fbpx

Identifikovane još dvije žrtve genocida u Srebrenici: Od oca ostala samo kost

„Više nema ko da igra. Od 11 igrača među živima sam ostao samo ja. Do slobodne teritorije sam došao poslije devet dana pješačenja kroz šume“, prisjeća se svoje životne golgote Bahrudin Salihović.

 

U Komemorativnom centru Tuzla obavljene su dvije identifikacije nedužnih žrtava genocida, kojeg su počinile srpske vojne, paravojne i policijske snage nad Bošnjacima u danima nakon 11. jula 1995. godine, kada je pala tadašnja ”zaštićena zona Ujedinjenih nacija (UN)” Srebrenica, u Bosni i Hercegovini.

Bahrudin Salihović je imao 25 godina kada se rastao sa ocem Bajrom u rejonu Ravnog Buljima. Nikad ga više nije vidio, a 25 godina kasnije potpisao je njegovu identifikaciju.

„Odlučili smo se da ovog 11. jula, 25 godina poslije njegovog ubistva, klanjamo dženazu. Majka je živa i zbog toga smo donijeli takvu odluku. Još uvijek ne znam hoće li naši bližnji iz inostranstva biti u prilici da dođu na dženazu“, rekao je Bahrudin Salihović, javlja Anadolu Agency (AA).

U srebreničkom genocidu, kaže Bahrudin, izgubio je pola svoje familije. Vratio se u rodnu Voljavicu kod Bratunca gdje je do 1992. godine igrao za FK Podrinje.

„Više nema ko da igra. Od 11 igrača među živima sam ostao samo ja. Do slobodne teritorije sam došao poslije devet dana pješačenja kroz šume“, prisjeća se svoje životne golgote Bahrudin Salihović.

Od oca Bajre, priča on, pronađena je samo potkoljenica. Njegov otac je rođen 1943. godine, a ubijen je u 52. godini života. Dvije i pol decenije je tragao za njegovim posmrtnim ostacima, a u februaru ove godine dobio je informaciju kako je pronađen dio kostiju nakon čega je izvršena identifikacija.

Dženaza će biti klanjana 11. jula 2020. godine u Memorijalnom centru Potočari.

PROČITAJTE I...

Pašovićeva jednačina sugerira da je kultura = ON, a da je nacionalno = vjersko, i obrnuto. Pritom mu je sve što u kulturi proizvedu nacionalna društva i vjerske zajednice nešto nazadno, folklorno, prevaziđeno. Oboje su mu nešto što bi rado protjerao iz društva. Naime, Pašović i njegovi intimusi graknuli su još 2015. godine, kada su od Federalnog ministarstva kulture smanjene bolesno visoke dotacije za festivale poput MESS-a. Tada su tvrdili da se ukida internacionalna kultura, a subvencionira folklor. Ipak, ostaje posve nejasno kako uopće može postojati internacionalno ako nije utemeljeno na nacionalnom? Pa nije li internacionalna kultura upravo plodonosna i izlječujuća komunikacija između nacionalnih kultura? Uzalud je ovakva pitanja postavljati Pašoviću i njegovoj toploj režiserskoj braći jer je njima vrhunac umjetnosti kada djevojka koja glumi muslimanku iz svoje vagine na pozornici izvadi zastavu Bosne i Hercegovine

Da li je potrebno i spominjati da je Mazalica aktivno litijašio po Crnoj Gori, “branio” tamošnje srpske “svetinje”, borio se junački protiv “milogoraca” te, po vlastitim riječima, “osjećao nacionalni romantizam”.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!