Proteklih dvadesetak godina “Antideutsche” ima primarni cilj – bezrezervni napad na svakoga ko imalo kritizira izraelsku politiku. Prema njihovom nevjerovatno pojednostavljenom pristupu, antisemitizam je izvor svakog zla, a Izrael je kao odgovor na antisemitizam i kao takav predstavlja “apsolutno dobro”
.</p>
<p><em>Wikipedija</em> na hebrejskom jeziku opisuje “Antideutsche” kao “antinacionalistički komunistički pokret”. Autor naglašava da ih je teško smatrati komunistima, a još manje antinacionalistima. U ovaj pokret ne dolaze samo deklarirani ljevičari nego i neoliberalni ekonomski desničari koji su spremni sarađivati i s ekstremno desničarskim grupacijama koje podržavaju Izrael.</p>
<p>Ofri napominje kako bi sve prethodno opisano moglo djelovati da se radi o nekom bizarnom ideološkom kultu, ali u današnjem svijetu marginalni začas postanu centralna pojava, a centralni postanu marginalni. Navodi se da već imaju određeni utjecaj na neke medije u Njemačkoj, Švicarskoj i Austriji. Za Thomasa se ističe da je postao kolumnista u jednim njemačkim novinama. Njihovi aktivisti stoje iza medijskih napada na određene berlinske ustanove, barem one koje se bave istraživanjem hebrejske historije i antisemitizma. Hebrejski muzej u Berlinu bio je meta mučnog pritiska. Direktor ove institucije Peter Shaefer, koji se bavi hebrejskim studijama, toliko je bio izložen verbalnim napadima i uvredama “Antideutsche” pitomaca, da je na kraju podnio ostavku prošlog juna. Na <em>Twitteru</em> muzeja plasirana je neka priča koja je navodno vukla na podršku BDS-u, palestinskoj organizaciji koja poziva na bojkot izraelskih ekonomskih proizvoda zbog nasilja i agresivnosti izraelske politike i armije. Smatralo se da je Shaefer antisemita zbog ovoga.</p>
<p>“Antideutsche” želi da sve što se odnosi na antisemitizam u svijetu prođe kroz filter njihove dogme. Njemački Centar za istraživanje antisemitizma, jedna od najznačajnijih ustanova ove vrste, bila je također meta njihove prozivke za antisemitizam. Ne libe se napadati ni deklarirane tradicionalne Hebreje iz istih razloga. U korist još većeg apsurda, među članovima se mogu naći i potomci nekadašnjih njemačkih nacista.</p>
<p>U svakom slučaju, ovakva vrsta kvaziljevičarenja i jedne vrste ludila neizbježno podsjeća na srodne pojave u BiH. Čim se neko ne složi s domaćim samoproglašenim “antifašistima” koji ne znaju razmišljati izvan okvira neokomunizma, ili s “titoistima” sve popularnije nazivanim “titabije” zbog njihove agresivno arogantne isključivosti, automatski biva etiketiran kao “fašista” ili, tragikomično, “klerofašista”. Već se može Thomasova opasna izjava o izraelskoj zastavi prebaciti na bosansko područje, s tek malo izmijenjenim riječima, naprimjer: “Ja sam antinacionalista i mrzim svaku zastavu osim jugoslavenske.” Pomračenje uma ove vrste odavno postoji u BiH. Stoga se može samo zamisliti kako bi izgledalo kada bi se samoproglašeni “neojugoslaveni” uvezali s opasnim jurišnicima iz “Antideutsche” ili kada bi osnovali neku domaću verziju takve organizacije. Recimo, nešto kao “Antibosniaken”.</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
PROČITAJTE I...
NALAZITE SE U ARHIVI: Posjetite nas na novom portalu sedmičnika STAV
Posjetite nas na redizajniranom portalu sedmičnog lista "STAV"(www.stav.ba). Trenutno se nalazite na stranici arhiva (arhiv.stav.ba.).
Za šta smo se borili
Da Zetra ne bude Manjača. Da Holiday Inn ne postane Vilina vlas. Da oca i majku ne tražim po Tomašicama. Da se Sarajevo ne zove Srebrenica. Da ne vučem za rukav Amora Mašovića.