Je li Dodik posrnuo u Beogradu ili se spotaknuo na Programsku deklaraciju SDA

Dodikov potpuni fijasko i konačan izlazak ostalih srpskih stranaka iz RS-a iz sheme nadmetanja u srpstvu nada je koja se možda nazire iz rezultata sastanka s Vučićem, koji čak nije završio niti zajedničkim dokumentom, makar i principijelne naravi, odnosno ponavljanja floskula i političkih izjava

Piše: Faris NANIĆ

 

Član Predsjedništva BiH i šef SNSD-a pokušao je ishoditi svesrpsko jedinstvo oko jednog stranačkog dokumenta SDA (Programske deklaracije 7. kongresa) u svrhu dodatne mobilizacije birača i… nije uspio. Svesrpski sabor koji je organizirao u Beogradu, pod pokroviteljstvom srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića, završio je neslavno, bez zajedničkog saopćenja ili stava, Dodikovim soliranjem u ponavljanju izlizanih poziva na neutemeljeno otcjepljenje manjeg entiteta i skandaloznom ponudom za zamjenu teritorija Kosovo za RS, koji nisu dobili podršku ne samo Vučića nego niti predstavnika SDS-a i PDP-a kao zastupnika srpske opozicije u NSRS-u.

Vučić je shvatio da kao državni poglavar ne treba komentirati stranačke dokumente, posebno ne stranke iz druge države, dok su opozicijski lideri iz RS-a shvatili da je SDA podvukla crvenu liniju tolerancije na opstrukcije i kršenja Dejtonskog sporazuma, pa time i Ustava BiH i vladavine prava, te, umjesto natjecanja u srbovanju koje im je Dodik vješto nametao dugo godina, odlučili se konstruktivno pridružiti odbrani tog istog Dejtonskog sporazuma, pa i svih pravnih posljedica njegove primjene. Dodik je prvi put ostao sam na ledini, a time i konačno izložen, nemoćan sakrivati se iza navodnih srpskih interesa kojima je branio vlastitu poziciju čovjeka iznad zakona. Je li ovim i srbijanski vrh odlučio pustiti laktaškog pijačara njegovoj sudbini, tek ćemo vidjeti, no činjenica je da je, barem kada su teški pregovori Srbije s međunarodnom zajednicom u pitanju, on postao sve veći, neizdrživ teret Srbiji.

Vučić je ostao suzdržan na vapaje, pokazalo se, tek formalno svesrpske delegacije u Beogradu, od toga da se ne bi zaletavao s komentarom Deklaracije SDA do izjave nakon sastanka da se treba suzdržati i čuvati integritet svih država. Dodik je svojim nastupom zaglibio do mjere da se je novi predsjednik SDS-a i vrlo konstruktivan ministar u Vijeću ministara BiH Milan Šarović morao ograditi. Znače li ovi manevri i da Rusija donekle mijenja pristup? Da bi tomu povjerovali, Rusija bi trebala dati neki uvjerljiv signal, recimo, smijeniti ambasadora Ivancova, koji je prešao granice dobronamjernog diplomatskog ponašanja u otvorenoj podršci i savezništvu s Dodikom. Prijedlozi koje je iznio Srbiji oko zamjene Kosova za RS nisu samo onkraj pameti već i vrlo opasni po kredibilitet Srbije kao ozbiljne države koja ovakvim ne bi smjela pružati niti minimalnu podršku. Moguće posljedice ovakvih zamjena teritorija od kojih (čak i umjerenijih) je odustao i Trump (poput prijedloga korekcije granica na sjeveru Kosova), posebno entiteta od kojih jedan nema nikakav međunarodno-pravni subjektivitet (RS), konačno su došle do pameti mnogima kao vrlo opasan presedan i uvod u niz ratova oko teritorija u Evropi.

Kako smo već u nekoliko navrata pisali, podilaženje bilo kojoj velikodržavnoj ideologiji na Balkanu znači ratove oko zamišljenih nacionalnih teritorija koje se, naravno, u dobroj mjeri preklapaju ne samo na Kosovu već i Sandžaku, istočnoj i zapadnoj Bosni, dijelom Hrvatske, Sjeverne Makedonije, Albanije, Crne Gore, ali i Grčke, Bugarske i Rumunije. To bi bio uvod u 3. balkanski kao preludij za neki veći evropski rat. Naime, Srbiji je dato do znanja da podrškom insistiranju na “otcjepljenju RS” ugrožava svaku normalizaciju, a osim Kosova, koje je u srpskoj mitskoj svijesti znatno važnije od nekakvog bosanskog entiteta, pokrenut će se pitanje statusa Sandžaka. Pri tome se ne smije zaboraviti da je Sandžak, ono što se zove Raška oblast, zapravo drugi dio srpskog mita – onog o Raškoj srpskoj državi i Nemanjićima.

