fbpx

Izvađeni su noževi i udara se ispod pojasa

Bujanje afera s nekretninama i pogrešnim prijavama u imovinskim karticama ministara, poput Krstičevića, i smjene ministara (Tolušić, Žalac, Marić, Kujundžić) svjedoče da se nešto ozbiljno dešava u prestrojavanju moći u Hrvatskoj. Plenković tvrdi da je to udar na njegove kadrove. S druge strane, Plenkoviću je Milan Bandić postao teret koga se teže otresti od vlastitih ministara, čak i onih koje je u vlast uveo kao ustupak desnoj struji

Piše: Faris NANIĆ

 

Nakon predsjedničkih izbora na kojima je pobijedio kandidat SDP-a i nekih manjih političkih stranaka, bivši premijer Zoran Milanović, politička se atmosfera u Hrvatskoj, a posebno u HDZ‑u i na desnijem političkom spektru užarila. Kako se približavaju unutarstranački izbori u HDZ-u u martu, iz arsenala se vade sve ubojitija oružja, a unutarstranački sukob, koji poprima i ideološke te svjetonazorske oblike, postaje sve otvorenijim i žešćim. Tome svakako doprinosi i činjenica da već drugi mjesec uzastopno, idejno prazan i blijed SDP vodi u anketama popularnosti stranaka, posebno nakon Milanovićeve pobjede.

Treba reći da se prošlogodišnji izbori za Evropski parlament u javnosti smatraju pobjedom SDP-a, iako je matematički jasno da je najveći broj izabranih evrozastupnika iz HDZ-a. No, kako je rezultat slabiji od očekivanog (ili priželjkivanog), lideru HDZ-a i aktualnom premijeru Andreju Plenkoviću oni se stavljaju na teret te ga stranački oponenti optužuju da je izgubio dvije runde izbora zaredom. To upoređuju s uspjehom prethodnih izbornih ciklusa, tvrdeći da je riječ o čak pet uzastopnih pobjeda od 2013. na izborima za EU parlament te i naredne godine, na parlamentarnim i predsjedničkim izborima 2015, na izvanrednim parlamentarnim izborima godinu poslije.

Uzroke traže u “ideološkom skretanju” ulijevo i posljedičnim gubitkom tradicionalne izborne baze, koja se na izborima za EU parlament prošle i predsjedničkim izborima ove godine okrenula drugim, tzv. suverenističkim opcijama (spektar s Katoličkom crkvom povezanih nacionalističkih stranaka i koalicija), što je omogućilo bolji izborni rezultat opozicije. Magnum crimen Plenkovićeve vlade i stranačke vlasti vide u usvajanju kontradiktorne Istanbulske konvencije i spletu idejnih i svjetonazorskih tema koje iritiraju desno, tradicionalno glasačko tijelo HDZ-a, posebno u odbijanju referendumskim inicijativama katoličkih i desnih pokreta i stranaka. Prigovara mu se i da je zanemario demografiju (veliko iseljavanja radno sposobnog stanovništva u zemlje EU, negativan prirodni prirast), ali i da forsira uvođenje eura bez šire javne rasprave.

KLIJENTELIZAM, IDEOLOGIJA, BANDIĆ I “BREXIT”

Spominju Plenkovićevi oponenti i niz afera koruptivne naravi njegovih ministara i HDZ funkcionera na nižim nivoima vlasti, što je inače endemična karakteristika te “državotvorne” stranke, te, populistički, s već okušanim frazemima, obećavaju promjene i “čišćenje” stranke. To je dosad i ostajalo na frazama, baš kao i evropeizacija i konačno stranačko profiliranje na narodnjačkom i uvjetno demokršćanskom svjetonazoru i političkom djelovanju, još od Sanaderovih vremena. Naime, ovdje postoje dva problema. Prvi je promjena paradigme političkog djelovanja, ali i ideologijskog okvira demokršćana u Evropi (prihvatanje LGBTIQ… legitimizacije, ekološkog radikalizma, finansijske deregulacije, nadnacionalnih struktura EU).

Stranke istog profila u Mađarskoj, Poljskoj i Slovačkoj već su se tome usprotivile i zasad im to ne smeta u osvajanju vlasti i nastavku ugodnog, kohezivnim fondovima podmazanog boravka u EU. Desna struja u HDZ-u polazi od istih premisa u pokušaju preuzimanja stranke, optužujući Plenkovića za plesanje po svirci iz briselskih centara moći, zbog čega je usvojena inkriminirana Istanbulska konvencija, koju smatraju problematičnom zbog uvođenja rodne ideologije na mala vrata, pod krinkom zaštite od obiteljskog i nasilja nad ženama i djecom. Drugi je problem strukturni, ako je prvi ideološki. Naime, HDZ je još za Tuđmana ustrojen kao pojedinačnim i grupnim interesima premrežena organizacija s političkim plaštom nacionalizma i državotvornosti. Tim je plaštom privukla biračko tijelo, ali mu, osim okvira države, nije pružila idejnu zadovoljštinu, a posebno ne poslovičnu hrvatsku potragu za “pravicom”. Ta stranka ne može, jer nije tako utemeljena, biti ništa drugo doli političkom korporacijom i njezine su unutarnje krize pravilo, a ne izuzetak.

