fbpx

Hrvatska ne vraća ratni arhiv Bosni i Hercegovini

Nakon što su pročitali članak i sve njegove dodatke, kakva je, recimo, tabela u kojoj su detaljno navedeni dokumenti koji se nalaze u Hrvatskoj, datumi kada su izuzeti i datumi kada su preneseni u susjednu državu, bosanskohercegovački arhivari shvatili su da do tog trenutka nisu imali pojma o tome da ta dokumentacija uopće postoji te da se ta obimna ratna dokumentacija uopće nalazi u Hrvatskoj?! A riječ je o desetinama hiljada kutija u kojima je pohranjena arhivska građa, u kojima su milioni dokumenata o Armiji Republike Bosne i Hercegovine, Hrvatskom vijeću obrane, brojnim civilnim, vojnim, policijskim, političkim i drugim ustanovama i institucijama u Bosni i Hercegovini

 

Jedan članak objavljen u stručnom časopisu prije nešto manje od tri godine slučajno je otkrio skandal u čijem su središtu institucije Bosne i Hercegovine i obavještajno-policijske strukture susjedne Hrvatske. Po ko zna koji put. Naime, u 21. broju tuzlanskog stručnog časopisa Arhivska praksa prenesen je članak pod naslovom Pregled arhivskoga gradiva o Domovinskome ratu u Bosni i Hercegovini koje je pohranjeno u Hrvatskom memorijalno-dokumentacijskom centru Domovinskog rata. Autor je Ivan Brigović iz Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra. Članak, odnosno Brigovićev naučni rad, objavljen je u časopisu Radovi 49. savjetovanja hrvatskih arhivista “Arhivi i Domovinski rat”, koji je održan na Plitvicama u oktobru 2016. godine.

Brigović je tada, u uvodu svog rada, napisao pojašnjenje u kojem stoji: “U Hrvatskome memorijalno-dokumentacijskom centru Domovinskoga rata čuva se Zbirka arhivskoga gradiva o Domovinskome ratu u Bosni i Hercegovini, dobivena u depozit od Hrvatskog državnog arhiva 2009. godine. U radu je prikazan i opisan sadržaj gradiva koje se nalazi u navedenoj zbirci, kontekst i povijest njegova nastanka, njegova očuvanost, sređenost i dostupnost korisnicima te je proanalizirana njena historiografska i dnevno-politička važnost za razumijevanje rat(ov)a u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini 1991–1995. godine.”

Nakon što su pročitali članak i sve njegove dodatke, kakva je, recimo, tabela u kojoj su detaljno navedeni dokumenti koji se nalaze u Hrvatskoj, datumi kada su izuzeti i datumi kada su preneseni u susjednu državu, bosanskohercegovački arhivari shvatili su da do tog trenutka nisu imali pojma o tome da ta dokumentacija uopće postoji te da se ta obimna ratna dokumentacija uopće nalazi u Hrvatskoj?! A riječ je o desetinama hiljada kutija u kojima je pohranjena arhivska građa, u kojima su milioni dokumenata o Armiji Republike Bosne i Hercegovine, Hrvatskom vijeću obrane, brojnim civilnim, vojnim, policijskim, političkim i drugim ustanovama i institucijama u Bosni i Hercegovini.

Prema podacima objavljenim u Brigovićevom članku, dokumentacije je bila pohranjena u prostorijama HIS-a (Hrvatske izvještajne službe), koju je oformio i koju je dugo vodio sin Franje Tuđmana Miroslav Tuđman. Ta je institucija dokumente iz BiH početkom 2000-ih predala Hrvatskom dokumentacijskom arhivu, odakle su nekoliko godina kasnije prenesena u dokumentacijski centar. Tokom istrage bh. arhivara o načinu i putevima kojima su dokumenti dospjeli u Hrvatsku došlo se do nekih informacija o tome da su dokumenti pokradeni iz bh. državnih arhiva. Međutim, Adamir Jerković, dugogodišnji direktor što državnog, što federalnog arhiva, u razgovoru za Stav to je demantirao, tvrdeći kako dokumenti nikada nisu ni bili zavedeni u ovdašnje arhive nego su odmah, iz dijelova BiH koji su bili pod kontrolom vojnih i civilnih vlasti HVO, prebačeni u Hrvatsku.

Dvije su stvari, prema tvrdnjama arhivara s kojima su razgovarali, zanimljive. Prva je da su, kako se navodi, kada su u Hrvatskoj shvatili šta se desilo, povučeni zbornici radova s Plitvica te da ih je danas gotovo nemoguće naći. Ipak, sačuvano je nekoliko primjeraka u kojima je štampan Brigovićev rad. Druga je stvar to što se u Brigovićevom članku spominje ime jedne osobe koja je bila angažirana na sređivanju dokumentacije u Hrvatskoj. Ta je osoba u isto vrijeme bila uposlenik Arhiva Bosne i Hercegovine i nedugo nakon obavljenog posla u Hrvatskoj trajno je iz Sarajeva preselila u Holandiju.