Hrvatska je ionako odšutjela stranačku deklaraciju, što je mudro. Ali je time dala do znanja da ne podržava izjave Čovića i HNS-a oko pogubnosti Deklaracije. U Zagrebu nije bilo svehrvatskog okupljanja. Očito su neki izvori iz EU izvršili određene sugestije, posebno zato što Hrvatska uskoro preuzima vodstvo EU na 6 mjeseci, te činjenice da njezina predstavnica vodi Vijeće Evrope. Iz Vučićevih usta se nije čula ocjena Deklaracije, ali se njegov(a) premijer(ka) zaletio(la) izjavom koja je trebala biti na fonu prvih Dodikovih vriskova. No, kako je Vučićev autoritet u Srbiji neupitan, za međunarodnu javnost Srbija nije reagirala na stranački dokument iz druge države.

Dodik je izjavio u Beogradu kako je Deklaracija SDA antisrpska i antidejtonska, te da je kao takvu odbacuje. Dakle, odbacuje Deklaraciju koja je utemeljena na preporukama Venecijanske komisije Vijeća Evrope i Evropskog vijeća, i to nakon niza SNSD-ovih izjava, deklaracija, rezolucija, zloupotrebe Narodne skupštine RS-a, protudejtonskih i protuustavnih prijetnji otcjepljenjem, protuustavnih referenduma, protuustavnih i protucivilizacijskih zabrana bosanskog jezika, otvorenog aparthejda, sve odreda antidejtonskih akcija, odjednom Dodik brani Dayton, naravno, samo u onom dijelu koji mu odgovara. No, on je nebitan, ionako je na odlasku (u zatvor ili bijeg u Rusiju), važan je Vučićev stav. A i njemu su dane određene diplomatske sugestije, dio čak i iz Moskve. Stoga je za očekivati da Rusija povuče Ivancova, koji se ponaša potpuno nediplomatski i vrlo opstruktivno za BiH. Dodikovo potonuće možda se najbolje iščitava iz izjave da “pokušavamo izgraditi zajednički konsenzus u RS kako bismo mogli odgovoriti na taj dokument (Deklaraciju SDA)”. Zanimljivo, pokušavaju izgraditi konsenzus – srpskih nacionalističkih stranaka oko navodnih interesa Srba u BiH, odnosno njezinog manjeg i ekonomski neuspješnog entiteta. Baš taj neuspio pokušaj konsenzusa odražava Vučićev stav o zaštiti integriteta država. Time se zapravo ističe važnost Deklaracije, čak i za srpsko jedinstvo, iako ju niti sama SDA nije očekivala u toj mjeri, unatoč jasno izrečenim stavovima na 7. kongresu o podvlačenju crvene linije prema svim, a naročito Dodikovim pokušajima rušenja BiH.

Desio se gotovo kopernikanski obrat Milorada Dodika, koji kaže da “trebamo očuvati stabilnost i mir, vratiti se dijalogu – to nije sporno. Trebamo se vratiti Dejtonskom sporazumu, a to podrazumijeva da SDA kao najvažnija politička partija kod Bošnjaka mora povući sve te dokumente”. Ergo, Dodik se našao na braniku Dejtonskog sporazuma, naravno, onako kako ga on vidi – “izvornog”. Nebrojeno puta smo naglašavali kako je izgleda jedino Alija Izetbegović, od sva tri potpisnika, shvatio duh Dejtonskog sporazuma, a to je da je on niz dokumenata podložnih stalnom procesu promjena, i to odlukama visokog predstavnika i demokratskim procedurama, ne isključivo punim konsenzusom predstavnika tri “konstitutivna” naroda, već njihovog kvalificiranog dijela. U tom smislu, ne postoji “izvorni” Dejtonski sporazum niti potpuna prevaga etničko-nacionalnog principa nad građanskim. Otud i stavovi Venecijanske i Evropske komisije, posebno njihova nemoć da “konstitutivnost naroda” kao apsolutni princip uglave u evropsku pravnu stečevinu. I to je taj paradoks – CCCC (latinični SSSS), ocjeli iz srbijanske zastave, koju svi Srbi smatraju svojom, mogli bi se tumačiti kao akronim da samo sila Srbe spašava. I to ne njihova, već tuđa koja ih sprečava da uđu u bezglave avanture separatizma i velikodržavlja. Samo, sila ne smije popustiti, što su pokazali mandati visokih predstavnika prije izgubljenog Valentina Inzka.

