fbpx

Ilustrator Bosne i Bosanskog kraljevstva

“Volim da čitam i na temu srednjovjekovne Bosne pročitao sam mnogo knjiga. Toliko je literature na ovu temu prošlo kroz moje ruke da sam vrlo često sebi govorio: A zašto mi o nekim našim kraljevima i kraljicama ne znamo skoro ništa, a o tamo nekom Henryju, Luju, Richardu i kome sve ne znamo skoro pa sve?!' Također, htio sam da dam svoj doprinos da kroz živote naših kraljeva i kraljica motiviram ljude da posjete naše srednjovjekovne gradove. Nedavno sam bio u Srebreniku, u tvrđavi. To je jedna od najočuvanijih tvrđava u Bosni. I to je ono što je motiv ove knjige. Živim u Bosni, tu je moja porodica, prijatelji, tu je moj čitav život. Tu sam se izgradio da budem danas to što jesam”

 

 

Piše: Edib KADIĆ

Fotografije: Velija HASANBEGOVIĆ

Emir Durmišević, akademski umjetnik i koncept/karakter dizajner, govori za Stav.

Dva brata, jedna ljubav: Rođen sam u Sarajevu 1985. godine. Tu živim čitav život. Završio sam Srednju školu primijenjenih umjetnosti u Sarajevu, na odsjeku za opremu i ilustraciju knjige. Time se i danas bavim. Bio sam u klasi profesora Sanjina Lubrića, on je odmah i prepoznao moju ljubav prema ilustraciji i na tome je stavio fokus tokom školovanja. Imam brata blizanca, Edina Durmiševića, i on je u svijetu ilustracije i kreativnosti kao i ja. Ono što znam jeste, a to mi je mama govorila, da smo već s dvije godine izrazili talent za crtanje. Svi su primijetili da smo, za taj uzrast, izuzetno dobro crtali. Sjećam se da su mi pričali da je jedan od nas dvojice nacrtao goluba kojeg je vidio na balkonu. U osnovnoj školi bili smo uvijek zainteresirani za crtanje i slikanje, uvijek smo radili više nego što se očekivalo na časovima. Kako se kraju privodila osnovna škola, nas dvojica smo znali u koju ćemo se školu upisati, u to nije bilo nikakve sumnje. Obojica smo bili primljeni na isti odsjek. Školu smo s merakom završili. Brat je bio učenik generacije te je bilo sasvim logično da poslije srednje škole apliciramo na Akademiju likovnih umjetnosti u Sarajevu. Tu smo se malo razišli. Brat se zainteresirao za klasičnu grafiku, štampa, a ja sam krenuo u drugom smjeru i otišao na nastavnički odsjek. Završio sam pedagošku grupu predmeta s fokusom na profesorski odsjek. Obojica smo uspješno završili Akademiju, svako na svom odsjeku.

Prvi posao i honorar: Već od četvrtog razreda srednje škole obojica smo počeli ozbiljno raditi. Prvi posao s dobrim honorarom uradili smo u četvrtom razredu srednje škole na preporuku našeg profesora. Tada smo već ušli u profesionalni svijet ilustracije. To su bile ilustracije aforizama za knjigu Druga strana medalje. Tu smo ponijeli vrlo zanimljiva iskustva, prvi susret s klijentom, prvi rokovi, ozbiljna stvar. Poslije toga je to odčepilo, mi smo dobro radili, a ljudi su to počeli primjećivati. Već na Akademiji počeli smo raditi svoje neke ideje, a tu su negdje počele i društvene mreže na kojima smo jako prisutni i svoje radove stavljamo ondje. Ljudi to primijete i onda nas kontaktiraju. I tako je to sve krenulo.

