Jezička anarhija all over Baščaršija

Djeca koja trebaju naučiti nove pojmove učit će ih u dubletima ili kao trostruka rješenja i nema nikakve sumnje da će kod jednog broja učenika nastati problemi u memoriranju razlika, da će doći do miješanja standarda dok budu pisali ili govorili na času i izvan nastave. Kada budu odgovarali u školi, mogu se susresti s dvjema mogućnostima: da im nastavnici zbrku u glavi toleriraju ili da se rigorozno drže jezičkih pravila. Ako budu tolerantni, postat će sve svejedno i sve dopušteno. Tako će na mala vrata ući mješavina triju jezika, zapravo zajednički jezik

Piše: Mahir Sokolija

 

Na prošlosedmičnoj konferenciji za štampu ministrica za obrazovanje, nauku i mlade Zineta Bogunić, premijer Kantona Sarajevo Edin Forto i predsjedavajući Skupštine Kantona Sarajevo Elmedin Konaković obavijestili su javnost da se u škole ovog kantona uvodi četvrta opcija učenja maternjeg jezika. Od sada će, rekli su nam, uz bosanski jezik, hrvatski jezik i srpski jezik, roditelji učenika u Kantonu Sarajevo moći birati i četvrtu mogućnost koja podrazumijeva učenje sva tri jezika. U tom smislu, poslužili su se tumačenjem Instituta za jezik Univerziteta u Sarajevu i novu opciju nazvali Bosanski jezik i književnost, Hrvatski jezik i književnost, Srpski jezik i književnost. Prema mišljenju ovog instituta, ovako formulirano rješenje podrazumijeva učenje sva tri jezika, uz odgovarajuće nastavne planove i programe.

Međutim, odlukom o preimenovanju dosadašnjeg naziva predmeta, objavljenom dan poslije, 16. januara 2019. godine, ta četvrta opcija postala je nazivom predmeta. U odluci stoji: “Naziv nastavnog predmeta Bosanski jezik i književnost / Hrvatski jezik i književnost / Srpski jezik i književnost mijenja se i glasi Bosanski jezik i književnost, Hrvatski jezik i književnost, Srpski jezik i književnost.” Ova interpunkcijska promjena zapravo znači da će, umjesto dosadašnjeg opredjeljenja za jedan od tri jezika, na šta upućuje oznaka “/”, koja u ovom slučaju znači “ili”, svi učenici učiti sva tri jezika, a da će u svjedočanstvima pisati ono za šta se roditelji anketno opredijele. Pri čemu treba znati da Ministarstvo u nekom drugom sazivu jednog dana može ukinuti anketiranje, koje je ionako “novotarija”.

Drugim riječima, premijer, ministrica i predsjednik Skupštine Kantona Sarajevo na toj su pres‑konferenciji na izvjestan način obmanuli javnost, roditelje i učenike jer im nisu rekli da će već sutra, službenom odlukom, uvesti znatnu promjenu u školsku nastavu u Kantonu Sarajevo. Od sada će djeca, mimo svoje volje i želje svojih roditelja, morati učiti paralelno tri jezika. Ali ne bilo kakva, već tri, kojeg li apsurda, maternja jezika – što svoj jezik, što jezike svojih školskih drugova i drugarica. U tom smislu, ako se ne želi da sva ova priča o jednakopravnosti jezika ne bude puka formalnost, morat će se izraditi novi nastavni planovi i programi i štampati novi udžbenici kako bi se naučila tri jezička standarda. Koliko je to u praksi provedivo, drugi je veliki problem.

A treći, za neke možda i najveći, doživjet će djeca, koja će, ionako preopterećena gradivom, ionako zbunjena novim pojmovima, uz maternji jezik i dva strana jezika morati učiti i sve razlike između triju domaćih jezičkih normi. Za to će im trebati tri pravopisa, tri gramatike, tri udžbenika, tri radne sveske, bit će potrebne dodatne teke, priručnici za nastavnike… Pomnožite to s trinaest godina školovanja, dodajte tome vrijeme koje će roditelji i djeca izdvajati da se svlada opsegom mnogo veće gradivo od dosadašnjeg, i upitajte se zašto. Zato što nekoliko procenata roditelja u Kantonu Sarajevo ima problem s nazivom bosanski jezik i zato što postoje, a ponegdje i trenutno vladaju, političke opcije u državi koje ne prepoznaju identitarnu važnost izučavanja bosanskog jezika kao posebnog predmeta, pa prihvataju rješenja koja im nude zagovornici zajedničkog jezika.

Pitanje provedivosti ove odluke skopčano je i s dosadašnjom praksom u nastavi. Ako je to moguće i izvodivo, zašto nije činjeno i prije, jer i ranije su u istoj učionici nastavu pohađala djeca u čije su knjižice upisivani različiti nazivi za jezik.

Rijetko kada je u osnovnim školama Kantona Sarajevo bilo vremena, volje i želje da se djeci, čiji su roditelji naznačivali da uče srpski i hrvatski jezik, posebno objašnjavaju jezičke razlike između triju službenih bosanskohercegovačkih jezika. Ako je neko to i činio, riječ je bilo o izoliranim slučajevima s mnogo improvizacije, jer ne postoje školski udžbenici niti propisana naučna metodologija po kojima se razlike objašnjavaju i daju trojezična rješenja u gramatici i pravopisu.

