fbpx

Italijani kažu da su im Osmače ljepše od Toskane

Za dolazak Italijana u Osmače u najvećoj mjeri zaslužan je Irvin Mujčić. Ovaj mladi čovjek rođen je u Srebrenici. Ratne (ne)prilike su ga s porodicom odvele u Italiju, gdje se školovao. Otac mu je ubijen u julu 1995. godine. Kaže da je nakon završenog fakulteta u Rimu godinu proveo u Tunisu, godinu u Egiptu, nakon čega se vratio u Italiju, odakle je otišao u Bruxelles zbog posla, ali na kraju je srce odlučilo da se vrati kući u Srebrenicu

Piše: Adem MEHMEDOVIĆ

Selo Osmače, udaljeno od centra Srebrenice oko 25 kilometara, prvi se put u historijskim dokumentima spominje 1737. godine. Tada se ovo naselje zvalo Osmača. Prema historijskim izvorima, tada je jedan osmanski vojskovođa krenuo iz ovog kraja na osvajački pohod ka Valjevu. Po popisu iz 1991. godine, u Osmačama je bio 941 stanovnik, s oko 250 domaćinstava. Ratna dešavanja promijenila su sliku Osmača. Selo je uništeno i porušeno, stanovnici pobijeni ili protjerani. Gotovo trećina stanovnika, od gotovo hiljadu, koliko su Osmače brojale pred početak rata, ubijena je tokom rata. Uprkos svemu, 2002. godine Bošnjaci su se počeli vraćati u svoje Osmače. Prvi povratnici boravili su u šatorskom naselju, odakle su obnavljali svoje kuće.

“Život se vratio u Osmače onoliko koliko je to bilo moguće, kao i u svim selima u našoj općini. Teško je porediti koliko je bilo prije rata i sada. Danas je ovdje brojčano 20% stanovništva u odnosu na prije rata. Svi mi koji živimo ovdje živimo lijepo, ne možemo se žaliti. Ljepota prirode koju trebamo koristiti, a ne znamo ili nećemo, to je ono što je žalosno”, kaže imam u ovom mjestu Admir ef. Suljkanović.

U Osmačama je napravljeno oko 60 kuća, a stalno u ovom mjestu živi nešto više od 30 porodica. Urađen je asfalt do ovog mjesta, a 2007. godine svečano je otvorena i obnovljena džamija.

“Ne bih Osmače napustio nema tih para. Ja sam ovdje već jedanaest godina. Igrom slučaja, došao sam iz Kalesije i evo me ovdje. Oženio se ovdje, zasnovao porodicu i dobio troje djece. Ovdje osjećam mir. Nije se naviklo na gužvu, jednostavno, ovdje je daleko mirnije. Mi smo sretni ovdje. Djeci je malo nezgodno, pogotovo u zimskom periodu kada putuju u školu do Srebrenice. Ali za moju djecu mogu biti siguran, da se njima ovdje sviđa više nego bilo gdje drugo. Mi kad odemo negdje, u Kalesiju, Sarajevo, nekako smo u grču i jedva čekamo da se vratimo kući. Djeca brzo počnu govoriti: ‘Babo, hajmo mi kući'”, kaže Suljkanović, koji dodaje da u Osmačama danas ima više od 30 djece.

Osmačani su u srebreničkom kraju poznati po priči o razvlačenju grede. Legenda kaže da su majstori Osmačani nekad pravili kuću, pa se ispostavilo da je ključna greda za krov kratka. U nedostatku adekvatnih rješenja, Osmačani su pokušali razvući gredu i uklopiti je na mjesto gdje treba. Legenda nikada nije objasnila da li su Osmačani uspjeli razvući gredu. Osmače su poznate po nevjerovatnim prirodnim pejzažima, ali i po plodnom tlu. Ovaj kraj ima pogodnu klimu i plodno zemljište na kojem uspijevaju sve žitarice i krmne biljke. Ranije su ljudi sijali dosta pšenice, te je ovaj kraj bio poznat po osmačkim žetvama, kada se pšenica ručno žela po deset dana. Nakon žetve su se održavala “Osmačka sijela”, koja su trajala po tri dana.

