalaže privlači kupca. Marketing najviše utječe na prodaju robe, po tom pitanju stanje se mijenja nabolje, ali još veliki dio naših firmi ne shvata marketing kao investiciju. Imamo nekoliko svijetlih primjera naših firmi koje su marketinškim strategijama i planskim investiranjem napravile brendove i sad su lideri na tržištu”, dodao je Kapo.

PROČITAJTE I...

“Trenutno imamo deficit s određenim radnicima, to su prvenstveno bravari, varioci i čistačice. U prethodnom periodu, za vrijeme prošle uprave, primljeni su određeni ljudi bez planova s pogona i njihovih potreba, pa i angažirana treća lica za određene poslove. Zatekli smo ugovor potpisan s privatnom firmom o angažmanu varilaca i bravara, kojoj je plaćano godišnje 100.000 maraka za angažiranje njihovih radnika u našem rudniku. Među oko 3.000 zaposlenih u Rudniku nema bravara i varilaca”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!