fbpx

Jedan od najvrednijih projekata našeg izdavaštva: Grandiozna studija o historiji graditeljstva u Bosni

Sabira Husedžinović, Graditeljstvo Bosne i Hercegovine kroz stoljeća, “Dobra knjiga”, Sarajevo, 2020, 1.056 stranica

Piše: Hamza RIDŽAL

U osvit pandemije u Bosni i Hercegovini izišli su iz štampe prvi rezultati jednog od najznačajnijeg projekta izdavačke kuće “Dobra knjiga”, ujedno i jednog od važnijih projekata u historiji bosanskohercegovačkog izdavaštva. Riječ je o studiji Graditeljstvo Bosne i Hercegovine kroz stoljeća autorice prof. dr. Sabire Husedžinović. Vrijedna doktorica arhitekture, nažalost, nije dočekala da vidi konačni izgled knjige na kojoj je radila decenijama, zaduživši pokoljenja što dolaze.

Na više od 1.000 stranica knjiga nudi tipološki pregled našeg arhitektonskog naslijeđa, a neumoljivošću dragocjenih informacija o reprezentativnim građevinama u Bosni i Hercegovini od antike do kraja austrougarske vladavine dovodi do pitanja kako je uopće moguće da jedna osoba može napisati ovakvu knjigu, makar na njoj radila i cio svoj život. U recenziji knjige Graditeljstvo Bosne i Hercegovine kroz stoljeća Maja Popovac ističe da je ova knjiga vrijedna kao i sami spomenici u njoj obrađeni:

“Arhitektura je odraz društvenih prilika, memorija koja ne treba dalju korekciju. Ako je znamo tumačiti, ona je vjerodostojan svjedok vremena u kojem je nastala. Graditeljsko naslijeđe je najvredniji i najistinitiji prikaz istorije jednog naroda, njegove kulture, običaja i stepena razvijenosti. Posljednjih par decenija bili smo svjedoci kreiranja oprečno drugačijih viđenja istih događaja. Činjenice možete interpretirati na različite načine – ali istorija prikazana kroz arhitekturu je jednoznačna i istinita. Zbog toga je njen značaj u kreiranju pozitivnog nacionalnog identiteta ogroman. Profesorica Sabiha Husedžinović posvetila je svoj život dokumentiranju graditeljskog naslijeđa u Bosni i Hercegovini. Ova knjiga je rezultat cjeloživotnog predanog rada, ljubavi i posvećenosti. Gotovo je nemoguće izbrojati sve sate, dane i godine rada na ovako kompleksnom i vrijednom djelu. Graditeljstvo Bosne i Hercegovine kroz stoljeća je zasigurno najvredniji dokument o našem naslijeđu ikada izdat u Bosni i Hercegovini. Samo neko istinski predan naslijeđu, neko kome je to poziv a ne posao, mogao se uhvatiti ukoštac sa ovako obimnom građom. Možemo slobodno reći da naslijeđe koje nam je profesorica Husedžinović ostavila ovom knjigom ide ruku pod ruku sa najvrednijim spomenicima ovdje obrađenim”, ističe Popovac.

Sabira Husedžinović diplomirala je na Arhitektonsko-urbanističkom fakultetu u Sarajevu, specijalizirala i magistrirala na postdiplomskom studiju iz zaštite i proučavanja graditeljskog naslijeđa na Arhitektonskom fakultetu u Beogradu, doktorirala na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu iz iste oblasti. Svoj naučno-istraživački rad dr. Sabira Husedžinović započela je u Zavodu za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Bosne i Hercegovine odmah po završetku studija, baveći se proučavanjem i zaštitom brojnih objekata kulturnog naslijeđa, kako sakralnih, tako i stambenih, javnih i starih gradova, a posebno ambijentalnih cjelina, što je nastavila u Zavodu za zaštitu kulturno-historijskog prirodnog naslijeđa u Banjoj Luci.

