fbpx

Ideologija i politika: Izdajnici, patriote i niko i ništa

SDP-ovci zasigurno nemaju ideologije osim što refleksno i populistički slijede sovjetske i boljševičke rituale, što dokazuje i to da bez selekcije utemeljene na historiografiji ponovo proganjaju one ličnosti koje su rehabilitirane još za vrijeme komunizma. SDP bi da dvaput sudi za isto djelo koje veći dio optuženih nije ni počinio. Zato i mogu biti s Konakovićem u koaliciji jer je i on Bošnjak teističke provenijencije iz populističkih ritualnih razloga. Konakovićev NiP ideološki je kompot svega i svačega koji bi se Bošnjacima prodavao za ašuru

 

 

Piše: Filip Mursel BEGOVIĆ

Član Predsjedništva BiH Željko Komšić označen je od opozicije općenarodnim izdajnikom jer svoje opredjeljenje da pristupi koaliciji sa SDA pravda potrebom da potiče EU i NATO integracije BiH, ali i da kontrolira izborni zakon. No istodobno u opoziciji nije problem što je SDP, prema najavi njihovog lidera Nermina Nikšića, pokrenuo inicijativu za promjenu naziva ulica i ustanova koje nose imena po onima za koje oni smatraju da su bili ustaše i fašisti, a to neće podržati njihov koalicioni partner Dino Konaković.

Štaviše, Nikšić će na to odgovoriti: “PA ŠTA?” Nije mu problem što je Dino desničar, pa će Nikšić dodati: “Pa i drugi su desničari, pa… mi smo se sakupili zbog nečega drugog.” Zbog čega? Je l’ to možda NATO, EU i izborni zakon ili je to rušenje SDA pod svaku cijenu? I ko je tu onda ustvari izdajnik? Nikšiću ne smeta ni negativna ocjena u izvještaju State Departmenta o Dini Konakoviću. Dakle, govorimo o izvještaju koji je u dijelu gdje se navodi Mustafa Busuladžić pogrešno postavljen i neutemeljen u historijskim činjenicama jer niti je Mustafa bio ustaški antisemita niti je slavio Hitlera, kako oni tvrde.

Moguće je da su Amerikanci svojom ocjenom pokušali disciplinirati Konakovića uoči inicijative SDP-a, a moguće je i to da ga se potvaranjem zapravo hoće promovirati u ono što on nipošto nije: čuvar tradicionalnih i nacionalnih vrijednosti. Kako god bilo, Konakoviću nije lahko ovih dana, a manjak političkih ideoloških usmjerenja (koje su ujedno i vizija i misija i znatno određuju program neke stranke) potvrdio je u jednom od svojih rigajućih postova napisavši da su NiP-ovci “i desni i lijevi”, a zatim se odredio i prema SDP-ovoj inicijativi, napisavši da u NiP-u ima onih koji bi glasali “i za i protiv”.

Ovakvu vrstu neukosti može izreći samo onaj koji nema pojma ni o čemu, a politiku je zamijenio za beskrajne jalijaške kafe po čaršiji. Možeš reći da si na istoj distanci i od ljevice i od desnice pa te to čini političkim centrom, ali izreći da si “i desni i lijevi”, da si “i za i protiv” znači da nemaš politički stav, odnosno da si najobičniji populist, da si jedno veliko niko i ništa. Konkretno, biti i lijevo i desno znači biti protiv LGBT parade, a koalirati s onima koji su za paradu, biti za to da se škola zove po Busuladžiću, a glasati u Skupštini protiv toga… Eto, to je Dino Konaković – čovjek koji “ne silazi s televizije”, koji je gotovo sveprisutan u javnom prostoru, koji je donedavno uz svu pažnju javnosti vodio sjednice Skupštine Kantona Sarajevo, a nedavno je otišao na skup pod nazivom “Dosta je šutnje”. Uz njega, bok uz bok, bivanjem i lijevo i desno, stoji naša tetka iz Amerike Mirsad Hadžikadić.

