Hrvatska policija premlaćuje migrante, pljačka im imovinu i nezakonito ih vraća u BiH

Vraćanje tražitelja azila preko granice bez razmatranja njihovih slučajeva protivno je Zakonu o azilu Evropske unije, Povelje EU o temeljnim pravima i UN-ovoj Konvenciji o statusu izbjeglica iz 1951. godine, objavio je “Human Rights Watch”. Evropska komisija treba pozvati Hrvatsku, članicu EU, da zaustavi i istraži vraćanje tražitelja azila u BiH i tvrdnje o nasilju nad njima. Isto bi tijelo trebalo pokrenuti pravni proces protiv Hrvatske zbog kršenja evropskih zakona

Hrvatska policija vraća migrante nazad u Bosnu i Hercegovinu, u nekim slučajevima i nasilno, ne dajući im priliku zatražiti azil, objavila je organizacija “Human Rights Watch” (HRW).

Ta organizacija sa sjedištem u New Yorku razgovarala je s 20 ljudi, uključujući i jednog dječaka bez pratnje, a oni su otkrili da ih je hrvatska policija deportirala u Bosnu i Hercegovinu bez procesuiranja njihovih slučajeva, nakon što ih je uhapsila duboko u hrvatskom teritoriju. Njih šesnaestero, među njima i žene i djeca, tvrde kako ih je policija tukla pendrecima i udarala, ukrala im novac i ukrala im ili uništila mobitele.

Svih 20 ispitanika tvrdi da su ih pritvorili ljudi koji su se identificirali kao hrvatski policajci ili su nosili takve uniforme. Sedamnaestero je opisalo policijske kombije kojima su prevezeni do granice. Dvoje je reklo da je policija pucala u zrak, a petero da su policajci bili maskirani. Svi koji su dali izjave za HRW kazali su da su ih osobe koje su se identificirale kao hrvatska policija ili koje su oni opisali kao policajce zadržale na hrvatskom teritoriju i nakon toga ih vratile u BiH bez razmatranja zahtjeva za azilom. Neki od njih su rekli da su ih policijski službenici odveli ravno na granicu s Bosnom i Hercegovinom i natjerali ih da je pređu.

Oni koji su odvedeni u policijske postaje rekli su da su pretraženi, fotografirani i ispitani o pojedinostima kao što su njihovo ime, zemlja porijekla, dob i razlozi puta u Hrvatsku. Niko od njih nije dobio zapisnik. Držali su ih u sobama i po 24 sata, a zatim vraćali na granicu. Tri su osobe rekle da su zatražile azil u policijskoj stanici, ali da je policija to ignorirala ili da im se smijala. Faven F. i Kidane K., bračni par iz Eritreje, izjavili su da su hodali sedam dana kada su uhapšeni blizu Rijeke, 200 kilometara od granice. Rekli su da su ih četverica muškaraca u zelenim uniformama uhvatili u šumi i kombijem odvezli u policijsku stanicu u Rijeci. “Tamo smo im rekli da, ako nam Hrvatska može dati azil, želimo ostati. Žena se samo nasmijala.”

Yaran Y., devetnaestogodišnjak iz Iraka, putovao je s nepokretnom četrnaestogodišnjom sestrom Dilvom. Kada su uhapšeni, rekao je policajcima da njegovoj sestri, koja je u invalidskim kolicima, daju azil. Policija se samo smijala. “Rekli su nam da odemo u Brazil i tražimo azil”, rekao je Yaran Y. Palmira P., 45-godišnja Iranka, kazala je da je jedan policijski službenik zlostavljao njenu jedanaestogodišnju kćer tokom pretrage tijela u dvorištu policijske stanice na periferiji Rijeke. “Svukli su joj hlače pred svima. Kćerka i danas ima traume od toga i vrišti u snu”, kazala je.

