fbpx

Ime kao referendum: KAKVA JE ZORA SVANULA U BOSNI I HERCEGOVINI?

Austrijski list “Der Standard” istakao je da je općina Centar pokazala znak modernosti, jer “Mandić ne nosi muslimansko ime”. Ovo nije nažalost mišljenje samo evropskih novinara, već i mnogih sarajevskih ljevičara. Na pitanje dokle će se od Sarajeva tražiti da dokaže svoju multikulturalnost, imamo i odgovor dakle. Dok se posve ne prihvati da je nositi muslimansko ime nešto nemoderno. Odnosno, dok se ne prihvati da je biti muslimanom nešto nazadno, nešto antievropski. Uostalom, ako ste se pitali kakva je zora svanula, to je odgovor.

 

 

Piše: Ermin ZEC

Iza nas su još jedni Lokalni izbori u Bosni i Hercegovini, koji su ove godine protekli u specifičnim uslovima zbog globalne pandemije izazvane virusom korona. Pored posebnih epidemioloških mjera na biračkim mjestima, virus je utjecao i na ukupnu izlaznost, koja je bila nešto ispod prosjeka.

Druga specifičnost je u tome što, iako se radi o lokalnim izborima gdje se biraju općinske administracije, političke stranke su nastojale povezati izbore s državnim temama, ili sljedećim Općim izborima 2022. godine. Eksplicitni primjer je izjava predsjednika Naše stranke Predraga Kojovića o tome da je u pitanju referendum u kakvoj Bosni i Hercegovini želimo živjeti, odnosno može li kandidat koji se zove Srđan biti načelnik sarajevske općine Centar. Nekome ko živi izvan granica Kantona Sarajevo ova izjava može biti čudna, ali ako stranka postoji većinom u kantonalnim granicama, onda je njenom lideru taj kanton, ili u ovom slučaju općina, zaista cijela država.

SDA je ostala najjača politička stranka u BiH, a Sarajevo je specifičnost ovih Lokalnih izbora zbog “anti-SDA” koalicije NiP, NS, NBL i SDP BiH. Ova široka koalicija sastavljena od lijevih, desnih, liberalnih i konzervativnih stranaka i birača prvi se put udružila u predizbornom periodu s ciljem da pobijedi SDA, što su uspjeli u Centru, Novom Sarajevu i na Ilidži – Stari Grad je svakako bio i prije izbora u rukama Hadžibajrića. Ono što je posebno interesantno u Sarajevu jeste da od ukupno devet općina u sedam je načelnik bivši ili sadašnji član Stranke demokratske akcije. Jedina sarajevska općina gdje je stranka iz lijevog spektra pobijedila izbore je općina Centar, što govori o općoj tendenciji jačanja desnice u Sarajevu.

IZMEĐU DRŽAVE I HDZ-A, KONAKOVIĆ JE IZABRAO HDZ

Za Elmedina Konakovića nije bio problem koalirati sa strankama suprotnog ideološkog profila u Sarajevu samo da se SDA izbaci iz vlasti. Izvan Sarajeva je, s druge strane, bilo problem podržati zajedničkog kandidata probosanskih stranaka protiv kandidata koji su osuđeni ratni zločinci ili gdje bi izostanak takve podrške otvorio vrata stranci koja zagovara vrijednosti aparthejda i diskriminacije u 21. vijeku.

U općini Novi Travnik stranka Naroda i pravde odlučila je kandidirati Abdulaziza Rizvića, iako je nezavisni i nestranački kandidat Samir Palić već uživao podršku stranaka SDA, SDP, DF, SBB i SBIH. Tako su Bošnjaci, unatoč činjenici da čine demografsku većinu u ovoj općini, izgubili bitku za načelnika, gdje će naredne četiri godine na čelu biti čovjek iz HDZ-a BiH. Subverzivno djelovanje Konakovića nastavilo se i u kraljevskom gradu Jajcu, kojem je prijetio isti scenarij kao i Novom Travniku. No, zahvaljujući mudrosti i jedinstvu zajednički kandidat SDA–SBiH–A-SDA Edin Hozan ponovo je postao načelnik.

Slična je situacija i u Velikoj Kladuši, gdje su probosanske opcije imale zajedničkog kandidata Jasmina Hušića protiv osuđenog ratnog zločinca Fikreta Abdića. No, Narod i pravda je odlučila podržati također nezavisnog kandidata Adema Pajazetovića, koji je osvojio dovoljno glasova da obezbijedi Fikretu Abdiću i naredni mandat, i tako prepustila ovu općinu u ruke ratnog zločinca.

