fbpx

IZRAEL ÜBER ALLES

Proteklih dvadesetak godina “Antideutsche” ima primarni cilj – bezrezervni napad na svakoga ko imalo kritizira izraelsku politiku. Prema njihovom nevjerovatno pojednostavljenom pristupu, antisemitizam je izvor svakog zla, a Izrael je kao odgovor na antisemitizam i kao takav predstavlja “apsolutno dobro”

Piše: Amir TELIBEĆIROVIĆ

 

Izraelski dnevnik Haaretz pripada rijetkim medijima koji otvoreno kritiziraju izraelske vlasti ili cionizam kao ideologiju. S ljevičarskih pozicija, ova iskusna redakcija nedavno je pokazala do koje se mjere može izgubiti društveni, politički i mentalni orijentir baš u svijetu ljevičara preko kritičkog osvrta na jednu agresivno ljevičarsku pojavu. U članku naslova Njemačka proizraelska ljevica ima novu metu na nišanu – Hebreje novinar Ofri Ilany prikazuje koliko se daleko može otići u ljevičarskom fanatizmu. Pretjerivanje, arogancija i neznanje pojavljuju se kao zajedničke osobine radikalnih desničara i radikalnih ljevičara, što je dokazano bezbroj puta, ali se zaboravlja u zemljama poput današnje Bosne i Hercegovine. Spomenuti Haaretzov članak bavi se i takvim podsjećanjem.

Priča prati autorov susret s izvjesnim Thomasom, pristalicom radikalne ljevice u Njemačkoj, prije nešto više od deset godina. Thomas je prisustvovao javnim demonstracijama radikalnih ljevičara u Berlinu povodom godišnjice ujedinjenja Njemačke. Kada je Ofri stigao na demonstracije, kaže da ga je iznenadilo to što su mnogi demonstranti mahali izraelskim zastavama.

Spomenuti Thomas bio je među njima. Trčao je naokolo odjeven u motive plavo-bijele izraelske zastave. Ofri je ovdje napomenuo kako je Njemačka godinama bila jedan od najvećih saveznika današnjeg Izraela, najavljujući paradoks koji slijedi. Thomas mu je ponudio sljedeće objašnjenje: “Ja sam antinacionalista i mrzim svaku zastavu osim izraelske zato što je Izrael odgovor na fašizam.” Ovako sumanutu izjavu autor je predstavio kao njegov prvi susret s fenomenom zvanim “Antideutsche” ili “antinjemački”, u slobodnom prijevodu. Ta društvena pojava postala je javna krajem osamdesetih godina proteklog stoljeća. Nastala je kao egzotična refleksija maoističke ljevice, čiji su članovi negirali legitimitet same njemačke nacije poslije nacizma, a sve pod sloganom – “Njemačka, nikad više.” Proteklih dvadesetak godina “Antideutsche” ima primarni cilj – bezrezervni napad na svakoga ko imalo kritizira izraelsku politiku. Prema njihovom nevjerovatno pojednostavljenom pristupu, antisemitizam je izvor svakog zla, a Izrael je kao odgovor na antisemitizam i kao takav predstavlja “apsolutno dobro.”

Štaviše, na demonstracijama, ali i na profilu na Facebooku ove ljevičarske skupine bilo je poziva da se baci atomska bomba na Gazu. Autor članka to je precizno nazvao – pozivi na genocid. Apsurdnost ne prestaje ovdje. U grupi se nalaze i svojevrsni “intelektualci” koji su se istakli prozivkama nekakvih ženskih grupnih meditacija gdje se učesnice drže za ruku prizivajući “Veliku Majku,” što je, po njima, paganizam kojim se ugrožava hebrejski monoteizam (bez objašnjenja na koji način).

Wikipedija na hebrejskom jeziku opisuje “Antideutsche” kao “antinacionalistički komunistički pokret”. Autor naglašava da ih je teško smatrati komunistima, a još manje antinacionalistima. U ovaj pokret ne dolaze samo deklarirani ljevičari nego i neoliberalni ekonomski desničari koji su spremni sarađivati i s ekstremno desničarskim grupacijama koje podržavaju Izrael.