Svi intervjuirani rekli su kako im je hrvatska policija zaplijenila i nikada nije vratila telefone i punjače. Neki su vidjeli kako su im telefoni uništeni. Četverica ljudi rekli su kako ih je hrvatska policija natjerala da otključaju mobitele prije no što im ih je oduzela. Madhara M., 32-godišnjak iz Irana, izjavio je kako je 15. novembra policijski službenik pronašao novčanicu od 500 eura u njegovom džepu. “Pogledao ju je zadivljeno i potom ju je demonstrativno stavio u svoj džep.”

Sedamnaest ljudi opisalo je putovanja u policijskim kombijima bez prozora. Zatočeni u njima povraćali su ili trpjeli ekstremnu hladnoću ili vrućinu u kombiju. Jedna 23-godišnja Sirijka rekla je da je nakon takve vožnje pobacila, a Iračanin Ametz je ispričao da im je u kombi ubačen suzavac. Šesnaest osoba, uključujući žene i djecu, ispričalo je da su na njih pucali, da su ih udarali šakama, tukli gumenim ili drvenim policijskim palicama. Udarali su ih ljudi koje su oni opisali kao policajce.

Bračni par iz Iraka, Bahadur B. i Nabila N., opisao je nasilje na granici. Nabila je u to vrijeme bila u trećem mjesecu trudnoće. “Oni (hrvatska policija) su stajali u redu, po četverica na svakoj strani. Bilo je to poput tunela. Rekli su nam da izađemo. Bahadur mi je pokušao pomoći da izađem iz kombija. Kada je to učinio, policija ga je počela mlatiti… Okrenula sam se i vrištala da prestanu tući mog muža, ali… Zapela sam na torbu i onesvijestila sam se. Kada sam došla sebi, našla sam se licem u lice s policajcem koji je nosio masku. Nastavila sam vrištati: ‘Molim te, nemoj to raditi, otići ćemo’, ali namjerno me je udario šakom. Nastavila sam vrištati ‘beba, beba’ dok su me udarali, ali nisu slušali, samo su se nasmijali.”

Prve informacije o maltretiranju i premlaćivanju migranata pojavile su se u ljeto ove godine. Tada su aktivisti Međunarodne federacije Crvenog križa i Crvenog polumjeseca prenijeli tvrdnje migranata o tome kako su ih hrvatski policajci tukli dok su pokušavali ući u Hrvatsku te dodali kako “deseci ljudi koji su pokušali prijeći bosansko-hrvatsku granicu dnevno primaju medicinsku pomoć zbog različitih ozljeda”.

Nakon toga su u bosanskohercegovačkim medijima objavljeni iskazi migranata koji su potvrdili da su ih hrvatski policajci pretukli ili im oduzeli stvari. Iršad Ahmad iz Pakistana ustvrdio je da su mu oduzeli “sve što je imao”. Afganistanac Hasan Kahlon pokazao je povrijeđene noge tvrdeći da su mu hrvatski policajci “nanijeli teške povrede” od kojih jedva hoda. Tukli su ga, kazao je, “željeznom palicom”. Arif Babar kazao je da su mu policajci ozlijedili ruku. “Ovo nije ljudski. Tuku nas kao da smo životinje. Mi smo isto ljudi i nismo imali drugog izbora nego da napustimo svoju zemlju, a sad nas tuku kao da smo im nešto skrivili”, kazao je Babar.

Na pisanje ovdašnjih medija nije bilo reakcije službenog Zagreba sve dok priče o pretučenim migrantima nisu objavili hrvatski mediji. Tako novinarima riječkog Novog lista policija nije dopustila da odu na mjesta uz granicu s BiH na kojima su migranti, kako su tvrdili, pretučeni. Umjesto toga, objavili su saopćenje za javnost u kojem su za ozljeđivanje optužili migrante.

