Igra riječi i sjena – Nedžad Ibrišimović

“Ovo je prvi biografski film urađen na ovaj način. Iako se u filmu spominju i Ibrišimovićevo slikarstvo i kiparstvo, ipak smo odlučili da fokus stavimo na njegovo književno djelo. Željeli smo da film bude što vjerodostojniji, pa smo uključili ljude koje je Ibrišimović tokom života veoma volio i s njima se družio. Smatrali smo da nam takvi ljudi mogu iz prve ruke govoriti o njemu i kao o čovjeku i kao o umjetniku”, kazala je scenaristica Alema Kazazić

 

Piše: Edib KADIĆ

 

Fotografije: “Anadolija”

U Sarajevu je 6. marta 2019. godine u Bošnjačkom institutu premijerno prikazan dokumentarni film Igra riječi i sjena – Nedžad Ibrišimović režisera Himze Mihaljevića. Film govori o životu i djelu Nedžada Ibrišimovića (1940–2011), poznatog bošnjačkog i bosanskohercegovačkog književnika koji je u književnoj javnosti prisutan još od šezdesetih godina prošlog stoljeća. Produkciju filma potpisuju Udruženje “Baština” i Federalna televizija kao koproducent, a Grad Sarajevo bio je pokrovitelj premijere. O Ibrišimoviću u filmu govore akademik Abdulah Sidran, prof. dr. Edin Pobrić, prof. dr. Sead Šemsović, književnik Damir Ovčina, te sinovi Zlatan Ahmed i Oro. Prije uvodne riječi, Ibrišimovićeva kćerka Nafija odsvirala je na violini dio Labudovog jezera.

Prije premijere dokumentarnog filma voditeljica programa pročitala je poruku gradonačelnika Sarajeva Abdulaha Skake: “Moja je obaveza kao gradonačelnika da podržim projekt koji čuva, njeguje i baštini život i djelo jednog od najvećih bosanskohercegovačkih pisaca. Rahmetli Nedžad Ibrišimović neponovljiva je kulturna, rekao bih, institucija. Njegov život i djelo neodvojivi su dio našeg identiteta, blago naše države i naroda. Stoga, čestitam posebno autoru ovoga filma koji doprinosi očuvanju vrijednosti društva, države i našeg glavnog grada. U ovakvim projektima uvijek možete računati na Grad Sarajevo”.

Džemal Šabić, generalni direktor Radio-televizije Federacije Bosne i Hercegovine, kazao je da je za Federalnu televiziju i naše javne servise vrlo važno da im se vrati ono mjesto koje im pripada, odnosno, da oni budu sjecište intelekta i znanja kako bi imali snage da načine ovakve projekte koji su vrlo važni, a koji pripovijedaju o junacima čitavih naših života i onih života prije nas. “Film o Nedžadu Ibrišimoviću zapravo je priča koju može shvatiti bilo ko, bilo gdje, na bilo kojem dijelu svijeta i vidjeti je kao veliku. Ona se vrlo jednostavno može pročitati i shvatiti kao slobodarska. Federalna televizija stajat će i u budućnosti iza ovakvih projekata i to je naša obaveza, jer mi moramo graditi naše institucije u kojima ćemo načiniti prostor da i ubuduće ovakvi junaci mogu izrasti u našoj zemlji i našem društvu”, istakao je Šabić.

Udruženje “Baština” u oktobru ove godine ima namjeru pokrenuti kulturnu manifestaciju “Dani Nedžada Ibrišimovića”, koja će se održavati u Sarajevu, Ilijašu i Žepču, gradovima koji su umnogome obilježili Ibrišimovićev život i stvaralaštvo. Kada je riječ o samom filmu, on govori i o Ibrišimovićevom likovnom i kiparskom stvaralaštvu, a donosi i brojne detalje iz njegovog života, do sada sasvim nepoznate i nikada objavljene. Alema Kazazić, scenaristica filma, istakla je da se na prikupljanju građe radilo skoro dvije godine, te da su se od početka dogovarali s porodicom Ibrišimović o načinu na koji bi se film trebao uraditi. “Mi smo odmah primijetili da takav film uopće ne postoji. Naime, ovo je prvi biografski film urađen na ovaj način. Iako se u filmu spominju i Ibrišimovićevo slikarstvo i kiparstvo, ipak smo odlučili da fokus stavimo na njegovo književno djelo. Željeli smo da film bude što vjerodostojniji, pa smo uključili ljude koje je Ibrišimović tokom života veoma volio i s njima se družio. Smatrali smo da nam takvi ljudi mogu iz prve ruke govoriti o njemu i kao o čovjeku i kao o umjetniku. Također, malo je poznato da je književnik Damir Ovčina brojne naučne radove uradio upravo na djelima Nedžada Ibrišimovića. Moram spomenuti da nam je porodica Ibrišimović širom otvorila vrata, pa smo sve vrijeme imali pristup njihovoj privatnoj arhivi u kojoj smo pronašli mnogo neobjavljenih fotografija i videomaterijala”, naglasila je Kazazić.