Uostalom, kako bi to uopće u učionici izgledalo? Koliko bi vremena i časova trebalo? Kako bi to djeca usvajala? Koliko bi bila zbunjena? Da li je nekome ko se bavi propisima i zakonima palo napamet napraviti kakvu probu, testirati neko vrijeme možebitne odluke “na terenu” prije nego što budu donesene? Potom, postoji li za to obučen nastavni kadar? Da li su na fakultetima sadašnji nastavnici polagali sve tri jezičke norme? Imaju li odgovarajuće knjige? U Hrvatskoj postoje najmanje tri pravopisa hrvatskog jezika, po kojem će kod nas raditi? Ko će odobravati udžbenike, ko će plaćati recenzente, autore, autorska prava? Gdje je u svemu tome Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke? Znaju li donosioci odluka koliko traje i koliko košta proces izrade udžbenika? Znaju li da će svođenje udžbenika na kantonalnu razinu zbog smanjenih tiraža iziskivati dodatne troškove izdavačima, a što će vjerovatno utjecati i na cijene udžbenika? Ko će to platiti?

Najnovija Odluka Ministarstva za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo teško da će uvesti red, prije će biti da bi mogla legalizirati nered. Jezička anarhija u medijima i obrazovanju, koju neki nazivaju i slobodom izbora, postoji u Kantonu Sarajevo već decenijama. Bosanski jezik sa svojim razlikovnim osobenostima nikada nije zaživio u javnom servisu, a da o privatnim i stranim medijskim kućama i ne govorimo. Kada ste čuli voditelja dnevnika ili novinara da kaže lahko, mehko, truhlo, kahva ili vihoriti? U školama se uči onako kako učitelji i nastavnici preferiraju. U novinama se piše onako kako to lektori diktiraju, ili se autori svojim autoritetom izbore, a ne u skladu s propisima kakvi vladaju drugdje u svijetu.

Šta će se dogoditi u školama bude li se Odluka primjenjivala u skladu s objašnjenjem Instituta za jezik? Djeca koja trebaju naučiti nove pojmove učit će ih u dubletima ili kao trostruka rješenja i nema nikakve sumnje da će kod jednog broja učenika nastati problemi u memoriranju razlika, da će doći do miješanja standarda dok budu pisali ili govorili na času i izvan nastave. Tome naruku idu na hrvatski i srpski jezik (i to na njegovu ekavsku varijantu) sinhronizirani crtići, emisije za djecu te sve popularniji youtuberi iz Srbije i Hrvatske. Kada učenici budu odgovarali u školi, mogu se susresti s dvjema mogućnostima: da im nastavnici zbrku u glavi toleriraju ili da se rigorozno drže jezičkih pravila. Ako budu tolerantni, uvodi se na mala vrata novi jezik, zapravo mješavina triju jezika. Postat će sve svejedno i sve dopušteno. Generacije koje budu stasale na praksi u kojoj se poništavaju razlike između triju jezika bit će prijemčive za ideju o tome da ta mješavina bude nazvana zajedničkim jezikom ili nekim drugim pogodnijim imenom. Ako im ne budu tolerirali jezički miks, suočit će se s “bijesom” roditelja, od kojih će neki sasvim sigurno pripadati i političkim opcijama koje se zalažu za svođenje triju jezika na jedan – zajednički. Nastat će politički pritisci, a jezik, nastava i škola opet će iz učionice ući u skupštinsku salu kao dnevnopolitičko pitanje.

Danas imamo anarhiju svugdje gdje se u Bosni i Hercegovini u školama uči bosanski jezik, a uvjerljivo je najveća na malo proširenom potezu Marindvor – Baščaršija, na prostoru koji administrativno pripada Kantonu Sarajevo. Zbrka je u glavama školske djece, zbrka je u glavama njihovih roditelja, ne postoji jedinstvena jezička politika na razini države ili Federacije, a različito se gleda na jezik među stručnjacima, političarima i zakonodavcima i u okviru kantona, oskudan je broj institucija koje se bave jezikom, one su nedovoljno usklađene i povezane, bosanski jezik nije ravnopravan na većem dijelu Bosne i Hercegovine, njega se negira, a nastava na bosanskom jeziku opstruira, donose se razne deklaracije i protudeklaracije, traju sukobi i razilaženja unutar katedri za jezik, imamo različite prakse učenja i upotrebe bosanskog jezika od škole do škole, od nastavnika do nastavnika, mijenjaju se pravopisna pravila unutar bosanskog jezika, izdaju različiti rječnici, gramatike i pravopisi koji nude međusobno suprotstavljena rješenja itd., itd., ima toga do ujutro.

Zbog svega ovoga, nema nikakve dileme da je vrijeme za neki “sarajevski dogovor”. A ako ga ne bude, ili ako završi fijaskom, morat ćemo čekati nekog novog Aliju Isakovića, neki novi preporod, neka nova tektonska pomicanja i pritom se nadati da će do tada barem ime jezika preživjeti, ako već ne opstane njegova posebnost.

PROČITAJTE I...

“Sevdalinka je, nesumnjivo, nastala pod utjecajem kur'anskih mekama, koje su na tlo Bosne i Hercegovine donijele Osmanlije. Ti su mekami u Bosni i Hercegovini doživjeli određene transformacije, pa ih vidimo suženijim i od turskih, a naročito od arapskih. Zato možemo i reći da danas postoji autentičan bosanski mekam na kojem se bazira kako sevdalinka, kao svjetovna forma, tako i islamska sakralna muzika, uključujući i ezan”

Hadž se ponekad poklapa s vrelim ljetnim mjesecima, što bi u budućnosti moglo biti opasno za hodočasnike koji većinu vremena na hodočašću provode napolju, navodi se u istraživanju objavljenom u Geophysical Review Lettersu.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

KOMENTARI

  • Edo 28.01.2019.

    To je čisto maltretiranje djece. Onda dodajte turski i engleski rječnik pa da bude svijetli. Koja glupost.

    Odgovori
  • Pavo 28.01.2019.

    BiH je 1953. ukrala teritoriju Zabavlja od Hrvatske.

    Odgovori

Podržite nas na Facebooku!