fbpx

Igračka velikih

Njegova vojna ekspanzija i nadmoć nad vladom Tobruka, alternativno onoj u Tripoliju, ne bi bila moguća bez logističke i vojne potpore Egipta i Arapskih Emirata. Zamotan u žestok antiislamistički govor kako bi prikrio svoju pretjeranu ambiciju za moći, Hafter izgleda kao tačna replika njegovog velikog međunarodnog podupiratelja, egipatskog maršala Abdelfatá al-Sisija. Kao i on, nada se da će dobiti potporu Zapada koristeći džihadističko strašilo.

 

Arapski svijet neiscrpan je izvor vojnika s političkim ambicijama. U Libiji, osam godina nakon pada Gadafija, pojavio se novi vođa koji sanja o tome da upravlja zemljom željeznom šakom: maršal Khalifa Hafter. U dobi od 75 godina, nakon života obilježenog burnim klackalicama libijske politike, ovaj tvrdoglavi general nikada nije bio bliže preuzimanju vlasti. Trenutno kontrolira istok zemlje i dobar dio juga. Samo zapadna regija, u kojoj se glavni grad Tripoli opire njegovoj proždrljivosti, još uvijek mu nije dostupna.

Rođen u Ajdabiji, u istočnoj provinciji Cyrenaica, Hafter pripada prvoj generaciji mladih vojnika obučenih nakon nezavisnosti Libije, poput Muammara Gadafija, s kojim se 1969. godine urotio da svrgne kralja Idrissa. Stoga je od svitanja bio dio vojnog vodstva novog režima, s kojim je dijelio svoju sekularnu i panarapsku ideologiju.

Sredinom osamdesetih godina, s činom pukovnika, zapovijedao je libijskim trupama koje su sudjelovale u ratu protiv Čada. Godinu dana kasnije, uhvaćen je kao ratni zarobljenik sa 700 svojih ljudi i proveo je tri godine u zatvoru u toj afričkoj zemlji. Godine 1990, i zahvaljujući posredovanju Washingtona, pušten je na slobodu i naselio se u SAD-u. Tada su se njegovi odnosi s Gadafijem već pogoršali. Godine 1996. došao je sudjelovati u pokušaju udara protiv ekscentričnog diktatora.

Nakon pada režima 2011. godine, vojni veteran, koji je već bio američki državljanin, vratio se u Libiju s nadom da će zauzeti poziciju i odgovornosti u novim oružanim snagama, ali nije uspio i nakratko se vratio u Sjedinjene Države. Godine 2014, usred ozračja akutne unutarnje i regionalne napetosti, vidio je priliku da se vrati na političku scenu na temelju autoritarnog projekta obnove osi koju vodi Saudijska Arabija. U maju je pokrenuo operaciju “Dostojanstvo”, vojnu kampanju protiv islamističkih milicija koje su dominirale Bengazijem, glavnim istočnim gradom.

Hafter danas vodi samoproglašenu Libijsku nacionalnu vojsku, paravojne snage sastavljene od ostataka Gadafijeve vojske, nekoliko plemenskih milicija istočnih i subsaharskih plaćenika. Njegova vojna ekspanzija i nadmoć nad vladom Tobruka, alternativno onoj u Tripoliju, ne bi bila moguća bez logističke i vojne potpore Egipta i Arapskih Emirata. Zamotan u žestok antiislamistički govor kako bi prikrio svoju pretjeranu ambiciju za moći, Hafter izgleda kao tačna replika njegovog velikog međunarodnog podupiratelja, egipatskog maršala Abdelfatá al-Sisija. Kao i on, nada se da će dobiti potporu Zapada koristeći džihadističko strašilo.

Njegove pristalice vjeruju da ovaj potomak ratnika – njegov otac hrabro se borio protiv italijanskih okupatora u ranim dvadesetim – možda ima ono što je potrebno da se iskorijene milicije koje izazivaju pustoš. Oružane snage koje sada Hafter predvodi nastale su iz vojske Gadafijeve ere koje su nekoliko puta mijenjale stranu. Mnogi sumnjaju da je Hafter predan demokrata, kako on tvrdi. Više je onih koji misle da je on samo još jedan arapski oficir s diktatorskim ambicijama.

PROČITAJTE I...

Ako pogledamo rezultate izbora za Kantonalnu skupštinu 2018. godine, imali smo oko 2.500 glasova više, dakle, kada saberemo glasove koje su dobile te dvije koalicije. Naravno, rezultat će puno zavisiti i od izlaznosti birača, puno će zavisti i od broja registriranih u inostranstvu. Na izborima 2018. svi smo išli samostalno, ovaj put kroz ove dvije koalicije ćemo, nadam se, dobiti većinu u Gradskom vijeću. S druge strane, imamo značajna četiri politička subjekta s hrvatskim predznakom prijavljena za izbore, ovaj put ne izlaze u okviru HNS-a, te očekujemo zanimljivu političku borbu za glasove građana Mostara, u kojoj će, uvjeren sam, pobijediti Koalicija za Mostar 2020.

U Konakovićevim istupima da se naslutiti pokušaj blefiranja i smekšavanja mogućih budućih “papaka” – a njih, sudeći po svemu, trenutno ipak neće naći u Stranci demokratske akcije. Zašto? Pa naprosto zato što su dovoljno zreli i razumni da uvide kako prolaze i neki ozbiljniji “SDA disidenti” u svojim političkim karijerama. O Čampari i ne govorimo, jer on je, barem u ovom trenutku, i dalje član SDA – makar njegovo ponašanje posljednjih mjeseci ličilo na “izlazak u ratama”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!