Plenković je, u želji da sačuva vlast, nakon što je Most istupio iz iste 2018, koalirao s desnom tijelu potpuno neprihvatljivim HNS-om, uz podršku interesne grupacije otpadnika iz svih mogućih stranaka, saborskog kluba zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, koji je višestruki optuženik u nizu koruptivnih afera u upravljanju glavnim gradom. To je postao sve veći teret koga se teže otresti od vlastitih ministara, čak i onih koje je u vlast uveo kao ustupak desnoj struji (ministar odbrane Krstičević ili zdravstva Kujundžić). Politički dogovor HDZ-a i Bandićeve stranke o uzajamnoj podršci Bandiću u Zagrebu i Plenkoviću u Saboru funkcionirao je sve do pobune Zagrepčana protiv hitnog usvajanja izmjena GUP-a koje trebaju pogodovati privatnim interesima, posebno izgradnje tzv. Manhattana na Savi, novcem arapskih investitora iz Dubaija, što je Bandić dogovorio mimo skupštinske procedure. Čak 30 hiljada primjedbi građana i stručnjaka u ljetošnjoj javnoj raspravi nije prihvaćeno i to je stvorilo kritičnu masu građanskog nezadovoljstva.

Zagrebački je HDZ procijenio, vjerovatno u dogovoru s Plenkovićem, da je podrška tako evidentno koruptivnom aranžmanu na štetu Grada, politički pogubna i, Bandiću neprihvatljivim amandmanima na prijedlog GUP-a, zaustavio rabotu te politički pomogao Bandićevu opoziciju. Istovremeno, konačno su počeli novi ili odlukama viših sudskih instanci zaustavljeni procesi za korupciju protiv Bandića, čime je njegova trgovačka vlast u Zagrebu dobrano uzdrmana, a počeli su ga napuštati članovi njegovog saborskog kluba, “žetončići”, kako ih je nadmeno nazivao sve donedavno. Sam Bandić pokazuje znakove izgubljenosti, pomanjkanja kontrole i očitog pada.

Bez podrške HDZ-a GUP-u, a nje neće biti, kako je izjavio predsjednik gradske organizacije Andrija Mikulić, bez prihvatanja njihovih amandmana, Bandić ga ne može progurati u Skupštini. A Arapima je nešto obećao, pa možda i uzeo neki avans. Bandić pomoću svoje stranke prvo gura jedan GUP, da bi ga onda vlastitim amandmanima mijenjao, uz osudu struke i javnosti, pa onda promjene povlači jer stvar nije u GUP-u nego u vladanju gradom. Bandić radi što i stotine drugih HDZ-ovih funkcionera nižoj razini. Tako predstavlja sliku HDZ‑a.

Sve ono loše u upravljanju Zagrebom, sve ono loše u hrvatskoj politici, svi ti prijatelji, kumovi, svi ti čudni razgovori i ugovori, sva ta poskupljenja infrastrukture, svi ti cirkusi s otpadom – uredno su pred kamerama. I uredno podsjećaju da upravo HDZ prati i poštuje i održava takvu politiku. Ništa što se ne događa drugdje; nije da i drugdje ne poskupljuju radovi kao u slučaju zagrebačke žičare, nije da i Split nema cijeli cirkus oko otpada, ali ovdje je previše kamera. I ovdje imamo samodopadnog gradonačelnika koji se ne skriva, već obožava kamere i govori o sebi u trećem licu. I imamo HDZ, stranku koja ga drži na vlasti, piše Indexov komentator Goran Vojković. Bandićev model upravljanja gradom propada. HDZ se mora iz toga izvući, bez obzira na gubitak u Zagrebu, jer je ulog na državnoj razini. Pokušaj smirivanja stanja oko GUP-a nije uspio. Vrijeme je za radikalnije poteze.