“Hrvatska policija nije zabilježila incidente koje opisujete, a o svim sigurnosno interesantnim događajima na državnoj granici redovito izvješćujemo javnost”, stajalo je u saopćenju. Iz hrvatskog su MUP-a poručili i kako se migranti u BiH “međusobno sukobljavaju i ozljeđuju”, a policija BiH “u provođenju racija i pretraga prostora pronalazi hladno i vatreno oružje pogodno za napad i ozljeđivanje”. Policija također tvrdi da “izostaje liječnička dokumentacija o tipičnim povredama koje nastupaju uporabom sredstava prisile i policijskim postupanjem, koja bi potvrdila navode ove optužbe kao i ranije optužbe na račun hrvatske policije”.

Međutim, iz humanitarnih organizacija koje djeluju u Bosanskoj krajini tvrde da informacije hrvatske policije nisu tačne. Azemira Gorinjac, iz Udruženja “Solidarnost”, koja svakodnevno radi s migrantima, kaže kako su slučajevi maltretiranja, pljačkanja i premlaćivanja na granici svakodnevni. “Ne postoji niti jedan migrant koji je vraćen s hrvatske srane granice koji nije pretučen”, kaže Gorinjac. “Svaki migrant će vam to potvrditi, razgovaramo s njima svaki dan. Zapisnici o tome postoje u Policijskoj upravi u Bihaću. O premlaćivanjima postoje nalazi liječnika, postoje slike i izjave migranata koje su prevedene s jezika kojim govore.”

Gorinjac dodaje kako su u posljednje vrijeme česti slučajevi otimanja stvari, a kako su nastupili hladni dani, migrantima se otima čak i obuća. “Oduzmu im mobitele, novac, svjedočimo sada da im skinu obuću pa se bosi po hladnoći vraćaju natrag ka Bihaću. Iako se veoma boje, ipak pričaju o tome šta im se dešava. Tijela su im modra od batina, a nerijetko ih udaraju palicama po glavi.”

Elvir Karalić, čelnik Humanitarne organizacije “Pomozi”, koja svakodnevno dostavlja obroke za oko 500 migranata u kasarni Ušivak kod Sarajeva, gdje se odnedavno nalazi centar za migrante, kaže da su do njega i do njihovih volontera došle priče o maltretiranju migranata. Sretali su ljude koji su tvrdili da su pretučeni, koji su pokazivali ožiljke na tijelu. Ipak, Karalić dodaje kako nisu mogli dokazati da im je te povrede zaista nanijela hrvatska policija.

Međutim, da su migranti premlaćivani, tvrde i iz bihaćkog Crvenog križa. “Mi smo i ranije objavljivali naša saznanja o tome”, kaže Husein Kličić, predsjednik bihaćkog Crvenog križa. “Imamo policijske zapisnike, izjave migranata. Znamo da im se često oduzimaju mobiteli. Osudili smo takvo ponašanje jer to nije u skladu sa zakonom, suprotno je svakom ljudskom pravu. Međutim, mi nismo uspjeli utvrditi ko to tačno s hrvatske strane radi, ko ih tuče i pljačka.”

U ovom trenutku, u blizini granice s Hrvatskom, u tri azilantska centra nalazi se oko 3.500 migranata. Iz bihaćkog Crvenog križa tvrde kako su im osigurana tri obroka dnevno i topla voda. Tvrde i kako ih je nekoliko stotina razmješteno i po privatnim kućama. “Niko od migranata više nije u šatorima. Više nemamo šatorskih naselja i to nas raduje jer ljudi ne bi mogli izdržati zimu pod šatorom”, kaže Kličić. “Svi su premješteni u tri centra, osigurano im je plinsko grijanje, vreće za spavanje, a ovih dana nam je turski Crveni polumjesec isporučio sedam hiljada ćebadi. Stanje je puno bolje nego što je bilo, ali se ovaj problem mora sistemski riješiti.”