Zlatan Ahmed Ibrišimović za Stav je rekao da, kada se priča o njegovom ocu, cijela porodica uvijek je isuviše subjektivna i emotivna. Tvrdi kako su uvijek zainteresirani za promociju Ibrišimovićevog ukupnog profesionalnog, književnog i umjetničkog opusa. “Pa i njegovog angažmana u tom smislu, koji je bio upečatljiv u ovoj našoj sredini. Zaista nas raduje da postoje ljudi koji će s malo sredstava, ali s velikim entuzijazmom i željom napraviti i donijeti jedno divno djelo koje će ljude podsjećati na našeg oca. Mislim da Nedžadovo sveukupno djelo i njegov život zavređuju pažnju. Tu svi možemo naći vrlo zanimljive smjernice koje u konačnici trebaju dati svoje plodove, a svi znamo šta za jedan narod znači njegova kultura. Mi smo mala nacija, ali nas to nikad ne treba sprečavati da izađemo na veliku svjetsku kulturnu scenu. A s obzirom na činjenicu kakve smo umjetnike imali u svojoj ne tako dalekoj prošlosti, mi to bez velikih poteškoća možemo napraviti. Smatram da uvijek moramo nuditi i promovirati ono što smo zapravo mi, našu bit, tradiciju, historiju, umjetnost.”

Nedžad Ibrišimović preselio je na ahiret prije skoro osam godina, ali za njegovo djelo još postoji veliko zanimanje. “To dokazuje i ovaj film koji me izuzetno raduje. Treba biti zahvalan ljudima koji su realizirali ovaj projekt, kao i svima onima koji su pomogli da ovaj film doživi svoju premijeru. S obzirom na to da nismo imali mnogo vremena, pokušali smo se za sve ovo pripremiti na najbolji način. Od samog početka otvorili smo vrata Nedžadove arhive i njegovih knjiga, skulptura i slika. U film ne može stati sve to, ali smo se potrudili da se dotakne suština njegovg djela. Moram kazati da me ovaj projekt potakao da mi kao porodica u budućnosti pokušamo realizirati nekoliko projekata, pa i nekih filmova poput ovoga. Naravno, redovno što radimo jeste reizdavanje njegovih romana i knjiga, kako bi Nedžad našim čitaocima u rafama biblioteka i knjižara uvijek bio dostupan”, poručuje Zlatan Ahmed Ibrišimović.

A Nedžad Ibrišimović uvijek se vraćao Bosni, njenim planinama, vrletima, dolinama, bio iznova očaran Bosnom, po kojoj je cijelog života hodio i tražio to neko čudo u životu, o čemu postoje i razne anegdote. U filmu se kaže da je to čudo bio zapravo sam Nedžad Ibrišimović i djelo koje je iza njega ostalo, a da toga možda ni sam nije bio svjestan. Ono čega je Ibrišimović bio itekako svjestan jeste položaj i stanje njegove domovine, kojom je toliko bio fasciniran i opčinjen. Kao da je imao priliku konsultirati se s režiserom filma, u kojem posljednju rečenicu izgovara upravo Ibrišimović: “Da je Bosna dobro, ne bih ništa govorio da je ne obametam. Ali nije.”

 

PROČITAJTE I...

: Sevdalinka nije bosanska ljubavna pjesma, regionalna ljubavna pjesma, južnoslavenska ljubavna pjesma, ona je bošnjačka usmena ljubavna pjesma – posebna vrsta. A postala je kasnije i bosanska, i južnoslavenska u jednom širem smislu zahvaljujući njenom prihvatanju u šire okvire. Mi tačno danas književnohistorijski možemo rekonstruirati taj put širenja i prihvatanja sevdalinke

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!