Jedina moguća reakcija potpuno je ignoriranje

Vjerske zajednice moraju artikulirati svoj stav, a vjerozakon se ne može mijenjati. Međutim, nešto smo dužni konstatirati – živimo u sekularnoj državi gdje taj zakon ne vrijedi. I zato će se “Parada ponosa” održati šta god mi mislimo i koliko god urlali i negodovali.  Na koncu treba reći da se ustalila praksa da razni evropski fondovi za zaštitu ljudskih prava preko LGBT populacije testiraju demokratiju u balkanskim državama.

Piše: Filip Mursel BEGOVIĆ

 

Neka od manjinskih prava zastupamo, za neka se borimo, a neka nas zbunjuju. Ko ne bi ustuknuo pred fotografijom mladog homoseksualca kojem se na “Paradi ponosa” u Zagrebu u lice kao pit bul agresivno unosi razjareni pripadnik grupe “Bad Blue Boys”, a ovaj mu prkosno odgovara: “Pa, kaj oćeš – moja guzica, moja slobodica!”

Ovaj prilično nadrealni događaj na svoje oči svjedočio sam kao novinarski izvjestitelj na okupljanju, odnosno masovnom protestnom ljubljenju LGBT populacije pred Zagrebačkom katedralom početkom 2013. godine. Tako je to bilo na užarenoj liniji razgraničenja između heteroseksualaca i homoseksualaca. Nešto dalje, grupa vjernika upadljivo je molila Zdravo, Marijo i Oče naš ispred ulaza u katedralu, u rukama držeći zapaljene svijeće s hrvatskim grbom i veliki transparent na kome je bila slika Isusove majke Marije. Upitao sam ih zašto stoje pred ulazom u katedralu. Odgovor je bio: “Branimo Isusa od pedera!”

Pitanje prava LGBT populacije u BiH ovih je dana aktualizirano kroz najavu održavanja “Parade ponosa” u Sarajevu, koja bi se trebala održati krajem ljeta 2019. Očekivano, u dijelu javnosti komentari su burni. Dragan Čović u tome ne vidi ništa sporno i kao pravi nosilac evropskih vrijednosti u BiH tvrdi da podržava različitosti. Je li? To kaže političar koji opravdava postojanje zajednice Herceg-Bosne, odnosno presuđenog udruženog zločinačkog poduhvata, koja je za različitosti organizirala konclogore po Hercegovini.

To kaže političar koji je logoraše koristio kao robovsku radnu snagu. No, može mu se jer dobro zna da ovaj događaj neće zahvatiti hrvatsku politiku u BiH i da je adresiran na Sarajevo i muslimane. Doduše, Sarajevo jeste glavni grad, i tu nema spora, a parade ponosa održavaju se u glavnim gradovima. Međutim, vidjeli bismo kako bi Čović vjerovao u različitost da kojim slučajem liberalni Boriša Falatar iz Naše stranke skroji suknjicu od hrvatske zastave i na traktoru povede “Paradu ponosa” u Široki Brijeg. Treba se zapitati i kako će se s ovim događajem nositi Dino Konaković, čija stranka drži MUP KS i koja daje odobrenje za “Paradu”.

Jer, ova britka sablja i hrabro srce za desnu ruku ima Ramiza Turulju, koji je nekada povodom održavanja “Queer Sarajevo Festivala” ovako govorio: “Treba dopustiti pederima da organizuju paradu, a onda ih namlatiti bejzbol-palicama, polijevati benzinom i zapaliti užu grupu organizatora, a određen broj pedera i lezbijki ubiti kod Vječne vatre kao opomenu za sve buduće generacije koji bi kao mislile napraviti nešto tako. Bog kaže da je to bolest i da ti i takvi zaslužuju najgore kazne.”

