Imamo li demokratsko pravo da se uvrijedimo

Niko, pak, nema pravo da određuje što je za Drugog uvredljivo i niko nema pravo da bude nasilan ili da poziva na nasilje. Naime, ne mogu se promovirati evropske vrijednosti na putu Bosne i Hercegovine prema EU, a da istom na drugoj strani ponižavate vrijednosti velikog broja građana. Primjerice, traži se i tražit će se tolerancija prema spolnim i rodnim različitostima. Tražit će se da ih društvo prihvati kao ravnopravne građane.

Hvala Bogu da Bošnjaci i dalje drže do vlastitih vrednota. Hvala Bogu da nisu obnemoćali do mjere da nijemo promatraju kada se neko neprimjereno poigrava s onime što smatraju svetim, s onime što je kod nekih Bošnjaka živa rana, živa trauma. Jer, upravo to predstavlja šehidsko mezarje Kovači, za neke memorijal na kojem se uče prigodne dove iz poštovanja za nevino stradale, a za druge živa rana gdje se uče dove za poginule iz vlastitih familija.

Da, na Kovačima se uči Fatiha, ne psuje se. To ne samo da zna svaki vjernik, pa bio on kršćanin, Jevrej ili budista, to bi trebao znati svaki pristojan čovjek. Odnosno, bez obzira na to određivao li nas vjerski ili građanski moral, memorijalna mjesta na kojima su ukopane žrtve nekog zločina jesu mjesta s kojima se ne poigrava na bilo koji način.

Tu je grešku učinio sada već pokojni hrvatski književnik Predrag Lucić. Vjerujemo da ju je napravio nenamjerno ispjevavši pjesmicu Ići mići Ahmići ustvari se izrugujući ratnim zločincima i njihovom naslijeđu kojeg se i nadalje glorificira. Nije se u njegovoj pjesmi uzalud našao Milan Bandić sa svojim ambivalentnim odnosom prema Bošnjacima, u kojem jedan dan izražava sućut za žrtve Srebrenice, a u drugom se pod ruku hvata s ratnim zločincem poput Darija Kordića, oficirskim protagonistom ubijanja bošnjačkih civila u Ahmićima.

Lucić se služio svojim klasičnim pjesničkim repertoarom koji inverzijom smisla kreira satiru na temelju rekonstrukcije i potom ismijavanja nacionalističkih ideologija, u ovom slučaju hrvatske politike u Bosni i Hercegovini devedesetih. Nažalost, dio Bošnjaka ovu satiru shvatio je doslovno, kao izrugivanje žrtvama pokolja u Ahmićima, što nije bio slučaj.

Međutim, ne može biti kabaretski duhovito sve ono što je životno tragično a da se neko ne uvrijedi, u ovom slučaju žrtva. Moglo bi se reći da se Lucić upustio u nešto ne poznajući posve ljudske mentalitete na njemu tuđem terenu, jer, niko ne može suditi i procjenjivati što osjeća neka nena kojoj su pobili četvero djece, osim možda onih koji su to i sami doživjeli. Niko ne može osuditi nenu ako se uvrijedila na Lucićevu pjesmu.

Pouka je to koja se trebala izvući iz slučaja Ići mići Ahmići, to da, bez obzira na namjere, nije pametno koristiti mjesta stradanja, kao i mjesta gdje su ukopani stradali u bilo kakvoj satiri. Toj kategoriji pripadaju Srebrenica, Jasenovac, Tomašica, Auschwitz… i šehidsko mezarje Kovači. Kada govorimo o Aliji Izetbegoviću, on za veliki broj Bošnjaka predstavlja simbol pravedne borbe u odbrani Bosne i Hercegovine od agresije i, kada se taj simbol vrijeđa, za očekivati je da će biti onih koji su s pravom uvrijeđeni.

Neki taj simbol ne žele samo vrijeđati, žele ga u potpunosti uniziti i srušiti, smatrajući da time unižavaju i stranku koju je Izetbegović osnovao. Rade to, dakle, radi sitnošićardžijskih i dnevnopolitičkih interesa ne shvaćajući da pritom unižavaju i simbol prvog predsjednika nezavisne države Bosne i Hercegovine. Naprimjer, od 2000. godine hrvatska opozicija prestaje se intenzivno obračunavati s likom i djelom tada već preminulog prvog predsjednika nezavisne Republike Hrvatske Franje Tuđmana, znajući da će nepotrebno antagonizirati društvo i da će unižavati simbole države. Prvi predsjednik je simbol, a Hrvati su išli tako daleko da je tada vladajući SDP na čelu sa Zoranom Milanovićem predlagao da se i Markov trg nazove po Franji, što nije prošlo pa je Milanović po njemu imenovao novi zagrebački aerodrom.