Udruga “Solidarnost” prikuplja odjeću i hranu za migrante i dijeli im te potrepštine svaki dan. “Mnogi su od njih još uvijek u papučama, u ljetnoj odjeći, tako da sada radimo na tome da im pomognemo da se obuku”, kaže Gorinjac. Ona dodaje kako se ovih dana migranti, zbog nekolicine problematičnih među njima, susreću s drugom vrstom problema. “Zbog pedesetak onih koji prave probleme i koje bi naša vlast morala deportirati iz zemlje, svi ti ostali ljudi koji se samo žele dokopati Zapada imaju problem. Recimo, nakon 16 sati zabranjen im je ulazak u prodavnice, zaštitari iz dva velika šoping-centra ih maltretiraju, izbacuju ih.”

Službi za poslove sa strancima u Bosni i Hercegovini od 1. januara do 29. novembra ove godine prijavljeno je 23.058 nezakonitih migranata, a namjeru za azil izrazilo je njih 21.759, ali je zahtjev za azil podnijelo 1.356 migranata. Najviše migranata došlo je iz Pakistana (7.644), Irana (3.583), Sirije (2.852), Afganistana (2.760), Iraka (2.077) i Libije (849).

Ured visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR) objavio je u augustu ove godine kako je primio informacije da je Hrvatska od početka godine u Srbiju i BiH vratila 2.500 migranata, ponekad nasilno i uz krađu njihove imovine. “Hrvatska ima obavezu zaštititi tražitelje azila i migrante”, ističe Lydia Gall, istražiteljica HRW-a za Balkan i Istočnu Evropu. “Umjesto toga, hrvatska policija žestoko batina tražitelje azila i vraća ih prema granici.”

Hrvatska s BiH ima bilateralni sporazum o vraćanju migranata koji joj dopušta da šalje nazad državljane trećih zemalja bez prava boravka u državi. Prema podacima Ministarstva sigurnosti BiH, Hrvatska je u sklopu tog sporazuma između januara i 27. novembra vratila 493 ljudi, od kojih su 265 bili turski državljani. Nijedna od osoba koje je HRW ispitao nisu prošli službenu proceduru prije no što su vraćeni preko granice.

Vraćanje tražitelja azila preko granice bez razmatranja njihovih slučajeva protivno je Zakonu o azilu Evropske unije, Povelje EU o temeljnim pravima i UN-ovoj Konvenciji o statusu izbjeglica iz 1951. godine, naglašava HRW. Evropska komisija treba pozvati Hrvatsku, članicu EU, da zaustavi i istraži vraćanje tražitelja azila u BiH i tvrdnje o nasilju nad njima. Isto tijelo trebalo bi pokrenuti pravni proces protiv Hrvatske zbog kršenja evropskih zakona, dodaje HRW.

Migranti u pograničnim gradovima Bihaću i Velikoj Kladuši, gdje je HRW vodio svoje razgovore, smješteni su u privremene ustanove koje vodi Međunarodna organizacija za migrante (IOM). EU je namijenila više od devet miliona eura za humanitarnu pomoć migrantima u Bosni i Hercegovini. “To što EU šalje humanitarnu pomoć izbjeglicama u BiH ne opravdava ignoriranje nasilja na hrvatskoj granici”, poručila je Gall. “Bruxelles treba stvoriti pritisak na Zagreb da poštuje evropske zakone, istraži navode zlostavljanja i pruži pravedan i efikasan pristup azilu”, zaključila je Gall.

 

 

 

 

 

PROČITAJTE I...

“Vrlo je rijetko on dolazio kući s linije. Mati se uvijek žalila što ga nema. Često je govorila: ‘Vi svi nekako dođete, a moj Safet najmanje.’ A kad bi i došao kući, brzo bi se vraćao nazad. Kao da je to bio samo njegov rat. Toliko ga je vuklo da ide na ratište”

Svjesni smo da Stolac ne može sve sam učiniti, ali moramo krenuti od svoje avlije, moramo učiniti sve što je u našim mogućnostima kako bi nas drugi podržali i pomogli. Stolac mora imati svoje mjesto u našoj državi zbog strateški važnog položaja i prostora na kome se nalazi. Stolac je najveći centar Bošnjaka kako prema istočnoj, tako i prema južnoj Hercegovini

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!