Dakle, vidjet ćemo šta kaže Dino Konaković, ali zasigurno postoji neko političko okružje i pozitivna atmosfera u novoj vlasti KS da se “Parada” održi. Uz to, postoji prevladavajući stav bh. političara da budućnost BiH vide kao dio evropskih integracija, pa se može očekivati da će pitanje spolnih manjina, kao usvojeni evropski standard, biti izrazito bolan proces koji bi mogao rezultirati eliminacijom vjerskih zajednica iz javnog života.

Ovdje, prije svega, mislimo na Islamsku zajednicu, jer “Parada ponosa” se ne održava u Banjoj Luci, Trebinju ili Širokom Brijegu, pa patrijarsi i kardinali mogu mirno spavati za razliku od reisul-uleme. Na nama je da “Paradu” u potpunosti ignoriramo kao jedinu moguću reakciju. U Hrvatskoj se čitava priča završila u trenutku kada se pozvalo na pasivni otpor. Do tog trenutka crkva je doslovno bila bačena na koljena bez obzira što su iza sebe imali vrlo moćni Vatikan. Tek kada su odlučili da ignoriraju, obesmislili su “Paradu ponosa” kao instrument moguće političke provokacije. Jer, upravo je SDA kantonalna zastupnica Samra Ćosović-Hajdarević pala na koljena kada je na Facebooku napisala da se LGBT populacija “mora izolovati i skloniti od naše djece”.

Kao što je poznato, LGBT populaciju su do sada u historiji proganjali i trpali u logore samo nacisti i komunisti, pa ovakva izjava vodi tačno tamo gdje bi neko želio da bude – u etiketi da je SDA radikalna vjerska organizacija koja bi različitosti negdje izolirala. Uz to, svaka reakcija bilo kojeg bosanskohercegovačkog muslimana prema LGBT osobama koja uključuje neku vrstu nasilja, bilo verbalnog ili fizičkog, može se iskoristiti, i hoće, da se etiketira Islamska zajednica u BiH. I zato je ignoriranje u ovom slučaju jedini mogući odgovor.

Mi znamo da će LGBT-ovci i ovako i onako konzumirati svoje intimne odnose i da imaju svoja gej okupljališta po tom istom Sarajevu, ali smo smrtno ozbiljni kada je riječ o tome da sekularna država omogući neku “Paradu ponosa”. Stav islama posve je jasan, kao i onaj kršćanskih zajednica, i ne ostavlja dvojbe – homoseksualnost je strogo zabranjena, što uključuje i mogućnost da posvajaju djecu.

Vjerske zajednice moraju artikulirati svoj stav, a vjerozakon se ne može mijenjati. Međutim, nešto smo dužni konstatirati – živimo u sekularnoj državi gdje taj zakon ne vrijedi. I zato će se “Parada ponosa” održati šta god mi mislimo i koliko god urlali i negodovali.  Na koncu treba reći da se ustalila praksa da razni evropski fondovi za zaštitu ljudskih prava preko LGBT populacije testiraju demokratiju u balkanskim državama.

Nakon što se desi neka frka, evropske komisije izdaju memorandume u kojima oštro upozoravaju na nepoštivanje osnovnih ljudskih prava te se potom dotična država upućuje na daljnji proces demokratizacije, koji će se pomno pratiti i ocjenjivati.

Očito da je i homoseksualnoj populaciji potrebna svijest o samopreispitivanju vlastitog udjela u politiziranju ionako uzavrelih balkanskih društava i izazivanju sukoba, umjesto neprestanog plakanja nad svojim ugroženim identitetom.

 

 

PROČITAJTE I...

Njegova žrtva ostat će zabilježena kao veliki zalog konačnoj pobjedi kojom je 12. septembra 1994. godine prekinuta višednevna neprijateljska ofanziva i osujećen plan Ratka Mladića o razdvajanju Bihaćkog okruga na dva dijela

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

KOMENTARI

  • Kenan 04.04.2019.

    Stvarno ste pretjerali sa vasem magazinu. Sve vise mislim da ovo vise ne mogu citati. Ciste laz stampate. Treba da se stidite ispred Boga.

    Odgovori

Podržite nas na Facebooku!