Hoće li Sarajevo dobiti ulicu po imenu komandanta 16. muslimanske brigade

Antifašistički pokret iz Drugog svjetskog rata u sarajevskim ulicama zastupljen je sa 79 osoba, od čega je 27 narodnih heroja. Ekvivalent ovom zvanju bilo je za borce tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu priznanje “Zlatni ljiljan”. Po njegovim nosiocima imena ulica dobilo je više od pedeset osoba. Borci i antifašisti iz posljednjih dvaju ratova gotovo su podjednako zastupljeni u imenima sarajevskih ulica

Piše: Mahir Sokolija

 

Iako se 6. april smatra danom oslobođenja Sarajeva, novija historiografija nastoji dokazati da su vojne akcije tog dana bile manje-više formalne ili sporadične, a da je 16. muslimanska brigada Sarajevo oslobodila dan ranije. Kako god, mnogi se, i zagovornici 5. aprila kao dana oslobođenja, a i oni koji ostaju pritom da se to dogodilo 6. aprila, uglavnom slažu da je ova partizanska vojna formacija obavila lavovski dio posla u “Sarajevskoj operaciji”, odnosno u akciji oslobađanja glavnog grada Bosne i Hercegovine. Međutim, Sarajevo nema nikakvo obilježje napravljeno u spomen na ovu brigadu. Nikada od 1945. godine do danas, dakle ni u onom ni u ovom političkom sistemu, nijedna ulica ili trg po njoj nisu nazvani.

Komandant 16. muslimanske brigade u vrijeme završnih operacija za oslobođenje Jugoslavije, pa tako i tokom oslobađanja Sarajeva, bio je major Spasoje Mičić. Po njemu je nekoliko godina prije agresije na Bosnu i Hercegovinu dobila ime jedna ulica u tada novoizgrađenom naselju Breka u općini Centar. Mičić se rodio u Travniku 1921, a umro je u Beogradu 1985. godine. Narodnim herojem proglašen je 1953. godine. U partizane je otišao u septembru 1941, a član KPJ postao je u junu 1942. godine. Bio je komesar 1. bataljona 6. proleterske brigade, zamjenik komandanta 2. bataljona 20. romanijske brigade, zamjenik komandanta Birčanske NOU brigade i, konačno, komandant 16. muslimanske brigade, koja je bila u sastavu 27. NOU divizije. Za vrijeme rata ranjavan je pet puta. Umirovljen je u činu general-majora.

Mičićev zamjenik u aprilu 1945. godine bio je major Omer Dedić, politički komesar major Ćamil Kazazović, pomoćnik političkog komesara bio je kapetan Ahmet Đonlagić, a načelnik štaba kapetan Selim Zelinčević. Nepotrebno je naglašavati da ni njihova imena ni u prošlom ni u ovom sistemu nisu izišla iz historijskih knjiga u sarajevske ulice, barem toliko da se nađu na nekom zajedničkom spomeniku kojim će biti obilježeno postojanje i djelovanje brigade koja je oslobodila Sarajevo.

Danas u Sarajevu više nema Ulice Spasoja Mičića. U često neselektivnom brisanju starih naziva, provođenom u toku agresije i neposredno nakon nje, stradao je i komandant 16. muslimanske brigade. Umjesto po njemu, ova ulica već decenijama nosi ime Gornja Breka, što je naziv koji je, kako navodi Alija Bejtić u knjizi Ulice i trgovi Sarajeva, u ovom području Sarajeva egzistirao prije 1945. godine.

KAKO VRATITI TOČAK HISTORIJE

Sarajevo će sljedeći mjesec obilježiti 74 godine otkako je oslobođeno od nacista i ustaša. Tim povodom, Odbor za zaštitu prava Srba u Federaciji BiH uputio je inicijativu Vladi Kantona Sarajevo da se dio sarajevskih ulica preimenuje tako što će biti vraćena imena iz perioda prije 1992. godine, i to ona koja se vežu za antifašizam. “Predložili smo dvije varijante: prva je da se imena ulica nazvanih po narodnim herojima vrate istim ulicama. Druga varijanta je da, ako se ne mogu dati imena istim ulicama, da se dodijele novim. Sarajevo se gradi, niču nova naselja, pa je moguće i na taj način napraviti izmjene”, kaže za Stav Đorđe Radanović, predstavnik Odbora.

Premda sadržaj prijedloga nije objavljen, poznato je da su među predloženim imenima trojica komandanata jedinica koje su sudjelovale u oslobađanju Sarajeva. To su Slavko Rodić, Pero Kosorić i Spasoje Mičić. Pojašnjavajući prijedlog da se neizostavno vrati ime Slavka Rodića, Radanović smatra da je “Sarajevo bez ulice Slavka Rodića kao Pariz bez ulice De Gola”.

Rodić je u činu general-majora bio zamjenik komandanta Operativnog štaba sarajevske grupe korpusa Jugoslavenske armije, a tada je bio i komandant Štaba 5. udarnog korpusa. Rodio se u Gornjem Ribniku kod Prijedora 1918. godine, a umro je u Beogradu 1949. u činu general-potpukovnika. Prijeratni je član KPJ, a narodnim herojem proglašen je posthumno. Pero Kosorić rodio se na Sokocu 1918. godine, a umro je u Beogradu 1969. godine u činu general-pukovnika. Narodnim herojem proglašen je 1951, a član KPJ bio je od maja 1941. godine. I Kosorić je, tada u činu pukovnika, bio dio komandnog sastava jedinica koje su učestvovale u “Sarajevskoj operaciji”. Ujedno, bio je i komandant Štaba 3. udarnog korpusa.