Šlagvort je na ove dileme dao sam vožd Vučić, inače bivši četnik, mali od kužine u kojoj se pripremao vojnički pasulj za đenerala Mladića, kukavičkog zapovjednika genocida, i Radovana Karadžića (alias Davida Dabića), duhovnog oca genocida. Sada u funkciji predsjednika Srbije, Aleksandar Vučić kazao je kako neće posebno komentirati Deklaraciju SDA, istakavši da je dovoljan komentar to što su se svi predstavnici političkih stranaka sa sjedištem u RS-u jednoglasno usprotivili tom dokumentu. Vučić je pozvao na suzdržanost u reakcijama i smirivanje tenzija. Izjava je, dana u kontekstu svesrpskog okupljanja, vrlo jaka. Vučić je rekao da “pozivamo i predsednika Dodika i predsednicu Cvijanović, kao i sve ove ljude iz RS-a, da pokažu punu uzdržanost, da ne reaguju naglo, da deluju u interesu RS-a, Srbije i Bosne i Hercegovine. Trebamo dati sve od sebe da se sačuva mir i stabilnost. Bilo kakav sukob značio bi ekonomski krah i ekonomski kraj za sve nas, kraj dobre budućnosti za sve nas”. Sukob ili rat nisu opcija za Srbiju, jasno je poručio Vučić, bez obzira na Dodikovu histeriju. Naravno, ni Vučić nije izašao iz narativa, pa je zaključio da je “pozicija Srbije prema Bosni i Hercegovini nepromenjena i principijelna, postojanje jedne države Bosne i Hercegovine, dva entiteta – Republike Srpske i Federacije BiH sa svim njihovim nadležnostima, i dogovor tri konstitutivna naroda Srba, Hrvata i Bošnjaka” jer se “Dejtonski mirovni sporazum može menjati samo dogovorom sva tri naroda, a ne nametanjem volje jednog naroda drugim narodima”. No, i to se može promatrati kao populistički ustupak.

Uz dovoljno prijetnji silom, i to ekonomskom, i taj je stav podložan promjenama. Mirko Šarović je u intervjuu za bijeljinsku protudodikovsku BNTV rekao da je najvažnije ono što je izgovorio Aleksandar Vučić. Poručio je da lično dijeli sve ono što je rekao Vučić, te da je s njegove pozicije kao predsjednika Srpske demokratske stranke sve prihvatljivo. “Nije to bio sastanak istomišljenika”, izjavio je, jer “postoje mnoga pitanja o kojima drugačije razmišljamo, pa i možda oko određenih odgovora vezano za Deklaraciju, što se i vidjelo iz izjava poslije”. Dodik nije govorio u ime sviju, tvrdi Šarović i naglašava da “naš odgovor uopšte, kada je u pitanju Deklaracija SDA i kada je u pitanju stanje u Bosni i Hercegovini, treba da bude odmjeren i odgovoran i na bilo koji način nehuškački ili reakcija koja može da produbi krizu u Bosni i Hercegovini”. Šarović je naveo da na sastanku nije bilo govora o napuštanju bilo čega, Vijeća ministara ili bilo kojih drugih pozicija. Dodikov potpuni fijasko i konačan izlazak ostalih srpskih stranaka iz RS-a iz sheme nadmetanja u srpstvu nada je koja se možda nazire iz rezultata ovog sastanka, koji čak nije završio niti zajedničkim dokumentom, makar i principijelne naravi, odnosno ponavljanja floskula i političkih izjava.

PROČITAJTE I...

Uzalud je resornoj ministrici RS-a Srebrenki Golić slati urgencije u Zagreb, kao što je uzalud načelniku Bosanskog Novog Miroslavu Drljači prijetiti tužbom protiv Hrvatske, koja će izgradnjom nuklearne deponije ugroziti zdravlje i živote na stotina hiljada stanovnika Bosanske krajine, sve dok “njihov čovjek” u državnom predsjedništvu ne shvati da se interesi Srba, Bošnjaka, Hrvata i svih drugih građana mogu zaštititi samo kroz institucije Bosne i Hercegovine, koja jedina ima međunarodnopravni subjektivitet

Trumpova odluka da pozove islamiste da posjete Camp David bila je veoma neobična, i to samo tri dana prije osamnaeste godišnjice napada 11. septembra, ali Trump je u tome vidio dobru priliku za neke glasove na narednim izborima, unatoč činjenici da sukob s Afganistanom nikada nije bio na njegovom dnevnom redu niti je ikad posjetio svoje trupe u toj zemlji.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!