Ofri napominje kako bi sve prethodno opisano moglo djelovati da se radi o nekom bizarnom ideološkom kultu, ali u današnjem svijetu marginalni začas postanu centralna pojava, a centralni postanu marginalni. Navodi se da već imaju određeni utjecaj na neke medije u Njemačkoj, Švicarskoj i Austriji. Za Thomasa se ističe da je postao kolumnista u jednim njemačkim novinama. Njihovi aktivisti stoje iza medijskih napada na određene berlinske ustanove, barem one koje se bave istraživanjem hebrejske historije i antisemitizma. Hebrejski muzej u Berlinu bio je meta mučnog pritiska. Direktor ove institucije Peter Shaefer, koji se bavi hebrejskim studijama, toliko je bio izložen verbalnim napadima i uvredama “Antideutsche” pitomaca, da je na kraju podnio ostavku prošlog juna. Na Twitteru muzeja plasirana je neka priča koja je navodno vukla na podršku BDS-u, palestinskoj organizaciji koja poziva na bojkot izraelskih ekonomskih proizvoda zbog nasilja i agresivnosti izraelske politike i armije. Smatralo se da je Shaefer antisemita zbog ovoga.

“Antideutsche” želi da sve što se odnosi na antisemitizam u svijetu prođe kroz filter njihove dogme. Njemački Centar za istraživanje antisemitizma, jedna od najznačajnijih ustanova ove vrste, bila je također meta njihove prozivke za antisemitizam. Ne libe se napadati ni deklarirane tradicionalne Hebreje iz istih razloga. U korist još većeg apsurda, među članovima se mogu naći i potomci nekadašnjih njemačkih nacista.

U svakom slučaju, ovakva vrsta kvaziljevičarenja i jedne vrste ludila neizbježno podsjeća na srodne pojave u BiH. Čim se neko ne složi s domaćim samoproglašenim “antifašistima” koji ne znaju razmišljati izvan okvira neokomunizma, ili s “titoistima” sve popularnije nazivanim “titabije” zbog njihove agresivno arogantne isključivosti, automatski biva etiketiran kao “fašista” ili, tragikomično, “klerofašista”. Već se može Thomasova opasna izjava o izraelskoj zastavi prebaciti na bosansko područje, s tek malo izmijenjenim riječima, naprimjer: “Ja sam antinacionalista i mrzim svaku zastavu osim jugoslavenske.” Pomračenje uma ove vrste odavno postoji u BiH. Stoga se može samo zamisliti kako bi izgledalo kada bi se samoproglašeni “neojugoslaveni” uvezali s opasnim jurišnicima iz “Antideutsche” ili kada bi osnovali neku domaću verziju takve organizacije. Recimo, nešto kao “Antibosniaken”.

PROČITAJTE I...

ZAVNOBiH je bitan jer je anulirao ono što je osporavalo historijski kontinuitet BiH kroz proglašenje banovina tokom Kraljevine Jugoslavije ili Nezavisne države Hrvatske dvije godine prije toga. Kao samostalna banovina i kraljevina u srednjem vijeku, sandžak pa ejalet u vrijeme Osmanske države, “corpus separatum” za vrijeme Austro-Ugarske... ZAVNOBiH predstavlja nastavak postojanja Bosne i Hercegovine kao administrativne jedinice u njenim povijesnim granicama. Upravo zbog toga je i pogrešno nazivati ga rođendanom Bosne i Hercegovine

Mi danas ni svoju državnost (25. novembar 1943) ni svoju nezavisnost (1. mart 1992) ne slavimo samo kao puke datume; ta dva događaja obuhvataju, prihvataju i grle sve ono što ova država jeste i što je čini Bosnom i Hercegovinom. Dan državnosti je, prema tome, prilika da se u okviru Bošnjačkog leksikona prisjetimo godišnjica značajnih događaja iz povijesti Bosne, godišnjica koje su nerijetko i same u prošlosti označavale neke nove početke i za Bosnu i za Bošnjake.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!