Promocija kulturnog naslijeđa Bosne: Prije dvije godine sam upisao postdiplomski studij. Vratio sam se na grafički dizajn, s fokusom na ilustracije. Tema magistarskog rada jeste Ilustracija kao sredstvo promocije kulturnog naslijeđa Bosne i Hercegovine. Mogao sam tu staviti Sikstinsku kapelu, Versailles, svaka čast svemu tome, ali odlučio sam fokus staviti na Bosnu, na promociju bosanskih srednjovjekovnih gradova, bosanskih kraljeva, kraljica, otklonjeno od političkih tema. Kada odete u London, posjetite Tower, Englezi vam prodaju priču o Henryju VIII i njegovih šest žena, s kojom se razveo, kojoj je odsjekao glavu zbog nevjere itd. Ta se priča dobro prodaje turistima. Pošto imam veliki broj pratilaca na Instagramu, kao i na drugim socijalnim mrežama, 2019. godine sam odlučio da svojim followerima predstavim moju domovinu, jer nisam mislio da ljudi generalno znaju mnogo toga o Bosni i Hercegovini. Odlučio sam uraditi dva-tri bosanska kralja, najskandaloznija, čisto da ih zaintrigiram i da raspirim njihovu maštu. Tada je uveliko već bio u fokusu i serijal Game of Thrones, pa je to sve skupa bilo vrlo popularno. Uradio sam ilustraciju Stjepana Ostoje, koji je vodio građanski rat protiv Tvrtka II, te sam iznio neke skandalozne događaje. To je imalo takav odjek na socijalnim mrežama, od ljudi koji su iz komšiluka, Srbija, Hrvatska, do prijatelja iz cijelog bijelog svijeta. Javio mi se pratilac iz Brazila kazavši mi da nikada nije ni čuo za Bosnu, a da toliko prati ono što radim. Bilo ga je sramota što o Bosni ništa ne zna pa mi je priznao da je otišao na Wikipediju informirati se o našoj zemlji. Meni je to dalo vjetar u leđa, to je bilo upravo ono što sam želio postići ovim radom.

Kraljevi i kraljice Bosne: Moj mentor na grafičkom dizajnu, profesor Bojan Hadžihalilović, jednog dana je za moj rad rekao: “Emire, zašto svoj rad ne pokažeš ‘Buybooku’?!” A ja se sve nećkao. Na kraju sam se ipak nakanio, poslao sam im nekoliko ilustracija, da bi me nemalo zatim ljudi iz “Buybooka” nazvali i rekli da će me podržati da uradim šta god želim, jer je to, prema njihovim riječima, tako originalan i zanimljiv projekt. Sjeli smo i odlučili da to bude forma knjige. Napisao sam tekst koji je prateći uz ilustracije kojima je knjiga izuzetno bogata. Vrlo je specifičan stil, bazirao sam rad na minijaturnom srednjovjekovnom slikarstvu, ali ipak malo naklonjeno mlađoj publici, djeci, kako bi im to sve učinio malo zanimljivijim. Tu mi je mnogo pomogao moj drugi mentor na postdiplomskom studiju, prof. dr. Emir Filipović. On predaje na Odsjeku za historiju na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, doktorirao je na temi srednjovjekovne Bosne, pa sam sve njegove sugestije uvažio. Nije dugo prošlo, rodila se knjiga Kraljevi i kraljice Bosne.

“U Bosni je moj čitav život”: Volim da čitam i na temu srednjovjekovne Bosne sam pročitao mnogo knjiga. Toliko je literature na ovu temu prošlo kroz moje ruke da sam vrlo često sebi govorio: “A zašto mi o nekim našim kraljevima i kraljicama ne znamo skoro ništa, a o tamo nekom Henryju, Luju, Richardu i kome sve ne znamo skoro pa sve?!” Također, htio sam da dam svoj doprinos da kroz živote naših kraljeva i kraljica motiviram ljude da posjete naše srednjovjekovne gradove. Nedavno sam bio u Srebreniku, na tvrđavi. To je jedna od najočuvanijih tvrđava u Bosni. I to je ono što je motiv ove knjige. Živim u Bosni, tu je moja porodica, prijatelji, tu je moj čitav život. Tu sam se izgradio da budem danas to što jesam. S druge strane, ne možemo pobjeći od te priče da zaista mladi ljudi odlaze. A također, kada se realno postave neke stvari, ne mogu reći ni da je u Bosni nemoguće ostvariti svoje profesionalne planove, samo je mnogo teže, i to je problem. Mislim da bi ovakve projekte i ideje, kao i nove projekte koji dolaze a tiču se Bosne na bilo koji način, država definitivno trebala podržati. Ako će 300 ljudi otići posjetiti Bobovac ili Srebrenik, ja sam svoju zadaću ispunio. A definitivno imamo šta pokazati. Tu je Doboj, Kaštel, Srebrenik, Gradačac, Borač, Blagaj…, ne mogu se nabrojati mjesta koja definitivno treba obići jer se ima šta vidjeti, a u kojima većina nas nikada nije bila. A gdje su tek nekropole stećaka na koje smo svi mi ponosni, a rijetko ko ih je otišao vidjeti?!

