Hoće li zavladati “frankenštajn-koalicija”: Udruženi antibošnjački poduhvat

Novonastajuća frankenštajn-koalicija ne samo da će dovesti do stanja u kojem Bošnjaci kao većinski narod neće imati bilo kakvu političku reprezentaciju nego može imati i katastrofalne posljedice ako se uzme u obzir situacija općeg unutrašnjeg nacionalnog i političkog jedinstva na srpskoj i hrvatskoj političkoj sceni, njihovo nikada prisnije savezništvo, te sve izraženiji separatizam

Piše: Mustafa DRNIŠLIĆ

 

Fenomen sklapanja neprincipijelnih političkih koalicija na nivoima nekih od kantona Federacije BiH, među strankama koje slobodno možemo nazvati izbornim gubitnicima, a sve u cilju marginalizacije SDA, nije samo neuobičajeno usiljen nego i sasvim neprirodan proces, barem za našu političku scenu. U poslijeratnoj historiji Bosne i Hercegovine ovakvom abnormalnom fenomenu svjedočili smo samo već jednom, prilikom kreiranja po zlu zapamćene Alijanse za promjene. I tada, baš kao i danas, takav proces rađen je pod parolom navodne borbe protiv nacionalizma, a rezultat je bio dugoročno slabljenje bošnjačkih političkih pozicija i interesa, a time i slabljenje države Bosne i Hercegovine.

Ma koliko se pravili da nije tako, činjenica je da koalicija, koju s jedne strane čine militantno anacionalne, a s druge ideološki i nacionalno ambivalentne stranke, niti zna niti može predstavljati i zastupati interese bošnjačkog naroda. Štaviše, to su upravo i potvrdili iz ove novoformirane koalicije, hvaleći se preko Dnevnog avaza, kao oficijelnog glasila Radončićevog SBB-a, kako su “formirali koaliciju bez nacionalnih stranaka”. Naravno, nije ništa neobično da d.j.l.-stranke – poput Radončićevog SBB-a ili Konakovićevog NiP-a, koje se pretvaraju da su političke stranke, a ne interesne skupine uskog broja ljudi – ubiru glasove predstavljajući se zaštitnicima bošnjačkog interesa da bi odmah nakon izbora i u cilju ulaska na vlast odjednom s gnušanjem odbacili ikakav nacionalni predznak, no upravo je to jedan od razloga koji ovakvu koaliciju čini i nelegitimnom i antibošnjačkom.

Baš zbog toga, ako “mrskoj osmorci” (hateful eight) pođe za rukom da politički marginaliziraju SDA, pogotovo ako se to desi u saradnji sa SNDS-om i HDZ-om na višim nivoima vlasti, ne treba očekivati ništa manje katastrofalan rezultat nego onaj kakav je ostao poslije zloglasne Alijanse, jer će se raditi o ponovnom primjeru poništavanja izborne volje bošnjačkog naroda. U državi tri konstitutivna naroda činjenica da jedan narod neće imati autentičnog političkog predstavnika i zastupnika ne znači ništa drugo nego diskriminaciju tog naroda. Već imamo iskustva koliko je skupo Bošnjake koštao period SDP-ove vlasti u dva navrata i u Federaciji BiH, ali i u manjem entitetu (asimetrična ustavna rješenja i zakon o prebivalištu), pa treba samo zamisliti šta bi Bošnjacima mogla donijeti vlast koalicije u kojoj bi glavnu riječ vodili danas sasvim patriotski potkapacitirani SDP i antibošnjački ekstremi iz Naše stranke.

Više ne bi bila riječ tek o političkom obespravljivanju već i o udaru na sami identitet, ljudska prava i slobode Bošnjaka. U tom smislu, imamo ne samo ranije sasvim otvorene najave diskriminacije već i današnje izjave visokopozicioniranih kadrova Naše stranke, poput Damira Marjanovića, koji su se pobunili protiv toga da Bošnjaci u Kantonu Sarajevo prakticiraju ustavom zagarantirano pravo da uče vlastiti bosanski, a ne izmišljeni BHS kroz NPP na bosanskom jeziku, lakonskom tvrdnjom da je to lingvističko, a ne političko pitanje. Činjenica da je to izgovorio bivši kantonalni ministar obrazovanja i mogući kandidat za tu istu poziciju u novoj vladi Kantona Sarajevo daje ovim njegovim riječima dodatni značaj.

Upravo se na takvim pitanjima vide i namjere, pozadinski utjecaji, ali i stvarni razlozi zašto se sklepala ovakva neprirodna koalicija. Simptomatično je da Marjanovićeva relativizacija kršenja ustavnih prava bošnjačke djece ima istomišljenike i u dijelu međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini jer su upravo isti ti centri stajali i iza formiranja nekadašnje Alijanse za promjene. Ne treba biti naročito pronicljiv da bi se zaključilo da isti politički centri koji podržavaju obrazovnu diskriminaciju Bošnjaka jednako misle i u vezi s političkom diskriminacijom Bošnjaka koja se ogleda u marginalizaciji stranke pobjednice kojoj je najveći broj Bošnjaka dao svoj glas.

