fbpx

IBRIŠIMOVIĆ: Bio sam u Švedskoj, ne daj Bože tuđine

Rek’o sam da sam doš’o da vidim Švedsku, zemlju koja svake godine daje najveću nagradu za književnost na svijetu. Da su Nobelovu nagradu za književnost dobili Ivo Andrić i Nagib Mahfuz zato što su ružno pisali o muslimanima. Ja neću ružno pisati o muslimanima, pa nikad ne dobio Nobelovu nagradu za književnost.

Napisao: Nedžad IBRIŠIMOVIĆ

Bio sam u Švedskoj. Ne daj, Bože, tuđine! Šta sam tamo rek’o. Rek’o sam da sam doš’o u Švedsku sevap da zaradim. Da vidim tu zemlju iz koje je visoki evropski povjerenik za Bosnu i Hercegovinu Carl Bildt.

Da obiđem daidžinicu.

Kažu kad bi se Švedska odozgo ovamo opružila da je tolika da bi dotakla Rim. Ja sam rek’o da je moja daidžinica Safija-hanuma veća od Švedske. Eno je u Karlskruni. Rek’o sam da sam doš’o da vidim Švedsku, zemlju koja svake godine daje najveću nagradu za književnost na svijetu. Da su Nobelovu nagradu za književnost dobili Ivo Andrić i Nagib Mahfuz zato što su ružno pisali o muslimanima. Ja neću ružno pisati o muslimanima, pa nikad ne dobio Nobelovu nagradu za književnost.

Četiri se godine u Evropi prave da ne znaju šta se u Bosni događa, a četiri se godine u Bosni događa upravo ono što Evropa hoće da se u Bosni događa. Pa i sad.

Bosna je samo u našim srcima. Bez nas Bosne nema, a bez Bosne nema ni nas. A oni drugi što govore, govore nešto drugo, ili otvoreno govore ono što nije, da Bosne nema. Ima i ne damo je. Bosna je čudo. Bosna je pokazala da ima snagu – i zato i dalje toliko navaljuju na nas! Borit ćemo se do Kijametskoga dana.

1996.

PROČITAJTE I...

Ovih se dana Hrvati i Srbi u Hrvatskoj mire, jedni idu na obilježavanje “Oluje”, a drugi na obilježavanje stradanja srpskih civila tokom “Oluje”. Iako je hrvatsko-srpska pomirba pozitivan događaj za demokratiju, štaviše, ipak govorimo o historijskom apsurdu, jer s Bošnjacima koji su dizali zastave i masovno krvarili za Hrvatsku, u isto vrijeme, vodi se teški medijski i verbalni rat. Razlog je dodjela odlikovanja predsjednika RH Zorana Milanovića gardijskim brigadama HVO-a i Specijalnoj policiji MUP-a Herceg-Bosna za iskazano junaštvo njihovih pripadnika u Domovinskom ratu. Odlikovanja je primio njihov zapovjednik general Zlatan Mijo Jelić, bjegunac od pravde protiv kojeg je u BiH dignuta optužnica za teške ratne zločine. No, na tome se nije stalo jer hrvatski predsjednik MIlanović je grubo negirao haške presude za Udruženi zločinački poduhvat, a uz to je ponovio sada već mitomanijsku hrvatsku tvrdnju da je Hrvatska navodno oslobodila Bihać i spriječila da postane nova Srebrenica. Zato smatramo sasvim opravdanim da iz arhive izvadimo tekst Feđe Šehovića, jednog od najvećih hrvatskih i bošnjačkih književnika koji je svojim djelom višekratno zadužio i Hrvate i Bošnjake, a u Dubrovniku bio i ostao jedno od najvećih imena u ukupnoj historiji kulture tog grada. Šehović je, krajnje nezadovoljan odnosom prema Bošnjacima braniteljima u tom gradu, 1995. godine napisao “Otvoreno pismo generalu Janku Bobetku”. Iznio je tada (ali i danas) zapanjujuće činjenice o ulozi Bošnjaka u obrani “hrvatske Atene”. Dvadeset i pet godina kasnije kao da se ništa nije promijenilo, Bošnjaci u Hrvatskoj i dalje “žive kao prokleti” dok se hrvatska službena politika, umjesto zahvalnosti i prijateljske ruke, nesmiljeno svađa sa njihovom matičnom domovinom, ponižavajući ju i negirajući ratne zločine.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

KOMENTARI

  • vlahomlat 11.12.2019.

    Ta recenica “pa nikada ne dobio Nobelovu nagradu za knjizevnost” zvuci pretenciozno ili u najmanju ruku neodmjereno. Da li ti to ocekujes Nobelovu nagradu? Ili mozda mislis da postoji sansa da je dobijes u bilo kojem slucaju?

    Odgovori

Podržite nas na Facebooku!