Napravila je veći broj projekata za sanaciju i obnovu objekata kulturnog naslijeđa i objavila veliki broj stručnih i naučnih radova u domaćim i stranim časopisima posvećenim ovoj problematici. Sudjelovala je na brojnim naučnim skupovima s temama o obnovi kulturnog naslijeđa u raznim gradovima širom svijeta. Kao koordinator Savjeta Evrope za kulturno naslijeđe u Bosni i Hercegovini, vodila je vrlo uspješnu manifestaciju “Dani evropskog naslijeđa”, koja je imala veliki broj aktivnosti, gdje je posebno potencirala značaj podizanja svijesti o kulturnom naslijeđu kao dijelu kulturnog identiteta svih naroda koji žive na ovim prostorima. Dobila je medalju za rad na zaštiti i obnovi objekata graditeljskog naslijeđa. Bila je docent na Arhitektonskom fakultetu u Sarajevu, te zaposlena kao stručni savjetnik za kulturno‑historijsko naslijeđe u Ministarstvu za kulturu i sport Federacije BiH.

Napisala je knjigu Dokumenti opstanka, u kojoj nastoji da potvrdi mogućnost obnove nasilno porušenih objekata kulturno-historijskog naslijeđa koristeći se iskustvima obnove brojnih država u svijetu, kako bi se stvorili ambijenti u koje će se ljudi htjeti vratiti, odnosno kako bi se vratilo lice gradovima i prostorima koje su imali prije Agresije na Bosnu i Hercegovinu.

U opremu knjige Graditeljstvo Bosne i Hercegovine kroz stoljeća uključen je tvrdi uvez, ovojnica, zlatotisak, papir visoke kvalitete… Međutim, najvažnija njena oprema jeste njen sadržaj: sam tekst profesorice Husedžinović, tehnički nacrti i umjetnički crteži graditeljskih cjelina rađeni grafitnom olovkom koji su prava umjetnička djela. Naime, na ilustraciji knjige radile su desetine crtača. Posebnu dragocjenost predstavljaju crteži mogućeg izgleda objekata koji odavno ne postoje, nego su rekonstruirani iz podataka do kojih je došla autorica roveći po literaturi i nebrojenim arhivama.

“Sabira Husedžinović, arhitektica u svojoj primarnoj stručnoj vokaciji, cijeli je svoj radni vijek potrošila u prilježnom, strpljivom, znanstveničkom sabiranju onoga što je, u ovdašnjem graditeljstvu, preostalo i, evo, građenju jedne monolitne studije koja se pred našim očima otvara kao svojevrsno znanstvenoistraživačko čudo. Pažljivo su sistematizirani sakralni i profani objekti, stambena i privredna zdanja, s konkretnim i preciznim deskripcijama. Uz svaki opisani objekt, vrijeme i namjenu njegova nastanka, priloženi su i stručno urađeni crteži. Naročita je pažnja posvećena objektima koji više ne postoje, ali, imadne li se mudrosti i volje u nekim budućim vremenima, bit će ih moguće nanovo rekonstruirati. Stoga, ovo veličanstveno djelo nije namijenjeno samo arhitektima, povjesničarima umjetnosti, antropolozima, nego i svima nama koji bosanskohercegovački prostor i sve njegove duhovne i graditeljske vrijednosti doživljavamo sasvim svojima. Sadašnje generacije morale bi itekako biti zahvalne autorici Sabiri Husedžinović na njezinu otkrivalačkom entuzijazmu i ustrajnosti u nesvakidašnjem sakupljačkom, istraživačkom i spisateljskom poslu”, piše u recenziji Hadžem Hajdarević.

Direktor izdavačke kuće “Dobra knjiga” Izedin Šikalo prisjeća se kako je sve počelo. “Preduga je ovo priča… Negdje 2009. godine moj prijatelj Ahmed Serdarević odveo me je kod profesorice arhitekture dr. Sabire Husedžinović u jedan mali stan na Grbavici. Sjećam se kamare plavičastih fascikli iz kojih su prekvasavali listovi uvrnutih stranica, stotine crteža rukom na pausu, skica, tlocrta crtanih u ‘AutoCAD-u’. Uljudno sam se raspitao o projektu (ona ga je radno nazvala Almanah bosanskohercegovačkog graditeljstva), popio kahvu i pobjegao jer je umnogome nadilazilo mogućnosti ‘Dobre knjige’. Međutim, nakon višegodišnjih pregovora s više izdavača, rahmetli Sabira me je negdje u proljeće 2012. nazvala i rekla: ‘Ovo može objaviti samo ‘Dobra knjiga.’ Potpisali smo ugovor i nastavili raditi. Profesorica Sabira, mada već vidno narušenog zdravlja, sve je podredila ovoj knjizi i intenzivno radila sve do odlaska u bolnicu u zimu 2015. godine, kada mi je predala uvodni tekst. Na onaj svijet otišla je posljednjeg dana te godine. Mlada arhitektica Hana Kevelj najviše je vremena provodila s profesoricom Sabirom, pa smo odlučili da ona uradi DTP ove knjige na hiljadu i sto stranica”, kaže Šikalo.