Na kraju, Plenković ima problem i s “Brexitom”. Ne samo zato što će u mandatu hrvaćanskog predsjedanja trebati koordinirati uvjete prelaznog razdoblja izlaska Ujedinjenog Kraljevstva iz EU, već i započeti pregovore o novom sporazumu te države s Unijom, već i zbog činjenice da se izlaskom Britanije iz EU bitno smanjuju doprinosi za kohezijske fondove EU, a oni predstavljaju oko 80 posto svih javnih investicija u Hrvatskoj. Radi toga se pridružio premijerima južnih i istočnih EU zemalja u neformalnu grupu “Prijatelji kohezije”, koja nastoji nagovoriti nesklone razvijene države EU da većim doprinosima nadoknade britanske uplate u fondove. Jer, to je zapravo glavni problem Hrvatske, skroman rast BDP-a nije rezultat promjene njegove strukture koja jamči stabilnost i povećanje rasta, već pojačane investicijske aktivnosti iz kohezijskih fondova te ponovnog povećanja javnog duga, što ne znači stvarni razvoj, posebno ne dugoročan. Pad industrijske proizvodnje jedan je od pokazatelja stvarnog stanja.

IZVAĐENI NOŽEVI ZA POLITIČKE OBRAČUNE

Sve ovo zahuktalo je predizborne aktivnost u HDZ-u. Eksponencijalno raste broj kandidata za predsjednika i potpredsjednike stranke, sve Plenkovićevi protivnici, ne nužno zdesna. Ovi deklarativno desni pozivaju se na promjene koje će stranku približiti onom dijelu biračkog tijela koje je izgubljeno na proteklim dvama izborima jer bez njega, godinama vjernog HDZ-u, stranka ide prema gubitku parlamentarnih izbora. Uz sve uvjetne uspjehe na vanjskopolitičkom, privrednom i sigurnosnom planu, svjetonazorske teme ne nailaze na podršku članstva i taj aspekt ne može se zanemariti, tvrde. Ocjenjuju da se HDZ-ov “brod nagnuo posve nalijevo te ga trebaju ispraviti u onom smjeru u kojem je HDZ svjetonazorski i ideološki”.

Najozbiljniji, kako se čini, front formirali su dva kratkotrajna šefa diplomacije Miro Kovač i Davor Ivo Stier, koji su s vukovarskim načelnikom Ivanom Penavom, protivnikom upotrebe ćirilice, obznanili predsjedničku kandidaturu Kovača i zamjeničke, odnosno potpredsjedničke potonje dvojice. Kovač je izrazio uvjerenje u pobjedu opcije za promjene na unutarstranačkim izborima, istaknuvši da nakon njihove pobjede u HDZ-u više neće biti faraona ni kulta ličnosti. I on je naglasio da je njihova opcija otvorena, demokratska i prihvata sve ljude u HDZ-u koji žele da stranka bude normalna; ne lijevo liberalna i ne ekstremna nego stranka ljudi koji su demokršćanske, državotvorne orijentacije i žele da Hrvatska dugoročno bude napredna i prosperitetna zemlja. Kako je rekao Kovač, Plenković je simpatičniji SDP-ovcima.

Stier je prvi spomenuo da su marginalizirani bili ljudi u stranci koji žele snažniju borbu protiv klijentelizma. Time je poručio da je to najveći problem Plenkovićeve vlasti u državi i stranci, uz svjetonazorska pitanja. Naravno, to je rečeno tek nakon otkrića nevjerovatnog niza ministarskih afera sa zatajenom i neprijavljenom imovinom, ali može biti vrlo jak argument na unutarstranačkim izborima. Ovoj grupaciji podršku je pružio i aktualni zamjenik predsjednika stranke Milijan Brkić, koji je Plenkovića prvi prozvao za izgradnju vlastitog kulta ličnosti. Ovaj stranački moćnik svoj legitimitet gradi na legendi da je kao stranački gensek za mandata svog prijatelja i stranačkog šefa Tomislava Karamarka osigurao tih famoznih pet izbornih pobjeda zaredom.

Iako suočeni s mogućim porazom, a to znači prije svega gubitkom mogućnosti zapošljavanja hiljada stranačkih poslušnika i glasača, HDZ-ovci se uvijek pozivaju na jedinstvo i zajedništvo, odnosno, kako je to rekao potpredsjednik stranke i ministar unutrašnjih poslova Davor Božinović, HDZ mora, bez obzira na ishod predstojećih unutarstranačkih izbora, na parlamentarne izaći složan i zajednički ostvariti izbornu pobjedu. Stier, koji je dao ostavku na dužnost šefa diplomacije zbog koalicije s HNS-om, smatra da su promjene važne da bi se izašlo iz unutarstranačkih izbora jačima i pobijedilo na parlamentarnim izborima. Smatra da će tim za promjene imati vrlo snažnu potporu članova HDZ-a, a posebno u iseljeništvu, ergo Bosni.