Nakon svega, arhivisti iz BiH su i zvanično, napismeno, od Hrvatske zatražili da se ta dokumentacija koja je u njihovom posjedu vrati u ovdašnje arhive. Između ostalog, i zato što je riječ o međunarodnom prekršaju. Međutim, to nije bilo moguće jer je Vlada Hrvatske ranije već zabranila uvid u sve te dokumente. Razlozi za to također su navedeni u Brigovićevom radu. Dokumenti su još uvijek u Hrvatskoj, a ovdašnja ministarstva nadležna za to pitanje nisu učinila gotovo ništa da konačno kutije s dokumentima budu vraćene tamo gdje im je mjesto. Ono što također može predstavljati problem jeste da se ti dokumenti koji su u Hrvatskoj, a koji više nisu dostupni institucijama BiH, ne mogu koristiti ni za odbranu oficira Armije RBiH u procesima koji se vode ili koji će tek početi pred Sudom Bosne i Hercegovine.

O kakvim je dokumentima riječ, Ivan Brigović detaljno pojašnjava u svom radu prezentiranom na Plitivicama. Za gledanje i izradu kopija dokumenata potrebno je tražiti odobrenje koje je prvobitno davala Vlada Hrvatske, u početku predsjednik Savjeta za suradnju sa Međunarodnim sudom pravde i Međunarodnim sudom za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije, a kasnije direktor Uprave za međunarodnu suradnju, pravnu i suradnju sa međunarodnim kaznenim sudovima Ministarstva pravosuđa RH. Danas ga daje Državno odvjetništvo Republike Hrvatske uz odobrenje Vlade. Nakon što dobiju potrebno odobrenje za uvid u arhivsko gradivo, korisnici trebaju podnijeti zahtjev centru koji treba sadržavati njihovo ime, prezime i zanimanje, svrhu korištenja gradiva te stvaratelje i godine nastanka gradiva koje žele istraživati.

Prema podacima iz Arhiva, nakon što su dokumenti pohranjeni u depozit, od 8. juna 2009. do 11. decembra 2015. godine uvid u zbirku dokumenata ostvarilo je pedeset i dvoje korisnika koji su tokom 128 posjeta ukupno pregledali 3.819 kutija gradiva. Uvid su najviše tražila pravosudna tijela, bosanskohercegovačka i hrvatska tužiteljstva, advokati te hrvatske policijske agencije radi prikupljanja dokaza za istražne postupke i podizanje optužnica protiv osoba osumnjičenih da su počinili krivična djela i ratne zločine tokom rata u BiH.

Uvid u dokumentaciju koja se nalazi u Hrvatskoj najviše su puta tražili istražitelji Tužiteljstva BiH, čijih je trideset ekipa, od 2010. do 2015. godine, u 76 posjeta centru, pregledalo 2.456 kutija dokumenata. Međutim, Vlada Hrvatske onemogućila je 3. jula 2015. godine, nezadovoljna radom pravosudnih tijela Bosne i Hercegovine, koja su podizala optužnice protiv pripadnika “oružanih snaga, policije, sigurnosnih i obavještajnih službi Republike Hrvatske”, te članova “političkih struktura” i “tijela vlasti”, koristeći se pritom “široko postavljenim i ekstenzivno tumačenim sudioništvom u udruženom zločinačkom poduhvatu” i formulacijom prema kojoj su se zločini događali u okviru širokog i sistematičnog napada vojnih snaga u koje je bila uključena Hrvatska vojska. Takvu praksu pravosudnih tijela BiH Vlada Hrvatske ocijenila je kao grubo kršenje “domaćega javnog poretka” i “bitnih državnih interesa”, te je savjetovala pravosudnim tijelima Hrvatske, što su ona i prihvatila, da više “ne postupaju prema zamolbama bosanskohercegovačkih pravosudnih tijela koje su protivne hrvatskim državnim interesima”.