Knjiga umjesto iPada: U Versaillesu se promovira soba u kojoj je spavao Luj XIV. Odemo u Sikstinsku kapelu u Vatikanu da bismo gledali kako je Michelangelo oslikavao svod, odemo svugdje po Evropi da vidimo šta su neki drugi narodi radili, a ne znamo šta sve imamo tu, u našoj Bosni. Ljudi koji su naručili i kupili knjigu Kraljevi i kraljice Bosne svakodnevno mi šalju povratnu informaciju kako su njom oduševljeni. Baš mi je nedavno prijatelj iz Sandžaka poslao poruku u kojoj mi kaže: “Morao sam ti poslati fotku svog sina u kojoj on drži i čita tvoju knjigu, a pored njega stoji iPad. Da mi je neko rekao da će ostaviti iPad, a uzeti knjigu, ne bih mu vjerovao.” Onda mi je jedna prijateljica rekla, kada je svojoj djevojčici pročitala knjigu, da joj je ona rekla: “Mama, ja nisam više princeza Elsa, od sada sam bosanska kraljica.”

Jelena Gruba i Jadviga Bošnjačka: U svom ovom poslu zaista mi je zanimljiva priča bosanske kraljice Jelene Grube, koja je jedina žena koja je u tom periodu samostalno vladala jednom državom. To je nešto što se ne čuje u mainstream priči. Koliko se država na Balkanu, a bogami i u Evropi, mogu pohvaliti činjenicom da je jedna kraljica suvereno i samostalno vladala državom, jednim kraljevstvom. A onda, istražujući njihove živote i pričajući s profesorima, družeći se s ljudima koji su također zainteresirani za temu srednjovjekovne Bosne, došao sam do podatka da je kćerka bosanskog bana bila udata za mađarskog kralja. Zvala se Elizabeta Kotromanić, u Mađarskoj je poznata kao Eržebet Kotromanić. Nakon muževe smrti, vladala je mađarskim kraljevstvom, da bi svoju kćerku, unuku bosanskog bana, postavila na prijestolje Poljske. Ovdje pričamo o historijskim faktama. Ta njena kćerka o kojoj mi u Bosni ne znamo apsolutno ništa jedna je od najpoštovanijih vladarica u Poljskoj i oni je oslovljavaju s Jadviga Bošnjačka. Napravila je u Krakovu univerzitet koji je bio jedan od najjačih univerziteta srednjovjekovne Evrope. To su stvari koje Bošnjaci i Bosanci ne znaju, a trebali bi znati.

Bogato odjeveni kraljevi i kraljice: Poznajemo mi Tvrtka I, prvog bosanskog kralja, zatim najpoznatiju kraljicu Katarinu Kosaču, koju često pogrešno zovu posljednja bosanska kraljica. To nije tačno jer je iza nje bila Mara Branković. Zaista se često pitam zašto ne bismo naučili i znali sve o našim bosanskim kraljicama, kraljevima, banovima, srednjovjekovnim tvrđavama i gradovima. Zašto ne bismo znali i o Doroteji Gorjanskoj, mađarskoj princezi iz mađarske velikaške porodice Garaj?! Udala se za bosanskog kralja Tvrtka II. Za nju kažu da je donijela renesansu u Bosnu. Za vrijeme njene vladavine Bobovac je ukrašen najbogatijim ukrasima koji su slični onima na mađarskom dvoru. Mene uvijek pomalo razočara kada razgovaram s mojim prijateljima pa kod njih vidim dozu nevjerice da je naše naslijeđe itekako bogato i da se imamo čime pohvaliti. Jedan mi je prijatelj, nakon što je vidio moju knjigu Kraljevi i kraljice Bosne, rekao: “Znaš, malo si im uljepšao njihove oklope. Kod nas su bili kožni oklopi i to je sve što smo imali.” To je tako krivo uvjerenje. Postoje dokumenti, spisi, gdje bosanski vladari naručuju sukna i svilu iz Venecije, Firence, borave na dvoru Vatikana, u Budimu, u Beču. Danas kada u Milanu vidimo odijelo “Gucci”, mi ga kupimo. Zašto bosanski kralj ne bi poslao izaslanika u Veneciju da mu kupi najskuplje venecijansko sukno i svilu? Kada je riječ o viteškoj nošnji, jedan od najvećih i najmoćnijih bosanskih vitezova jeste veliki vojvoda bosanski Hrvoje Vukčić Hrvatinić. Stolovao je u Ključu. On ima prikaz, Hrvojev misal koji se čuva u Topkapi Saraju u Istanbulu. Tu ima njegov prikaz kako jaše na konju u sasvim prepoznatljivom francuskom oklopu. Zašto to nije referenca da je on nosio takav oklop?