Određeni dio međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovine, još od ratnih dana, no naročito nakon završetka agresije, sasvim je fokusiran na većinski Bošnjacima naseljene prostore naše države, pogotovo na Sarajevo. Upravo je u Sarajevu utrošen ogroman novac u kreiranje političkih, medijskih i nevladinih projekata koji bi se borili za “otvoreno” ili “građansko” društvo, a da stvar bude ironična, lokalne perjanice takvih procesa listom su bili ili bivši pripadnici rigidne i totalitarne komunističke nomenklature ili njihovi biološki i ideološki potomci.

U praksi se ta borba za “otvoreno” društvo ograničila na većinski Bošnjacima naseljene prostore te svela na stalne pokušaje vraćanja točka historije nazad i poništavanja bilo kakvih pozitivnih tekovina nacionalne emancipacije Bošnjaka, pogotovo onih političke ili kulturne prirode. Kada se to nije moglo postići “milom”, onda se činilo silom, poput pozadinskog i zakulisnog koordiniranja u cilju sklapanja neke političke himere kao što je bila notorna Alijansa ili današnja frankenštajn-koalicija. Teško je, pogotovo nakon frtalj stoljeća stalnog prisustva međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini, nastaviti opravdavati takve zahvate u živo bošnjačko tkivo kao dobrohotno neznanje ili neinformiranost. Pogotovo ako uzmemo u obzir aktivno ignoriranje, pa čak i podržavanje svakojake diskriminacije koja se provodi nad Bošnjacima. Danas se mnogo vjetrovatnijim čini da je po srijedi neki neprekidni i višedecenijski pokušaj neutralizacije Bošnjaka i samo Bošnjaka kao političkog naroda i političkog faktora.

U takvom svjetlu treba posmatrati i novonastajuću frankenštajn-koaliciju, koja ne samo da će dovesti do stanja u kojem Bošnjaci kao većinski narod neće imati bilo kakvu političku reprezentaciju nego može imati i katastrofalne posljedice ako se uzme u obzir situacija općeg unutrašnjeg nacionalnog i političkog jedinstva na srpskoj i hrvatskoj političkoj sceni, njihovo nikada prisnije savezništvo te sve izraženiji separatizam. Ovo je pogotovo opasno ako znamo da mnogima u međunarodnoj zajednici najveći problem nije neki mogući pokušaj cijepanja Bosne i Hercegovine, nego činjenica što bi takav scenarij neminovno doveo do sukoba. Bilo kakva mogućnost da se Bosna i Hercegovina podijeli bez incidenata ili nasilja, tačnije bez ikakve bošnjačke reakcije u cilju zaštite državnog suvereniteta i cjelovitosti, rapidno povećava šanse da se upravo tako nešto pokuša učiniti, ali i odobriti izvana.

No, čak ni to nije najcrnji scenarij koji se može naslutiti iz ovakvog razvoja događaja. Postoje mnogi kojima čak ni današnja situacija, u kojoj Bošnjaci kao apsolutno najbrojniji narod u Bosni i Hercegovini, u smislu institucionalne zastupljenosti, de jure imaju trećinu, a de facto možda tek četvrtinu vlasti, nije zadovoljavajuća, te bi bošnjačku političku reprezentaciju voljeli svesti na “pravu mjeru”. U praksi bi to značilo cementiranje RS-a kao ekskluzivno srpskog prostora, uspostavljanje i uskrsnuće nekog oblika Herceg-Bosne kao samo hrvatskog prostora te pravljenje “građanskog društva”, odnosno svačijeg i ničijeg prostora isključivo od dijelova Bosne i Hercegovine s bošnjačkom većinom.

Time bi se uspostavila apsolutna srpsko-hrvatska dominacija i kontrola nad Bošnjacima na višem nivou, čime bi Bosna i Hercegovina postala kondominij Srbije i Hrvatske, dok bi se za neke civilizacijski i vjerski nepoćudni te time Evropi nepripadajući Bošnjaci držali pod političkom kontrolom i na lokalnom nivou, u sredinama u kojima su većina. Ne samo da bi takva Bosna i Hercegovina odgovarala srpskom i hrvatskom političkom faktoru koji bi dobili po jednu i po državu već je činjenica da baš takva razmišljanja leže iza dobrog dijela parola o “građanskoj” državi koju navodno treba početi graditi od Sarajeva, pritom se ne obazirući na kontekst i okruženje.

Upravo su to namjere mnogih koji tvrde da navodno “prvo treba mesti ispred svog praga”, a koji bi kao da je smeće i nešto prljavo pomeli pravo Bošnjaka na političko organiziranja na nacionalnoj osnovi. Takva su parcijalna i asimetrična rješenja na umu mnogog zlonamjernog parazita koji, živeći u okruženju bošnjačke većine čiju nacionalnu i vjersku emancipaciju ne podnosi, propagira da je nacionalno, vjersko i bošnjački partikularno nešto odvratno, a sve zato kako bi to okruženje što više prilagodio sebi i vlastitim predrasudama. Tužna i strašna činjenica da bi Bosnom i Hercegovinom lišenom Bošnjaka kao političkog faktora, a frankenštajn-koalicija upravo je na tragu takve politike, bili zadovoljni mnogi, praktično gotovo svi, osim politički i nacionalno svjesnih Bošnjaka.

PROČITAJTE I...

Velikosrbizam nikada ne umire, on se, u po njega nepovoljnim geopolitičkim okolnostima, samo primiruje, a često i maskira kao bezopasno anahron, koristeći kao vektore osobe s naučnih, kulturnih ili političkih margina, da bi u pravom trenutku prešao s njih na svog jedinog domaćina, srpske narodne mase

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!