U hrvatskim arhivima nalazi se ukupno 10.396 registratora ili kutija s građom, 274 VHS kasete, tri video VHS-C kasete, zatim 17 audiokaseta te deset mikrokaseta. Sve to skupa čini ono što se u Hrvatskoj zove Zbirka arhivskog gradiva o Domovinskom ratu u Bosni i Hercegovini. Nakon što je dopremljena u Hrvatsku, od 2000. do 2001. godine podijeljena je u devetnaest cjelina. Među njima je dokumentacija iz ureda predsjednika “Hrvatske Republike Herceg-Bosne”, zatim iz odjela odbrane HVO, dokumentacija Ministarstva obrane HZ-HB, Glavnog stožera HVO, dokumentacija SIS-a, različitih zbornih područja, dokumentacija različitih civilnih ustanova…

Ono što je posebno zanimljivo jeste da se u arhivu u Hrvatskoj nalaze dokumenta Armije RBiH podijeljena u četiri podcjeline, a sve se četiri tiču 4. korpusa. Osim toga, u arhivu postoji fond Dokumentacija SDA i ABiH, koji sadržava dokumenta SDA, Teritorijalne odbrane, Patriotske lige i Armije BiH – propagandni materijal, zapovijedi za napade, izvještaje, popise vojnika, potvrde, pravilnike, fotografije, lične dokumente… Nisu to jedni fondovi u arhivu, ostali se tiču Vojske Republike Srpske, dokumentacije vezane za suđenja Tihomiru Blaškiću i Dariju Kordiću…

Prema dostupnim podacima, dio građe o ratu u Bosni i Hercegovini pohranjen je u Središnjem vojnom arhivu (SVA) Ministarstva obrane u zagrebačkom naselju Černomerec te u Dokumentacijskom centru u Mostaru, gdje se čuva dokumentacija MUP-a tzv. Herceg-Bosne. Osim toga, dio arhivske građe nalazi se još i u Ljubuškom i u Čapljini. Hrvatskoj je jasno da će nekada ta građa morati biti vraćena u Bosnu i Hercegovinu, stoga posljednjih godina skeniraju i kopiraju dokumentaciju kako bi je ostavili u svojim arhivima. Do sada je skenirano nešto manje od tri hiljade kutija i, sudeći po sporom tempu skeniranja, taj će proces trajati još godinama. I toliko će vjerovatno trajati i dok se arhiv ne vrati u Bosnu i Hercegovinu

PROČITAJTE I...

Presuđeni ratni zločinac Dario Kordić diplomirao je u Zagrebu na Katoličkom bogoslovnom fakultetu. „Čestitamo našem Dariju koji je danas obranio svoj diplomski rad i postao magistar teologije!“, napisali su na Facebook stranici „Hrvatska zvona“. Prije nego je postao magistar teologije Dario Kordić je, među ostalim, po zanimanju bio ratni zločinac. Naime, zbog političke odgovornosti koju je imao u vrijeme pokolja u Ahmićima i bošnjačko-hrvatskog sukoba u dolini Lašve, Kordić je osuđen na 25 godina zatvora za sljedeća kaznena djela: 1) Protupravni napad na civile; protupravni napad na civilne objekte; bezobzirno razaranje koje nije opravdano vojnom nuždom; pljačkanje javne ili privatne imovine; uništavanje ili hotimično oštećivanje vjerskih ili obrazovnih ustanova (kršenja zakona ili običaja ratovanja), 2) Hotimično lišavanje života; nečovječno postupanje; protupravno zatvaranje civila (teška kršenja Ženevskih konvencija) 3) Progoni na političkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi; ubojstvo; nehumana djela; zatvaranje (zločin protiv čovječnosti). Nakon što je odslužio dvije trećine svoje kazne, Dario Kordić je pušten iz zatvora 2014. godine.

Sigurnosne strane inicijative za mali Schengen naročito su važne, posebno za one zemlje koje Srbija obuhvata svojim velikodržavnim imperijalnim ambicijama. Ima osnova za sumnju da će Srbija zloupotrijebiti poboljšanje saradnje po sadržajima malog Schengena za jačanje svojih subverzivnih oslonaca u funkciji udovoljavanja velikodržavnim ambicijama, jer su im takvi oslonci u posljednjim decenijama oslabljeni, iako su još uvijek vrlo aktivni na štetu mira, posebno na Kosovu, Crnoj Gori i BiH, zbog čega su upravo te zemlje osnovano, a ne paranoično, oprezne prema malom Schengenu. U svakom slučaju, i s malim Schengenom i bez njega sigurnosni sistemi srbijanskih susjeda imaju razloga za pojačano angažiranje na otkrivanju i suzbijanju subverzivnih planova, akcija i njihovih nosilaca

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

KOMENTARI

  • puka 59 – ČESTITKE 13.04.2019.

    VETERANI 317 SBBR GRADA HEROJA SA KAPIJE BOSNE SVOJIM SABORCIMA ŽELE ZDRAVLJA ZA ROĐENDAN 27 GODIŠNJICE ARBIH . NAŠIM POGINULIM SABORCIMA RAHMET, NJIHOVIM NAJMILIJIM SABUR ,TE RVI PUNO BERIČETA . POZDRAV DOMOVINI SA MNOGO VIŠE DOSTOJANSTVA PREMA VETERANIMA BIH .

    Odgovori

Podržite nas na Facebooku!