Nedostatak ideologije ujedno sugerira da najveći dio opozicije ne krasi niti bilo kakva vrsta morala – od građanskog do vjerskog. Da je Nermin Nikšić istinski socijaldemokrata, imao bi neku vrstu morala, barem onog građanskog. Nikšić nije ni antifašista, on se nadaje kao jedan običan pozer koji je preuzeo rituale bivše Komunističke partije, ne razumije socijaldemokratiju, ne osjeća je, nije mu prirođena kao što je Miri Lazoviću, koji je uspješno prošao tranziciju iz komuniste u socijaldemokratu. Pozerstvo se ogleda i u Jasni Duraković, koja ovih dana nije ušla u SDP, kako to neki mediji pišu, nego je preletjela u SDP iz nezavisnih, a prije toga se na od puzanja oderanim koljenima zaklinjala SBB-u. I Dedal i Ikar bi joj zamjerili na ovom prelijetanju, kao i mnogim drugim na našoj političkoj sceni. Njezini su navodi zašto ulazi u SDP tragikomični, poput argumenta da je njen otac osnivao SDP pa se ona vraća kući te se mi slijedom toga pitamo: Pa kako je njen otac osnivao SDP kada ta stranka ove godine slavi neku stogodišnjicu postojanja?

SDP-ovci zasigurno nemaju ideologije osim što refleksno i populistički slijede sovjetske i boljševičke rituale, što dokazuje i to da bez selekcije utemeljene na historiografiji ponovo proganjaju one ličnosti koje su rehabilitirane još za vrijeme komunizma. SDP bi da dvaput sudi za isto djelo koje veći dio optuženih nije ni počinio. Zato i mogu biti s Konakovićem u koaliciji jer je i on Bošnjak teističke provenijencije iz populističkih ritualnih razloga, a njegova grandiozna sujeta ga sprečava u barem pokušaju da promisli svoju političku poziciju i neku vrstu ideološkog okvira koji bi mu omogućio da preraste sezonsku pojavu “i lijevog i desnog” hemafrodita. Ovako je Konakovićev NiP ideološki kompot svega i svačega koji bi se Bošnjacima prodavao za ašuru.

A je li Željko Komšić socijaldemokrata? Za sebe kaže da mu je uporište lijevi spektar, ali se ideološki definira unutar patriotskog političkog okvira. I zato ga smatraju izdajnikom političari bez ikakve ideologije i morala.

Čini se da je za sve ove pojave neka vrsta lakmus-papira posljednje dvije godine Mustafa Busuladžić. On je na stipendiju u Italiju otišao prije 2. svjetskog rata, a jedini krimen mu je što je bio spiker na rimskom radiju, što je istovjetan krimen poznatom interpretatoru sevdalinki Zaimu Imamoviću (dedi LGBT vokala Damira Imamovića), koji je pjevao sevdah na ustaškim krugovalnim postajama. Busuladžić je bio u Italiji kada su stvarni zločinci Tolj i Heinrich u Sarajevu potpisali antisemitske genocidne odluke i započeli deportacije Jevreja i time ne može imati nikakve veze s konačnim rješenjima.

Busuladžić je, prema dokumentaciji ustaških službi, koja je vjerodostojna i nalazi se dostupna po arhivama, bio pod njihovim nadzorom, a prema svjedočenjima njegove porodice, i privođen je od istih tih ustaša kao sumnjivo lice. U dokumentaciji “Merhameta” iz tog perioda vidimo i da je tražena pomoć za ovog alima koji “ima dvoje djece, ženu, i teško živi”… I sada neko želi reći da je ovaj čovjek bio centralna ličnost i personifikacija ustaštva i fašizma među Bošnjacima. Amerikanci bi trebali biti oprezniji u svojim kvalifikacijama prema Busuladžiću, a ako ništa drugo, imamo i neku nenadanu korist od svega – pred našim očima odvija se politička dramska predstava u kojoj nepogrešivo možemo detektirati i razobličiti hemafroditnu licemjernu masu koja se naziva opozicijom.

A što se tiče propale inicijative za promjenu ulica i ustanova, čudimo se da su zaboravili na ime književnika Ahmeda Muradbegovića. Kad je bal, nek je maskenbal, pa ih podsjećamo na našeg Ahmeda. Ako nećemo mi, zasigurno će to u nekom novom krugu učiniti Haris Pašović, vrli pobornik muzike Šabana Šaulića, koji je svojevremeno pisao o nepoćudnosti Muradbegovića kada se obilježavala stogodišnjica njegovog rođenja.

PROČITAJTE I...

Ako se austrijski Zeleni, kako sami kažu, zalažu prvenstveno za ljudska prava, kako onda shvatiti pokušaj da se ljudima iz Bosne i Hercegovine, a naročito Bošnjacima, dovodi u pitanje pravo na nacionalnost i porijeklo te da se etiketiraju kao pripadnici tvorevine koje već nema već decenijama?

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!