fbpx

INSOMNIJA

Vidite, dok Vi mene ovdje percipirate kao mediokriteta, ja već imam dosta jasnu sliku o Vama! – Griješite, ne tretiram Vas tako! Ovo je uobičajena procedura! Kažete, imate jasnu sliku o meni? A kakvu sliku? – Želite znati? – Vrlo rado! – Razvedeni ste, usamljeni, samotne večeri provodite ispred računara, a ni čašica Vam nije mrska, čemu svjedoče podočnjaci, popucali kapilari i drhtanje desne ruke! I Vi imate probleme sa snom! Eto, ne bih dalje! I ovako sam pretjerao

Piše: Sadik IBRAHIMOVIĆ

– Dakle, noću ne spavate – pita me napadno našminkana, neispavana i od ovakvih razgovora vidno umorna psihologinja.

– Ne.

– A danju?

– Nekoliko sati, popodne uglavnom.

– Tako! Jeste li depresivni, anksiozni?

– Ne.

– Jeste li uzimali medikamente protiv nesanice?

– Da, “Trazem”, ali nije mi pomogao. Popijem tabletu u deset uvečer, a zaspim u šest ujutro.

– Zaista?! Čudno! “Trazem” je, inače, efikasan lijek! Vidim, iz nalaza, Vi ste profesor! Radite li?

– Ne.

– Ne?! Zašto?

– A zašto Vi radite?

– Kakvo je to pitanje?

– Kakvo je vaše pitanje?

– Normalno!

– I moje isto!

– Ljuti ste?

– Ne! Zašto bih bio?

– Zato što ste na logično pitanje odgovorili nelogičnim kontrapitanjem!

– Naprotiv, Vaše je pitanje nelogično! Pitate žednog čovjeka zašto je žedan!

– Ipak ste ljuti!

– Ako ovako nastavite, možda i hoću biti!

– Pa, budite! Istresite gorčinu, bit će Vam lakše!

– Mogu li Vas nešto pitati?

– Izvolite!

– Zašto se ovako ophodite prema meni?

– Kako?

– Površno, jeftino, infantilno!

– Takav dojam imate?

– Da! Vidite, dok Vi mene ovdje percipirate kao mediokriteta, ja već imam dosta jasnu sliku o Vama!

– Griješite, ne tretiram Vas tako! Ovo je uobičajena procedura! Kažete, imate jasnu sliku o meni? A kakvu sliku?

– Želite znati?

– Vrlo rado!

– Pa, dobro! Ne volite ovaj posao! Dosadan Vam je, mučan, Vaši su pacijenti najčešće neobrazovani, niske inteligencije, nesposobni za iole suvislu interpersonalnu komunikaciju! Pobrkali ste me s njima! Ne možete mene, zaboga, podsticati da istresam gorčinu!

– To je sve?!

– Ima još! Ali, bojim se, uvrijedit ću Vas, a to ne želim!

– Nećete! Da čujem!

– Razvedeni ste, usamljeni, samotne večeri provodite ispred računara, a ni čašica Vam nije mrska, čemu svjedoče podočnjaci, popucali kapilari i drhtanje desne ruke! I Vi imate probleme sa snom! Eto, ne bih dalje! I ovako sam pretjerao!

– Hm! Dobro, ako Vi tako mislite! Nego, vratimo se mi predmetu našeg razgovora! Prepisat ću Vam “Ladiomil”! Odličan lijek, a i antidepresiv istodobno!

– Već sam rekao da nisam depresivan! Samo sam strašno umoran!

– Da, rekli ste… A vidim i sama… Pa, dobro, onda ćemo… A kako znate da sam razvedena?

– Imate slomljen pogled!

– Kakav?!

– Slomljen! Takav pogled imaju dvije vrste ljudi: duhovno ispunjeni i emotivno prazni! Razlika je jedva primjetna!

– I Vi to vidite?!

– Sasvim jasno!

– Vi, pretpostavljam, pripadate grupi duhovno ispunjenih ljudi!?

– Ako zanemarim Vašu persiflažu, odgovor bi bio – ne, ne pripadam toj grupi ljudi, barem ne u potpunosti!

– A vidite takav pogled kod drugih! Kako to?

– Poklon od Boga!

– Vjerujete u Boga?

– Da! Uzgred, nije preporučljivo tvrdo vjerovati ljudima!

– Zašto? Nisu svi ljudi loši!

– Nisu, ali zbog onih kojima sam vjerovao, danas i jesam ovdje!

– Da, da… Vidite, moram priznati da ste zanimljiv sagovornik, ali otišli smo predaleko! Ja sam profesionalac, znate?! Hoćete li lijek koji sam preporučila?

– Ne, hvala! Pokušat ću s biljnim čajevima!

– U redu! Eto, to bi bilo sve! Vidimo se na kontroli za sedam dana! Nadam se?

– Čijoj? Mojoj ili Vašoj?

– Bilo čijoj! Dođite! Bit će mi drago ponovo Vas vidjeti!

– U redu, doći ću!

PROČITAJTE I...

U dubokoj sam dvojbi jer znam šta me u toj firmi čeka – kurtoazan prijem, isti takav razgovor, prežvakane opservacije o teškom sveukupnom stanju i, na koncu, vremenski neodređeno obećanje da će za mog sina posla biti, da je trenutno tako kako jeste, da potrebe za novim uposlenicima nema, ali prvom zgodnom prilikom, dakle, kad se ukaže prazan prostor, bit će pozvan i primljen u stalni radni odnos. Potom ćemo se učtivo rastati, on će me ispratiti do vrata, pružiti ruku, reći da će sve biti u redu, da ništa ne brinem i, čim napustim prostoriju, s olakšanjem odahnuti i u zaborav potisnuti sve ono o čemu smo razgovarali

Osokoljen uspjesima u prethodna dva dana, agresor kreće u opsežnu ofanzivu na naše nove položaje. Dobro pripremljeni, formacijski raspoređeni i uklinjeni između Bajića i Vitanovića, dočekujemo ih to snježno jutro jači nego ikada. U četverosatnoj bici na Baićima naše snage nanose strahovite gubitke agresoru. U velikom kontraudaru zarobljavamo im četiri oficira i dvadesetak vojnika

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!