“Izvor nade” i dalje širi Gülenovu ideologiju

“Dok sam boravio u domu, saznao sam da sve važne odluke za Fondaciju 'Izvor nade' donosi rektor Univerziteta Burch. Toliko o njihovoj 'nepovezanosti' s Burchom i o tome da je Burch navodno sada pod kontrolom nekih drugih. Ovaj dom nije ono što se predstavlja javnosti, pogotovo kada je riječ o tome čiji je dom. Predstavljaju ga kao da ga vode Bošnjaci, a ustvari, oni se najmanje pitaju i donose odluke. A i oni Bošnjaci koji su u upravi provjereni su gülenisti”, kaže Suad

Piše: Damir HADŽIĆ

Nije tajna da bolesna ideologija Fethullaha Gülena, vođe terorističke organizacije FETÖ, i dalje djeluje u Bosni i Hercegovini. Iako je djelovanje tiho i prikriveno, mnogi upućeni izvori tvrde da povezane institucije i dalje djeluju u istom smjeru. Jedna od institucija za koju se argumentirano tvrdi da pripada ideologiji Gülena jeste i Fondacija “Izvor nade”.

Godinama je ova Fondacija bila usmjerena prema medresama gdje su učenicima nuđene stipendije, a uvjetovane boravkom u njihovim stanovima i sudjelovanjem u aktivnostima. U tim posjetama nije se spominjala veza Fondacije i Gülena, iako je u periodu prije zaoštravanja odnosa s Vladom Turske u holu Fondacije stajala velika staklena komoda s desetinama Gülenovih knjiga.

Mnogi od onih koji su bili dio Fondacije, ne znajući za njenu skrivenu ideologiju, danas pričaju o svojim negativnim iskustvima. Stav je i ranije pisao o iskustvima učenika koji su bili u Fondaciji “Izvor nade”. Međutim, ostao je problem što nijedna sporna institucija javno ne govori da je povezana s Gülenom već na sve načine rade na mimikriji i brisanju tragova, iako unutar samih institucija djelovanje nije promijenjeno. Prema tvrdnjama našeg izvora, Fondacija “Izvor nade” je i dalje jedna od glavnih karika FETÖ djelovanja u Bosni i Hercegovini, te jedan od načina kako pridobiti omladinu. Iako oni tvrde suprotno, te pokušavaju dokazati da više nemaju veze s Gülenom, student koji je “Izvor nade” napustio 2017. godine priča sasvim suprotno.

Suad (pravi identitet poznat redakciji) je za Fondaciju saznao u ramazanu 2016. godine, kada su “volonteri” “Izvora nade” bili organizatori iftara u mjestu gdje živi. Inače, baš ovih dana ista ta Fondacija organizira slične iftare u povratničkim mjestima. Suad kaže da su se 2016. godine predstavili kao fondacija koju su osnovali samo Bošnjaci iako je i tada u njihovoj delegaciji bilo turskih državljana.

Na tom iftaru su pozvali buduće studente da se prijave u njihov studentski dom na Ilidži. Suad je tada tek trebao upisati fakultet u Sarajevu, a s obzirom na to da nije nikoga poznavao u Sarajevu, ovaj dom mu se činio kao idealna prilika. Pogotovo ga je privuklo što su predstavnici naglasili da se radi o islamskom domu, da u dom neće biti primljeni studenti koji ne paze na ponašanje, konzumiraju alkohol i slično. Sama procedura prijema u dom sadržavala je intervju s potencijalnim stanarima doma te da jednu noć prenoće kod njih.

“Tokom tog intervjua nema ničega što bi moglo biti sumnjivo, uređen dom gdje su mladići koji prakticiraju vjeru. Ko nije ranije upozoren šta je ova Fondacija ne primjećuje ništa sumnjivo. Za kratko vrijeme smo naučili nazive ‘abi’ i ‘glavni abi’, a to su osobe koje su nam bile nadređene. Već tada sam se pitao kakvi abiji u Bosni”, otkriva nam Suad. Na samom prijemu upravo “glavni abi” kandidatima postavlja uobičajena pitanja, kao što su imovinsko stanje roditelja, kako je saznao za Fondaciju, konzumira li alkohol i slično. Sedam dana nakon intervjua, Suada pozivaju i kazuju da je primljen u dom, ali da nije dobio nikakvu stipendiju, te da će dom plaćati 250 konvertibilnih maraka. Kako se početak studija bližio, pristao je.