Skandalozna bosanska historija: Ne volim suhoparnu historiju, volim da je to malo začinjeno, skandalozno, da ima materijala. Želja mi je da se historija Bosne izvadi iz historijskih kabineta i konačno pusti među obične ljude. Želim da se o tome priča, da se pričaju anegdote, apokrifne priče, sve ono što je zanimljivo našem svijetu, a vezano je za našu historiju. Tog materijala ima toliko da ne biste vjerovali. Možda će neko u bliskoj budućnosti uraditi avanturistički roman na neku od ovih tema. Historija je podložna određenim diskusijama, sukobljavanjima mišljenja, ima tu kontroverznih pitanja i meni je to sve zanimljivo i o tome se treba pričati. Moja knjiga Kraljevi i kraljice Bosne nema želju da se bavi kontroverznim pitanjima. Što se informacija tiče, svedena je na osnovne stvari, na nešto što je inspirativno, na nešto na što će djeca i omladina, kada pročitaju, reći: “Pa zar mi ovo sve imamo u Bosni?” Prvi dio knjige je o bosanskim kraljevima, drugi o bosanskim kraljicama, a treći o 11 srednjovjekovnih gradova u Bosni koji su najočuvaniji. To su tvrđave koje vi danas možete posjetiti, to su muzeji koji su zaštićeni kao spomenici. Poslije obilaska siđete u grad na kahvu, nešto pojedete i pomognete i lokalnu ekonomiju. Navečer se vratite kući ispunjeni, porazgovarate o tome sa svojom porodicom, sve potaman.

Bosna kao nepresušna inspiracija: Kada je riječ o angažmanu u bliskoj budućnosti, ja ne mirujem. Knjiga Kraljevi i kraljice Bosne obuhvata period od 1377. do 1463. godine, plus još desetak godina, jer ljudi imaju krivo uvjerenje da je Bosansko kraljevstvo palo 1463. godine dolaskom Osmanlija. To nije baš tačno, jer je kraljevstvo opstalo sve do 1477. godine, jer imaju ti tzv. vazali bosanski kraljevi koji su priznavali vrhovnu vlast sultana. Pošto je ovo jedan period bosanske historije, smatram da ima tu dovoljno prostora da se uradi još jedan nastavak moje knjige o banovima i banicama, jer ne možemo bez bana Kulina i Povelje bosanske, u narodu poznate i kao rodni list bosanske države. Pored toga, želio bih predstaviti i moćne bosanske velikaške porodice iz srednjeg vijeka kao što su Vukčići, Kosače, Sankovići, Zlatonosovići, Dinjičići, Kovačevići. Dobio sam prijedlog da bi bilo i jako zanimljivo uraditi i knjigu o velikom veziru Travnika. Osmanski je period ogroman i tu ima tako mnogo materijala. Definitivno ću i dalje promovirati Bosnu i bosanske gradove i generalno se baviti našom Bosnom jer imamo se čime pohvaliti i imamo toliko mnogo neistraženih, a veoma zanimljivih područja koja su vezana za našu domovinu da bi nam nekoliko života bilo malo da to sve istražimo i prezentiramo ljudima.

PROČITAJTE I...

Indikativno i simptomatično da slogan ovogodišnje parade “Nije život četiri zida” najvatrenije podržavaju upravo oni koji inače redovno vjernicima poručuju da “svoju vjeru drže među svoja četiri zida”. Jer o tome se u suštini radi, obnovljenom ideološkom i kulturološkom sukobu, srazu dvaju suprotstavljenih koncepta života, borbi za moralne norme i sistem vrijednosti društva, odluci šta će (p)ostati normalno, a šta će da ide “među četiri zida”, vjersko uvjerenje ili seksualno opredjeljenje

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!