fbpx

Houssem Aouar, Francuz a ne Alžirac

Aouar nije jedini, mnogi su alžirski talenti zablistali među bleusima, od Zinedinea Zidanea do Karima Benzeme ili Nabila Fekira.

 

Odluka Houssema Aouara, nove zvijezde “Olympiquea” iz Lyona da zaigra za Francusku umjesto reprezentacije Alžira, zemlje porijekla njegovih roditelja, izazvala je ogromnu nelagodu u toj afričkoj zemlji, koja je posljednjih godina svjedočila kako brojni igrači svoj talent poklanjaju Francuskoj umjesto zemlji iz koje vuku korijenje.

Mladi plejmejker, kojem je predviđena svijetla budućnost, posljednji je u nizu Alžiraca rođenih u Francuskoj, djece migranata koji su napustili zemlju u godinama nakon krvavog rata za nezavisnost (1956–1962) i koji su odrasli u predgrađima Lyona ili Marseillea, često marginalizirani.

Ti dječaci fudbal nisu shvatili samo kao filozofiju života već i kao oružje za budućnost koja nije uvijek obećavajuća. Mnogi od njih morali su donijeti odluku koja nikad nije bez kontroverzi: odabrati između odanosti korijenima ili mogućnosti fudbalske slave s timom koji je uvijek favorit na evropskim ili svjetskim prvenstvima.

Aouar nije jedini, mnogi su alžirski talenti zablistali među bleusima, od Zinedinea Zidanea do Karima Benzeme ili Nabila Fekira.

Polemika se o tome svako malo povede u Alžiru i u njoj se uvijek spominju imena heroja nezavisnosti koji su usred rata s Francuskom došli u zemlju na poziv Alžirske nacionalne oslobodilačke fronte (FLN) prije Svjetskog prvenstva 1958. kako bi zaigrali za reprezentaciju zemlje koja još nije postojala.

O tome je napravljen i dobar film Un maillot pour l’Algérie, u kojem glumi, između ostalih, Rachid Makhloufi, zvijezda “Saint-Étiennea” i Francuske. Kada je dobio poziv iz Alžira, Makhloufi je u tajnosti pobjegao sa saigračem Mustaphom Zitounijem, kojeg je tada već pratio “Real Madrid” i zajedno s još osam Alžiraca koji su igrali u Francuskoj otputovao je u Tunis preko Italije kako bi se pridružio historijskoj ekipi.

Devetog maja 1958. na stadionu “Chedly-Zouiten” u Tunisu alžirski disidenti koje nije priznavala FIFA pobijedili su Maroko 2:1. Nakon toga je uslijedila pobjeda nad Tunisom (6:1) i niz od 80 utakmica pobunjenika bez pušaka.

Također je uobičajeno posljednjih godina da se u raspravi priča o napadaču “Manchester Cityja” Riadu Mahrezu, koji je vodio moćnu alžirsku momčad koja je osvojila Kup Afrike 2019. godine. Mahrez, izabran za najboljeg afričkog igrača sezone u kojoj je njegova tadašnja ekipa “Leicester City” osvojila Premijer ligu, prihvatio je poziv 2013. godine, dok je još uvijek bio gotovo nepoznat krilni igrač u francuskoj ligi.

Igrao je za skromnu ekipu “Le Havrea” i bile su male šanse da ga pozove Francuska. S druge strane, postoje igrači poput Jurija Berchichea, koji je kazao da ga Alžir ne zanima i čekao je na poziv “Les Bleusa”. Mahrez nije.

 

PROČITAJTE I...

Prije su Slovenci oduševljavali s odbojkaškim ekipama, dvostrukim evropskim viceprvakinjama, sa svojim rukometom i hokejom na ledu, s Tinom Maze, dvostrukom olimpijskom prvakinjom u skijanju, ili Petrom Majdić, bronzanom olimpijskom trkačicom.

Cayo je bio neposredan, a proslave i banketi u njegovu čast učinili su mladog kočijaša veoma poželjnom javnom osobom u rimskom društvenom životu. Osim što je bio idol 250.000 gledalaca koji su se došli okupiti u Cirkus Maximus, kočijaš je bio zvijezda svakog takmičenja u kojem bi se našao.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!