Početkom oktobra 2016. godine smjestio se u dom, gdje su svi dobili pisma dobrodošlice, kao i obavijest da su druženja s glavnim abijem koji je zadužen za njih planirana svakog ponedjeljka. Inače, FETÖ pokret u svom djelovanju kroz “Hizmet” ima sistem “abija” i “abli”, što u bukvalnom prijevodu s turskog jezika znači stariji brat ili starija sestra. Međutim, u “Hizmetu” abiji i able su nadređeni, osobe koje su zadužene za pratnju učenika kako u školi, domu, tako i van njih. Kada primijete učenike kojima mogu manipulirati, njih više vežu za ideologiju, a na kraju sve to ide do te mjere da abiji određuju s kime će studenti sklapati brakove i slično.

Suad govori da su druženja s abijem na početku bila bez ikakvih povoda za bilo kakve sumnje, te da je svaki put postojao dnevni red. “Taj abi pripremi neki vjerski tekst, pročita ga i mi prisutni raspravljamo kakvi smo mi ili naše ponašanje u odnosu na primjer ili mišljenje u pročitanom testu. Tekstovi su obično bili iz knjiga turskih autora. Nakon određenog perioda, saznao sam da su ti autori ustvari zastupnici i promotori ideologije Fethullaha Gülena. To mi je već bilo sumnjivo jer znamo šta se desilo u Turskoj 2016. godine i imali smo priliku saznati i za FETÖ. Međutim, ja do tada nisam znao ništa o njihovom djelovanju u Bosni i Hercegovini”, kaže Suad. Nakon par mjeseci, s nekoliko kolega primijetio je da se u biblioteci Fondacije, odnosno čitaonici doma, nalazi dosta knjiga koje je napisao sam Gülen. Tada je od par momaka koji su bili u domu saznao da dom pripada organizaciji koja se zove “Hizmet”.

“Nisam do tada znao za ‘Hizmet’ i, kada sam se počeo raspitivati, stvari su počele biti jasnije. Iako su stariji ‘abiji’ poricali da dom ima veze s Gülenom, cijela situacija govorila je drugačije. Stalno su nam čitali knjige koje promoviraju Gülenovu ideologiju a da mi toga nismo bili ni svjesni. Kada god bi Gülena nazvao izdajicom, većina studenata bi mi odgovorila da je to laž i da je on samo običan učenjak”, kaže Suad. S obzirom na to da se zanimao za politička dešavanja u svijetu, a posebno u Turskoj, bio je upoznat s događajima posljednjih par godina koja su uključivala Gülena.

“Na jednom od druženja s abijem rekao sam da je Recep Tayyip Erdoğan lider muslimana, na šta je on odgovorio raznim uvredama na račun turskog predsjednika. Govorio je da on nije primjer muslimanima, da ga se ne treba slijediti, da nije vidio u životu osobu koja je toliko željna vlasti i slično. Tada mi se ukazala prilika da ga pitam je li dom Gülenov, na što mi je on rekao da nema direktne veze s njim, ali da se dom vodi Gülenovom idejom i da je uređen i ustrojen po principu njegovih domova. To mi je bilo dovoljno da mi se zaledi krv u žilama i tada sam napustio druženje”, govori Suad. Poslije je od drugih studenata saznao da su nakon pokušaja državnog udara u Turskoj u studentskom domu Fondacije “Izvor nade” sakrili sve knjige od Gülena, te da su ih postepeno počeli vraćati nakon par mjeseci.

Informacije o prepirci koju je doživio Suad saznali su i drugi abiji te su ga prestali zvati na druženja i predavanja. Nakon što je odlučio napustiti dom, iako je bilo uobičajeno da svakog studenta pitaju zašto napušta, Suadu su samo tražili da ostavi karticu od sobe i napismeno napiše da odlazi. Poslije je saznao da su također tražili da se pomoću nekog programa kontrolira internet, odnosno šta studenti rade na internetu.

“Gülenove knjige i ideje otvoreno promoviraju manjim skupinama za koje su sigurni da su već prihvatili te ideje. Inače njegovu ideologiju vrlo oprezno i tiho šire, gotovo neprimjetno. Tek kada osoba prihvati određene stavove, otkrivaju da su ti stavovi zapravo Gülenovi. Studenti koji koriste duhanske proizvode gledali su se kao nepodobnim jer se duhan kosi s idejama Gülena. Meni bi bilo u redu da se neko protivi cigarama zbog zdravlja, a ne zbog Gülena”, pojašnjava Suad.

U domu abiji moraju imati informacije o studentima, te gotovo u svakom trenutku znati gdje se nalaze, kada se vraćaju, da li žele prespavati kod nekog prijatelja i slično. O svemu je potrebno obavijestiti takozvanog abija.