“Posljednjih godina malo je više krenulo s poljoprivredom. Imamo zasade pšenice, heljde, a sve više ljudi sije nadaleko poznati osmački krompir. Već dvije godine imamo ustaljen dolazak Italijana, kojima se svidjelo ovdje. Svake godine dolaze i dovode svoje prijatelje. Često pričam s njima i mnogi kažu da bi rado živjeli u ovakvoj ljepoti. Naravno, od posjete Italijana, koji provode po nekoliko dana u našem selu, imaju koristi naši stanovnici. Tim ljudima, turistima, koji dođu ovdje mi osiguramo jelo, sve su to u pitanju domaći proizvodi. Oni hoće da osjete život ovdje i da budu dio njega. Zanimljivo je čuti da Italijani kažu da su Osmače ljepše od Toskane”, kaže Suljkanović.

Za dolazak Italijana u Osmače u najvećoj mjeri zaslužan je Irvin Mujčić. Ovaj mladi čovjek rođen je u Srebrenici. Ratne (ne)prilike su ga s porodicom odvele u Italiju, gdje se školovao. Otac mu je ubijen u julu 1995. godine. Kaže da je nakon završenog fakulteta u Rimu godinu proveo u Tunisu, godinu u Egiptu, nakon čega se vratio u Italiju, odakle je otišao u Bruxelles zbog posla, ali na kraju je srce odlučilo da se vrati kući u Srebrenicu.

“Putovao sam po cijelom svijetu, ali meni je najbolje ovdje. Meni se ovdje smirila duša. Ovdje sam našao mir i sreću. Mene je dragi Bog vodio ovdje. Iskren da budem, ja sam znao za Srebrenicu, ali pojma nisam imao o široj okolini. Tako sam upoznao Osmače, i ovo je ljepota koje nema nigdje”, kaže Irvin, koji sada živi u Osmačama. Domaćin Azem Mašić mu je poklonio jednu malu vikendicu koju Irvin sređuje i u kojoj živi.

“Ovdje su ljudi jedni za druge, jedna ruka za drugu ruku. Srebrenica i okolina je mnogo lijepa. Imamo prelijepo okruženje. Imamo prelijepe planine i brda, sedam starih gradova, prelijepu Drinu i kanjone i, naravno, jedno od najčišćih vještačkih jezera na Balkanu. Više od 3.000 stećaka, bezbrojne endemske vrste biljaka i, na kraju, najčišći zrak i vodu na zemlji. Uz to sve, nigdje nema ljudi kao u Srebrenici”, poručuje Mujčić, koji je u ljepoti srebreničkog kraja vidio i priliku za razvoj turizma. Cilj mu je prikazati onu ljepšu stranu Srebrenice, njene ljepote i dobre ljude. Njegovi najčešći gosti jesu iz Italije, za koje on organizira pješačke ture, boravak na selu i u prirodi.

“Uključeno je nekoliko sela za posjetu i različite rute za planinarenje i druge vrste aktivnosti u sklopu boravka u prirodi. Mi turistima preporučujemo hranu i noćenje na selu. To znači da se s našim vrijednim ljudima u selu dogovorimo da oni pripreme sve što treba, za što budu plaćeni. Bude tu jare ili janje na ražnju, razne vrsta pita (sirnica, krompiruša, zeljanica), domaća čorba i mnogi drugi domaći specijaliteti. Naravno, oni imaju priliku i da pomognu i učestvuju u poslu, naprimjer, mogu pomoći kupiti sijeno, raditi u bašči, ili slične poslove vezane za selo. Zapravo, to ljudi i hoće, autentični način života, bez nekog uvijanja ili pretvaranja, nego onako kako jeste i kako treba biti.”

Osmače je proteklih mjeseci posjetilo nekoliko stotina turista iz Italije i drugih evropskih zemalja. Nevjerovatna prirodna ljepota, dobri i gostoprimljivi ljudi i dobra organizacija posjeta garant su da će biti sve više onih koji će dolaziti u posjetu Srebrenici i njenim selima.

PROČITAJTE I...

Da Zetra ne bude Manjača. Da Holiday Inn ne postane Vilina vlas. Da oca i majku ne tražim po Tomašicama. Da se Sarajevo ne zove Srebrenica. Da ne vučem za rukav Amora Mašovića.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI