Jad hrvatskih medija

Nepripremljeni, bez ikakvog predznanja o ovdašnjem političkom sistemu, o načinu glasanja, o načinu formiranja vlasti, a u isto vrijeme nadobudni i nabusiti. Izvještavali su nadmeno, potcjenjivački, huškački, s visine. U isto vrijeme s tog oblaka na kojem lebde izlupetali su neviđen broj gluposti, dezinformacija, gafova, krivih procjena, i sve to uživo u središnjim informativnim emisijama hrvatskih televizija.

Jedna od najgorih stvari koje prate izbore u Bosni i Hercegovini ili kakav drugi važan događaj u našoj zemlji jeste buljuk televizijskih novinara iz susjedne Hrvatske koji dođu u Sarajevo ili neki drugi grad izvještavati za svoje medijske kuće.

U hrvatskom medijskom prostoru kao da postoje dva paralelna svijeta. Jedan je onaj u kojem obitava nekolicina dobrih, informiranih i upućenih novinara, poput Borisa Pavelića iz riječkog Novog lista, koji dobro razumiju kako funkcionira Bosna i Hercegovina, kako se formira vlast u najkompliciranijem političkom sistemu u Evropi, šta je konstitutivnost, a šta domovi naroda.

U drugom su univerzumu izvještači hrvatskih televizija. Nepripremljeni, bez ikakvog predznanja o ovdašnjem političkom sistemu, o načinu glasanja, o načinu formiranja vlasti, a u isto vrijeme nadobudni i nabusiti. Izvještavali su nadmeno, potcjenjivački, huškački, s visine. U isto vrijeme s tog oblaka na kojem lebde izlupetali su neviđen broj gluposti, dezinformacija, gafova, krivih procjena, i sve to uživo u središnjim informativnim emisijama hrvatskih televizija.

Ne zna se šta je bilo gore i mučnije slušati u nedjelju i ponedjeljak uvečer.

Elizabetu Gojan s Hrvatske televizije, koja za nekoliko dana boravka i izvještavanja s izbora nije uspjela naučiti pravilno izgovoriti ime Šefika Džaferovića, ali joj je uspjelo rastjerati gledaoce svojim pjevanjem ispred kamere tokom snimanja predizbornog priloga kraj srušenog mosta u Jablanici. Uspjelo joj je još koješta stupidnog, pitati, recimo, Željka Komšića hoće li ići u Mostar.

Ili, pak, slušati Ivanu Petrović s Nove TV, koja se već proslavila svojim izvještavanjem s izricanja presude tzv. šestorci u Hagu. I ovaj put urednica vanjskopolitičke redakcije Nove TV izvještavala je poput glasnogovornice Dragana Čovića, najavljujući dramatično nekakve ustavne krize i lamentirajući o majorizaciji bošnjačkih glasača nad kandidatima HDZ-a.

Ipak, sve se to podizanje mučnine u želucu još moglo i trpjeti dok se u programu hrvatskog RTL-a nije pojavio izvjesni Zoltan Kabok. Gard Dana Rathera još se mogao i tolerirati dok je slušao pitanja Zorana Šprajca, no istog trena kada je Kabok progovorio, postalo je jasno o kakvom se mediokritetu radi. Sve što je kazao u svom izvještaju bilo je netačno.

Ispalio je tako Kabok, primjerice, kako je HDZ dobio 80 mandata u Parlamentu BiH. I to nije bila jedina budalaština koju je izgovorio. I sve je to podrugljivo slušao i gledao Zoran Šprajc, najveća zvijezda televizijskih ekrana u Hrvatskoj, kojem je uspjelo da bude čak i gori od Kaboka. Šprajc je, s podsmijehom, ispalio kako Bosna nema Ustav niti će ga imati te da je Predsjedništvo ove zemlje, parafraziramo, bosanski kupus.

Nisko, jadno, potcjenjivački, omalovažavajuće, pošprdno prema ovoj zemlji i njenim institucijama. A Šprajc je voditelj, kako se tvrdi, najgledanije informativne emisije u Hrvatskoj. Kakvi su onda tek ostali, nije teško zamisliti. Kao što nije teško ni zamisliti kakav zaključak može izvući prosječan Hrvat nakon ovog medijskog terora.

A opet, nije da nismo navikli. Onako kako televizijske hrvatske zvijezde izvještavaju o Bosni i Hercegovini, tako se i tamošnji političari ponašaju prema svom prvim susjedu. I onda se čude što, kako i zašto Željko Komšić treći put dobije izbore.

PROČITAJTE I...

Usnio sam jedan od onih snova, kakve sam nekad često sanjao, samo je sad scenografija nova. Neki vampir progoni me noću kroz veliki stan, u kojem je dugačak hodnik iz kojeg vode vrata u razne sobe. U posljednjoj sobi spavaju mama i Zeko, kojih više nema. Kažem bijesno: “Vratite mi barem ženu!”, a on se isceri: “Koju hoćeš?”, i dovede obadvije.

Zanemariti činjenicu da je poginulo najviše Bošnjaka (64.341), te da je ubijeno uvjerljivo najviše bošnjačkih civila (33.071) znači zanemariti karakter rata, zanemariti da su izvršeni agresija i genocid, zanemariti da je postojao agresor i da je postojala žrtva

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!