“Na predavanja su najčešće dovodili profesore s raznih fakulteta UNSA. Oni ustvari tako na taj način uvode što više institucija u svoju fondaciju i šire opseg svog utjecaja. Inače se Burch stalno promovirao, na razne inače. Većinom su u domu studenti upravo s Burcha, a i abiji su bili oni koji studiraju na Burchu i oni su na druženjima često govorili kako je to najpriznatiji fakultet u inostranstvu”, priča Suad.

Prema njegovom iskustvu, najviše vrbuju srednjoškolce iz srednje Bosne i Krajine, kao i slabijeg imovinskog stanja, jer je tim učenicima od velikog značaja besplatan studentski dom u Sarajevu, gdje nemaju nikoga, i, samim time, takve učenike lakše kontroliraju. Ideologiju Gülena ne prezentiraju javno, kao što su radili prije 2013. godine, baš iz razloga što bi imali mnogo manje zainteresiranih za dom, već je šire tiho i neprimjetno, te tako ulaze na mala vrata u živote studenata i institucija. Na taj način ispiru mozak studentima i predstavljaju ono što je pogrešno kao ispravno.

Suad je zbog svega navedenog, odnosno kada je shvatio da se radi o domu koji prakticira ideologiju Gülena, krajem 2017. godine napustio dom. “Dok sam boravio u domu, saznao sam da sve važne odluke za Fondaciju ‘Izvor nade’ donosi rektor Univerziteta Burch. Toliko o njihovoj ‘nepovezanosti’ s Burchom i o tome da je Burch navodno sada pod kontrolom nekih drugih. Ovaj dom nije ono što se predstavlja javnosti, pogotovo kada je riječ o tome čiji je dom. Predstavljaju ga kao da ga vode Bošnjaci, a ustvari, oni se najmanje pitaju i donose odluke. A i oni Bošnjaci koji su u upravi provjereni su gülenisti”, kaže Suad.

Suadovo iskustvo datira iz perioda nakon pokušaja državnog udara u Turskoj, odnosno perioda kada su institucije za koje se tvrdi da su povezane s Gülenom ponajviše počele skrivati svoje veze s tom ideologijom. Pravila u domu, “predavanja” prema odlomcima iz knjiga određenih autora, kontrola “abija”, kao i mržnja prema predsjedniku Turske Erdoğanu jasno daje do znanja da se u Fondaciji “Izvor nade” nije ništa promijenilo, iako čelni ljudi te Fondacije tvrde suprotno.

Kao član Fondacije, Lejla B. (pravi identitet poznat redakciji) je prve godine studiranja otputovala u Tursku, gdje je besplatno boravila devet mjeseci. Za taj period svaki dan je morala čitati Gülenove knjige, slušati njegova videopredavanja. “Kuće su bile prepune Gülenovih knjiga, a nigdje nije bilo Kur’ana. Svađali smo se što moramo stalno čitati Gülenove knjige, a nadređene able bi nam rekle: ‘Dušo, nije bitno što sada ne razumiješ, shvatit ćeš poslije, bitno je da čitaš.’” Lejla je u svom svjedočenju navela i da su ih nadređeni pratili kao policajci, te da se na “druženjima” raspravljalo o intimama drugih studenata bez njihovog znanja.

Cjelokupna situacija može biti jasna i glasna poruka svim studentima, kao i institucijama koje i dalje sarađuju očito ne znajući za Gülenovu ideologiju, koja, prema tvrdnjama, i danas vlada u Fondaciji. Upravo su domaće institucije te koje bi trebale zaštititi našu djecu, a ne nuditi im put jedne bolesne ideologije koja nema veze s islamom. Nemoguće je kriviti studente koji iz potrebe prihvate stipendiju ili povratnike koji učestvuju na iftarima Fondacije, ali zato je na institucijama da bolje upoznaju javnost s radom iste.

 

 

PROČITAJTE I...

Pišući o ratu, Kulenović nas je zapravo upozoravao na ljepotu mira. Pišući o smrti, on nas je suptilno upozoravao na ljepotu života. Pišući o Aziji, upozoravao nas je na Evropu i na njene izgubljene vrijednosti. Pišući o porodici, nudio nam je da tragamo za cjelovitošću vlastite osobe kojoj bi upravo ta porodica možda mogla ponuditi posljednji okvir. Sve su to razlozi zbog kojih bi se moglo reći da životno djelo Tvrtka Kulenovića za bosanskohercegovačku kulturu predstavlja “porodičnu vrijednost”, a ova nagrada jeste samo jedan od načina da to potvrdimo

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!