U predizborno vrijeme Konaković je, gostujući na lokalnoj “Hit” televiziji u Brčkom, izjavio da “pitanje konstitutivnosti Hrvata ne smije biti upitno… Pitanje izbora člana Predsjedništva (iz reda hrvatskog naroda op.a.) trebalo bi se tretirati ozbiljnije, kako bi ljudi imali pravo birati svoga predstavnika”. Očigledno je da Konaković nastoji da postane prihvatljiv partner HDZ-u iz bošnjačkog korpusa u narednim izbornim ciklusima za federalni i državni nivo.

KOLIKO PUTA SARAJEVO MORA DOKAZIVATI SVOJU MULTIETNIČNOST?

Ljevica je još jednom igrala na nacionalnu kartu svjesna toga da priča o multietničnosti najbolje prolazi tamo gdje su Bošnjaci većina. Izbore za načelnika općine Centar pretvorili su u referendum o tome može li osoba koji se zove Srđan biti načelnik u Bosni i Hercegovini, ili se u Sarajevu stvara nekakav bošnjački entitet. Naravno, to što osoba s imenom Nedžad ne može biti na čelu Grada Banja Luke ili Širokog Brijega za bh. ljevicu nije problem. Upravo su u općini Centar načelnici prije Mandića bili Igor Gaon i Ljubiša Marković. Premijer Kantona Sarajeva je etnički Hrvat, koji je naslijedio Edina Fortu iz reda Ostalih. SDP će vjerovatno predložiti Bogića Bogičevića za novog gradonačelnika Sarajeva, etničkog Srbina, gdje je prije njega već bio Ivo Komšić, etnički Hrvat. Dakle, na svim rukovodećim političkim funkcijama u Sarajevu je već prije ovogodišnjih Lokalnih izbora bilo osoba različite nacionalnosti, osoba iz reda sva tri konstitutivna naroda.

Austrijski list “Der Standard” istakao je da je općina Centar pokazala znak modernosti, jer “Mandić ne nosi muslimansko ime”. Ovo nije nažalost mišljenje samo evropskih novinara, već i mnogih sarajevskih ljevičara. Na pitanje dokle će se od Sarajeva tražiti da dokaže svoju multikulturalnost, imamo i odgovor. Dakle, dok se posve ne prihvati da je nositi muslimansko ime nešto nemoderno. Odnosno, dok se ne prihvati da je biti muslimanom nešto nazadno, nešto antievropski. Uostalom, ako ste se pitali kakva je zora svanula, to je odgovor.

POUKA ZA OPĆE IZBORE 2022. GODINE?

Lokalni izbori nam daju određeni putokaz za naredne Opće izbore 2022. godine. Posebno su zanimljivi rezultati u glavnom gradu Sarajevu, gdje je Četvorka ojačala svoju političku poziciju. Ukoliko ova koalicija uspije ostvariti sličan politički kapacitet van Sarajevskog kantona, to će otvoriti puteve za formiranje vlasti na federalnom i državnom nivou.

Posebno su loše prošli SBB i DF, ali iznenađujuće SDP i Naša stranka, koji su uprkos značajnom padu postotka glasača slavili pobjedu. Rekli bismo da je to pirova pobjeda. Sada govorimo o tendenciji gdje je očito da ove stranke gube svoje glasače, a da ih crpi Narod i pravda. Poslije Općih izbora 2022. godine SBB će vjerojatno postati marginalna stranka bez ikakvog utjecaja na politički život u državi. Sudbina DF-a zavisi od kapaciteta Željka Komšića, pa treba pričekati s ocjenom. S obzirom da se radi o tradicionalnim koalicionim partnerima SDA, očigledno je da će vlada na federalnom i državnom nivou biti drukčija nakon 2022. godine.

Ako SDA želi i ubuduće ostati najjači politički subjekt u državi, neminovno je izvući važne pouke iz ovih izbora. Na čelne stranačke funkcije moraju postavljati ljude koji uživaju povjerenje naroda. Koruptivne radnje ne mogu se opravdati ratnim zaslugama. Oni koji su izgubili povjerenje naroda kroz zloupotrebu svoga položaja moraju biti uklonjeni iz stranke. Mladi, obrazovani i sposobni članovi stranke moraju dobiti više odgovornosti. Sjedište političkog djelovanja mora biti država, ali i narod, jer bez naroda nema ni države.

Na kraju, sjetimo se riječi našeg prvog Predsjednika Predsjedništva i osnivača SDA: “Popravljajte greške, nemojte ih zataškavati. Imajte hrabrosti i obračunajte se s onima koji su iznevjerili povjerenje naroda. Naš narod je dobar, oprostit će greške, ali neće opraštati lopovluke”.

PROČITAJTE I...

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!