O Plenkovićevoj prednosti koju, po istraživanju, ima pred Kovačem kaže da opcija za promjene ima puno veći koalicijski potencijal od sadašnjeg vodstva, a ova ga skupina optužuje i da želi veliku koaliciju, odnosno postizborni savez sa SDP-om. Miro Kovač naglašava da Plenković želi stvoriti dojam da desnicu mazi i pazi, što nije vjerodostojno. Da je htio biti vjerodostojan, trebao je Karamarku ponuditi da bude njegov zamjenik na izborima u stranci, kao pravi potez prema desnici u stranci, smatra Kovač. Istaknuo je da će nakon pobjede na izborima u HDZ-u odmah krenuti u pregovore sa svjetonazorski bliskim strankama i krenuti u formiranje Domoljubne koalicije jer je Plenković svojom politikom doveo do pojave alternativne domoljubne opcije. Tome svjedoče i tzv. suverenisti, ali i gubitnik na predsjedničkim izborima, Miroslav Škoro, koji najavljuje osnivanje stranke koja će Hrvatsku vratiti narodu. Zanimljivo je da je Karamarko najavio HDZ skup u Sesvetama kraj Zagreba, na kojem bi najavio kandidaturu za predsjednika stranke, pa odustao.

VRIJEME JE ZA SMJENU

Bujanje afera s nekretninama i pogrešnim prijavama u imovinskim karticama ministara, poput Krstičevića, i smjene ministara (Tolušić, Žalac, Marić, Kujundžić) svjedoče da se nešto ozbiljno dešava u prestrojavanju moći u Hrvatskoj. Plenković tvrdi da je to udar na njegove kadrove, kako se može zaključiti, jer se udara na njegove ministre. No, udara se i na Jerka Rošića, koji je vječni HDZ-ov načelnik na Krku, kao i Brkićevu štićenicu iz Lovreča koja je zloupotrijebila mogućnost kupovine stana po povlaštenim uvjetima. Izvađeni su noževi, udara se ispod pojasa, mediji su se pretrgli da nađu afere ministrima i načelnicima.

Mediji su pod kontrolom poslovnog sektora, elite koja nastoji iza paravana utjecati na upravljanje ključnim procesima u zemlji, vodeći se, naravno, vlastitim interesima. Jesu li ovi simultani i neprestani napadi na Plenkovićeve kadrove udar na HDZ, za račun SDP-a, odnosno postoji li procjena da se HDZ potrošio i da je vrijeme za kontroliranu promjenu (to znači da nema promjena paradigme ekonomske politike, prije svega, i tek kozmetičke prema BiH i regiji)? Ili je riječ o unutarstranačkom obračunu koji desnica vodi s ljevicom HDZ-a? Iako, činjenica je da su svi podaci o ispunjavanju imovinskih kartica koji su pokrenuli lavinu otkrića posljednjih nekoliko afera (Krstičević, Kujundžić) javno dostupni i provjerljivi. No, tolika količina napada upućuje na ili procjenu medija da je javnost zasićena HDZ-ovim modelom vladavine kao i Bandićevim upravljanjem Zagrebom ili da je vrijeme za promjenu na čelu vlade. Vlade koja ima i aferu s propalom kupovinom prastarih izraelskih borbenih aviona za velike pare i još masnije prihode održavanja bivšoj kompaniji ministra Krstičevića.

Opći ekonomski pokazatelji, kako se uobičajeno interpretiraju, nisu loši, pa na tom planu Plenković može poentirati. Iako to nije garancija dobivanja izbora, niti je SDP-om vođena vlada garancija boljih ekonomskih performansi, premda je baš Kukuriku koalicija preokrenula negativne trendove produžene ekonomske krize u Hrvatskoj, nakon 2008. i dva HDZ-ova premijera.

PROČITAJTE I...

Kad je rulja zatražila ime, stariji brat je lagao rekavši da je "Raju",  uobičajeno hinduističko ime. Ali mlađi brat je popustio i rekao istinu. Zatim, "tražili su da mi otkopčaju gaće", prisjetio se Nizamuddin. Provjera da li su muškarci obrezani postala je zaštitni znak hinduističkih mafijaša koji žele identificirati muslimane prije nego što ih napadnu. Nizamuddin je odbio, ali bilo je prekasno.

Napadna histeričnost i otvoreno politikantstvo tolike su i takve neprijatne frekvencije da se čini kako mnogi žale što na prostoru Sarajeva i Federacije nema većeg broja oboljelih kako bi onda za takvu situaciju mogli optuživati trenutnu vlast i prikazivati je nesposobnom i nedoraslom situaciji. Morbidno, odvratno i dušmanski

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!