On ističe da je u samu pripremu knjige uloženo više od 40.000 maraka i da ne očekuje da je uopće moguće vratiti sav uloženi novac. Kako kaže, razlozi zbog kojih se prihvatio ovog posla nisu ekonomske, već patriotske naravi. Stoga je i cijena knjige svega 130 maraka, kako bi što veći broj ljudi i zaljubljenika u naše arhitektonsko naslijeđe mogao do nje doći.

Hana Kevilj, arhitektica u projektnom birou “Ahaknap” i aktivni član Asocijacije arhitekata u Bosni i Hercegovini, za Stav kaže da je rad na ovom projektu bio izrazito vrijedno iskustvo, koji je samo neko izuzetne odlučnosti i ogromnog znanja kao što je bila prof. Husedžinović mogao inicirati i beskompromisno dovesti do kraja. “Knjiga Graditeljstvo Bosne i Hercegovine kroz stoljeća predstavlja sveobuhvatan slikovit razvoj zajedničkog arhitektonskog naslijeđa Bosne i Hercegovine od antike do perioda vladavine Austro-Ugarske, kojim se profesorica Husedžinović predano bavila gotovo cijelo desetljeće. Ovom knjigom profesorica Husedžinović željela je približiti graditeljsko naslijeđe što većem broju ljudi, tako da je knjiga pisana jezikom koji će biti jasan širokoj publici, a ne samo stručnoj javnosti. Gotovo svaki od objekata ilustrirali su arhitekti te studenti arhitekture i dizajna iz Bosne i Hercegovine. Pored ilustracija u knjizi se nalaze i tehnički nacrti svakog od objekata izrađeni također od arhitekata i arhitektica uključenih u višegodišnje istraživanje i proces nastajanja ove značajne knjige”, kaže Kevilj.

Iz velikog tima ljudi koji su učestvovali u izradi ove knjige u različitim periodima njenog nastajanja, poručuje Kevilj, posebno mjesto zauzimaju Jasna Alihodžić i Boris Trapara, čija je kontinuirana potpora i vjera u projekt činila stvari malo lakšim.

Iz recenzije Adnana Busuladžića:

Moram istaći na samom početku da se radi o iznimnoj i do sada na našim prostorima nerealiziranoj sintezi, o pojavi arhitekture i svih njenih manifestacija od najstarijih vremena do savremenog perioda. Riječ je o značajnom djelu na više od 1.000 stranica u kojem je autorica hronološkom metodom prezentirala vrlo bogatu i slojevitu arhitektonsku baštinu na našem prostoru od perioda antike do austrougarskog perioda. Autorica je sistematizirala profane i sakralne objekte, stambene i privredne, kulturne, muzejske, te napravila jasnu distinkciju između zdanja ili njihovih ostataka koji su pripadali različitim socijalnim kategorijama stanovništva kroz različita razdoblja. Posebno značajan segment predstavlja činjenica da je autorica dala i sadržajne kratke historijske uvode kojima je cjelokupne graditeljske cjeline i objekte stavljala u njihov društveno-politički, državni i civilizacijski okvir. Značaj ovog doista reprezentativnog djela jeste i u činjenici da je dr. Husedžinović na vrlo kompetentan način obradila objekte koji su pripadali svim nacionalnim i vjerskim zajednicama koje žive na prostoru Bosne i Hercegovine. O monumentalnosti djela govori i podatak da gotovo nema značajnijeg objekta iz svih epoha koji nisu navedeni u ovoj sintezi. Naravno, autorica je po vokaciji bila arhitekta, te je i cilj, ali i akcent rada na arhitektonskim detaljima i karakteristikama svakog navedenog zdanja. Posebno su značajni segmenti koji opisuju i govore o objektima koji više ne postoje, ili o onima koji su srušeni u posljednjem ratu (1992–1995). Prema svim navedenim elementima, ovaj rukopis zavređuje punu pažnju kao vrijedan prilog poznavanju historije arhitekture, ali i raznih utjecaja koji su prolazili kroz prostor Bosne i Hercegovine kroz dvije hiljade godina, koliki je period obuhvaćen ovim vrijednim djelom. Bila mi je čast da makar u jednom vrlo malenom segmentu pridonesem njegovom izlasku.

