Omladina je bezidejna, prepuštena samoj sebi i uglavnom je u razmišljanju “fiksni kec, dvica, iz keca u dvicu, iks-dva...” Rijetkima polazi za rukom ostvariti svoje potencijale, a mnogi ih uguše kako bi do kraja ostali podobni i lojalni te tako opstali. Sve je to još upadljivije u manjim sredinama
. Konačno, šlag na tortu jeste peta igra, a riječ je o asocijacijama, pri čemu takmičari otvaraju polja, rješavaju četiri stupca i tragaju za konačnim rješenjem.</p>
<p>Ponekad smo, čisto radi osvježenja, uvodili i određene novitete poput “izazova”. To bi značilo da se dva takmičara nadmeću ko će prije riješiti neobične zadatke, uz mogućnost da ih svi prisutni duhovito ometaju.</p>
<p>Moram priznati da sam, za sve ove godine, sastavio toliko pitanja da bi i “Potjera”, i “Slagalica”, i “Milijunaš” i svi ostali regionalni kvizovi imali poprilično zanimljivog materijala za sebe. Usput se nakupilo komičnih situacija, zgoda i nezgoda koje sam vjerno bilježio i sačuvao. Nekom me prilikom jedan takmičar svesrdno uvjeravao da postoji riječ “šamoljacanje”, koju je u igri slaganja riječi nekako sklopio. I danas se nasmijemo kad se sretnemo. Drugom prilikom neko je na sijelo poslao lokalnu skitnicu koja nije imala žive veze ni kamo ni zašto ide. U pola sijela postavio sam pitanje, a on je, na nečiji nagovor, iz sveg glasa, i to skraja sale, dovikivao: “Znam ja. Misisipi. Misisipiiii”, iako pitanje s tim nije imalo nikakve veze. Da ne ostane kako se ni ja ne znam “provaliti”, jednom sam se žestoko zavadio s jednim takmičarem koji je odgovorio da Manchester United ima dvadeset titula. Uvjeravao sam ga da nema više od devetnaest, i na tome je ostalo. Rekao mi je da je to razumljivo jer sam ja navijač Liverpoola, no to nije mijenjalo moj, nažalost, pogrešan stav.</p>
<p>Sijela povremeno održimo i u drugim mjestima, skoknemo na neki zajednički izlet ili organiziramo neku drugu aktivnost u našem gradiću, a sve da bi nam bilo lijepo i zanimljivo.</p>
<p>Ako nam i nakon toliko godina trajanja dolaze vijesti da i u drugim sredinama, po uzoru na nas, omladina organizira ista druženja i ako nam nakon svega broj prisutnih ne opada, znači da smo napravili i još pravimo odličnu stvar.</p>
<p>Naravno, nismo izazvali epohalnu revoluciju, ali jesmo unaprijed rezervirali nekoliko sati subotom uvečer za sve one koji se žele lijepo družiti, zabaviti i usput nešto naučiti.</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
My name is Samir, Samir Bond
PROČITAJTE I...
SAMO SE ISTI PREPOZNAJU I RAZUMIJU
Samoća je neka vrsta smrti. Odeš u džamiju, u šetnju, vidiš se s prijateljima, ali kad se kahve popiju i priče ispričaju, tromo, bezvoljno, jer znaš šta te čeka, vraćaš se u nešto iz čega si tek nakratko i prividno pobjegao
Treći dan na Majevici i jedno bure za četnike
“Uskoro će krenuti”, dobaci vojnik koji je bio do nas, “uvijek kreću nakon što prestane artiljerijska priprema.” Palo je još nekoliko granata, a onda je sve utihnulo. Čulo se samo pojedinačno puškaranje koje je dopiralo s naše lijeve strane; stari recept koji su oni koristili za odvlačenje pažnje, mada mi nismo bili tako naivni da u to povjerujemo