Danas se u Zagrebu slijeće na Franju Tuđmana i danas se u Sarajevu psuje “Aliju s Kovača”. Pritom su ova dva čovjeka neusporediva i iz aspekta humanizma i iz aspekta moralnosti u politikama koje su vodili. Očito je hrvatska ljevica u razumijevanju državnih i nacionalnih simbola sasvim drugačija od bošnjačke, odnosno probosanske ljevice.

Trebao je to znati i Filip Andronik kada je grubo, nesuvislo i neinteligentno odlučio psovati “Aliju s Kovača”. Trebala je to znati i osoba s javnog televizijskog servisa kojeg finansiraju građani čija rodbina leži ukopana na Kovačima. Trebala bi to znati i vojska ostrašćenih zagovaratelja ljudskih prava koja je stala u odbranu crtača stripa, jer, ako on ima pravo na slobodu izražavanja (a ima jer, hvala Bogu, živimo u demokratskom društvu), isto tako postoji demokratsko pravo da se uvrijedi onaj kojeg vrijeđaju poruke koje nosi njegov uradak.

Niko, pak, nema pravo da određuje što je za Drugog uvredljivo i niko nema pravo da bude nasilan ili da poziva na nasilje. Naime, ne mogu se promovirati evropske vrijednosti na putu Bosne i Hercegovine prema EU, a da istom na drugoj strani ponižavate vrijednosti velikog broja građana. Primjerice, traži se i tražit će se tolerancija prema spolnim i rodnim različitostima. Tražit će se da ih društvo prihvati kao ravnopravne građane.

Kako će se to tražiti ako oni koji takva prava zagovaraju nisu spremni pokazati minimum poštovanja prema svetinjama kao što su šehidsko mezarje Kovači i mrtvi koji su na njemu ukopani? U tom smislu se i u Hrvatskoj 2013. godine dogodio slučaj povodom predstave Fine mrtve djevojke, u kojoj su se tematizirali problemi LGBT populacije, a na plakatu za predstavu krajnje su provokativno namontirane dvije Djevice Marije koje se ljube.

Nešto kasnije, pojavila se slika i dvije žene u burkama kako se ljube. Ovaj slučaj samo je jedan u nizu primjera da se ne može zagovarati tolerancija, a da istom ukidate toleranciju prema onima čije vrijednosti provokativno vrijeđate.

PROČITAJTE I...

Careva džamija, kao ni druge carske džamije, nije imala vakufske imovine. Službenici su finansirani iz carske hazne. Uprkos toj činjenici, kako piše Hasan Eminović, stari su je Stočani stalno ukrašavali i o njoj se brinuli putem svojih vakufa. Poklanjali su svoju imovinu kao trajno dobro, a sav prihod bio je podređen njenom funkcioniranju

Bošnjački prosvjetni kadar uključio se u izradu planova i programa iz četiri predmeta nacionalne grupe. Neki autori uradili su i dio udžbenika iz predmeta koji se koriste u obrazovanju na bosanskom jeziku. Manji dio udžbenika koji se koriste u osnovnim školama na Kosovu za nastavu na bosanskom jeziku je iz Bosne. Nažalost, problem danas predstavlja činjenica da u srednjim i višim školama nema udžbenika. Bio je samo jedan uvoz udžbenika iz Bosne za srednje škole u školskoj 2015/2016. godini. I još jedan, veoma važan problem jeste odliv i osipanje broja učenika, uglavnom zbog odlaska s roditeljima u zapadnoevropske zemlje

Odgovori na nijaz Poništi odgovor

KOMENTARI

  • radepijlov 15.12.2018.

    Što se tiče religije i njenog vređanja mislim da tu se nema niko od vernika pravo uvrediti u smislu pozivajući se na toleranciju jer religije i njeni spisi su zatrašujuće uvredljivi za sve one koji nisu vernici ili su druge vere.

    Evo na primer mene kao nekog hrišćanina ne samo da me Kuran vređa nego mi i preti , ali autor teksta će verovatno će meni reći da sam lud i islamofoban tj.on će određivati jesam li i smem li se ja uvrediti.

    Religija je skup ideja koje se propagiraju i samim time moraju biti na meti kritike a samim time i tzv.uvrede , a da ne govorim da jedan danas uvređeni hrišćanin od strane muslimana može postati musliman i obrnuto , tako da skup ideja i svetonazori na osnovu tih ideja se ne mogu uvrediti , osim ako čoveku nije mozak u dubokom srednjem veku.

    Što se tiče uvreda žrtava je sasvim druga priča , ali tu se mora gledati i kontekst upravo zato što je pokojni Lucić bio meta ljudi koji su doslovno shvatili njegovu satiričnu pesmu.

    Mislim da takve satirične pesme više doprinose uvidu u zločin i žrtve nego razni patetični govori koje slušamo svaki dan od strane raznih političara zarad svoje promocije.

    Odgovori
  • nijaz 15.12.2018.

    Zar sa osvoje pravo trazi od samozvanih mmocnika !??

    Odgovori

Podržite nas na Facebooku!