Iz recenzije Aide Idrizbegović-Zgonić: 

Graditeljsko naslijeđe je nosilac identiteta određenih prostora i samim tim je i dio svakog od nas. Zaštita graditeljskog naslijeđa je oduvijek bila sastavni dio civilizacijskog kontinuiteta, odnosno prirodan proces očuvanja i postepene transformacije struktura i gradova koje su se prilagođavale potrebama ljudi i vremenu. Djelovanja čovjeka u njegovom okruženju, tokom godina, ostavlja slojeve historije vidljive kao jasne naznake o kulturno-historijskom i ekonomskom kontekstu u kojem se izvjesna građevina ili urbana zona razvijala, a koja je nastala kao produkt tog djelovanja. Danas, međutim, sveprisutna globalizacija vodi ka jednoj univerzalizaciji arhitektonskih i urbanih okruženja da te mjere da ponekad i djeluje destruktivno, odnosno vrši eroziju posebnosti, identiteta i kulture. Očuvanje graditeljskog naslijeđe danas se nameće kao neminovnost za sve one koji djeluju u prostoru, a više se ne odnosi samo na pojedinačne spomenike nego na mnogo šire obuhvate – od historijskih gradskih centara do kulturnih krajolika. Danas aspekt očuvanja naslijeđa obuvata interdisciplinarni pristup koji podrazumijeva razvoj, korištenje i upravljanje. Stoga je zaštita graditeljskog nasljeđa i savremena arhitektura dio kompleksnog prostornog sistema u kojima arhitekte trebaju djelovati sa razumijevanjem svih njegovih komponenti. Potreban nam je sistem arhitekture koji će se bazirati na dinamičnom dijalektičkom pristupu koji je zapravo naslijeđen, autentičan proces koji se događao u urbanim sredinama do sredine 20. vijeka, samo je potrebno mehanizme tog procesa prilagoditi savremenim uslovima. Upravo jedna ovakva publikacija nam je potrebna da bismo upotpunili znanje o pojedinačnim objektima, ali i procesima koji su ključni za oblikovanje prostora. Daje nam pregled pojedinačnih objekata i u isto vrijeme naglašava njihovu autohtonu, autentičnu pojavu – daje nam sažetu istinu, ali i naraciju u arhitekturi.

 

 

 

PROČITAJTE I...

Površinski kop Turija nalazi se nekoliko kilometara od centra Banovića. Tu će, blizu mjesta gdje je upravna zgrada PK Turija, na jednom brežuljku, u budućnosti biti izgrađena TE Banovići. Na ulazu u PK Turija dočekao nas je tehnički rukovodilac površinske eksploatacije Ekrem Demirović. Već nakon nekoliko rečenica jasno vam je da je to čovjek koji poznaje svaki pedalj površinskog kopa od nekoliko kvadratnih kilometara. Čovjek koji zna svaku mašinu, iako ih na kopu rade deseci, od kamiona dampera, preko buldožera, gredera, rovokopača, utovarivača, bušilica do dizalica. Čovjek koji poznaje svakog radnika bez obzira na to što ih radi tu nekoliko stotina u tri smjene. Ekrem o rudniku zna sve

Historičari kažu da je Müllerova (Milerova) vila izgrađena 1912. godine, i to kao bolnica za radnike u fabrici sode pa su je zvali fabrikšpital. Prvi upravitelj bio je čuveni doktor Adolf Hempt, a u vilu je pretvori Fritz Müller, treći direktor sodare

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!