Ulica prije rata nazvana po Slavku Rodiću nalazi se u Općini Novi Grad, u naselju Švrakino Selo. Po Atifi Karalić dobila je ime nakon agresije. Karalić se rodila u Novom Šeheru 1957, a poginula je kao pripadnica 317. slavne brdske brigade u Gornjem Vakufu 1993. godine. Posthumno je dobitnica priznanja “Zlatni ljiljan”. Po Kosoriću je bio nazvan trg u Općini Novo Sarajevo, u naselju Hrasno, a nakon posljednjeg rata preimenovan je u Trg heroja, s obzirom na njegovu herojsku odbranu tokom agresije kada se nalazio na samoj ratnoj liniji. I ulica i trg formirani su u periodu nakon Drugog svjetskog rata, tako da nemaju prethodne povijesti i ovo su jedina imena koja su do sada nosili.

Odbor za zaštitu prava Srba u Federaciji BiH tražio je i vraćanje naziva nekih ulica koje su bile imenovane po vojnim formacijama učesnicama “Sarajevske operacije”. Pretpostavlja se da je riječ o ulicama X hercegovačke brigade (današnja Karla Mijića) i XX romanijske udarne brigade (sadašnja Abdurahmana Muharemije), te o Trgu X krajiške NOU Divizije (sadašnji Teheranski trg).

Inicijativom je obuhvaćena, piše Faktor, Ulica Vojislava Kecmanovića Đede u naselju Koševsko Brdo, koja je preimenovana u Ulicu Nusreta Šišića Dede. “Nedopustivo je, navode iz Odbora, da predsjednik ZAVNOBIH-a Kecmanović nema ulicu u glavnom gradu republike koju je stvarao.”

REVIZIJA NE SMIJE BITI STIHIJSKA

Radanović je za Stav kazao da je među prijedlozima i Ulica Vase Miskina. Na konstataciju da će građani Sarajeva vjerovatno teško pristati da se izbriše sadašnji naziv Ferhadija, Radanović veli: “Ostavili smo otvoreno da se može dati ime nekoj drugoj ulici. Nije realno sada zamijeniti nazive nekih ulica, koje su veoma značajne za Bošnjake. Ali ima ulica u Sarajevu dosta, Sarajevo je najveći grad države i glavni grad i nas Srba Federacije.”

U inicijativi poslanoj Vladi Kantona Sarajevo navedeno je i nekoliko imena narodnih heroja, s naročitim akcentom na one rođene u Sarajevu. Po narodnim herojima koji su se rodili na području današnjeg Kantona Sarajevo nekada su se nazivale ulice Slobodana Principa Selje (današnja Kulovićeva), Rave Jankovića (Behdžeta Mutevelića), Branka Milutinovića (Srebrenička), Dušana Dašića (15. maj), Ognjena Price (Despićeva), Miladina Radojevića (Sepetarevac), Miljenka Cvitkovića (Ferde Hauptmana), Branka Šurbata (Derviša Numića), Alekse Bojovića (Dr. Mustafe Denišlića), Gliše Jankovića (danas podijeljene u ulice Mustafe Ice Voljevice i Nasihe Kapidžić-Hadžić).

Prema Radanovićevim tvrdnjama, kantonalne vlasti “pozitivno su ocijenile inicijativu i traže modus kako da djelimično izađu ususret”.

Prijedlog za povratak nekih od prijeratnih naziva sarajevskih ulica poslan je Vladi Kantona Sarajevo 26. februara. “Već su ga i javno podržali neki političari, poput zastupnice SDP-a u Skupštini KS Segmedine Srne Bajramović, koja smatra da ‘valtersko antifašističko Sarajevo nije nikad ni trebalo skidati nazive ulica po borcima NOB-a’.”

“Predložili smo Sarajlije i ljude koji su iz Bosne i Hercegovine. Nismo htjeli sad da predlažemo imena Miloša Obilića, Stepe Stepanovića i slično, jer kakve veze oni imaju sa Bosnom… Dakle, radi se isključivo o imenima koja su povezana sa historijom grada i sa oslobođenjem Sarajeva”, kaže Radanović za Faktor.

Ova inicijativa koja danas uzburkava duhove ojačavajući ideološki suprotstavljene blokove u glavnom gradu Bosne i Hercegovine posljedica je grešaka koje su u ratu i nakon njega činile općinske i kantonalne vlasti mijenjajući nerijetko i ono što je trebalo i ono što se nikako nije smjelo mijenjati. Profesor Munib Maglajlić, član komisije koja je nekada odlučivala o izmjenama naziva ulica, izjavio je svojedobno za Stav kako smatra da “nije trebalo pretjerivati i uskogrudom politikom dopustiti da nas ratni bjegunci i ignoranti tjeraju da branimo neodbranjivo”. Držeći da treba ustanoviti “crvenu liniju koja se ne smije prijeći”, profesor Maglajlić sugerirao je potrebu za revizijom koja bi uvažavala neke buduće kriterije na osnovu kojih bi pojedine ulice vjerovatno mijenjale nazive.

Kod razmatranja prijedloga o vraćanju nekih starih naziva treba imati na umu da, osim narodnih heroja iz Drugog svjetskog rata, čija su imena izbrisana iz nazivlja sarajevskih ulica, postoji veliki broj drugih historijskih ličnosti čija bi se imena po različitim kriterijima trebala naći na sarajevskim uličnim tablama. Danas u Sarajevu nema ulica nazvanih po Dervišu Sušiću, Muhsinu Rizviću, Đenani Buturović, Munibu Maglajliću, Mustafi Imamoviću, Adilu Zulfikarpašiću, Mustafi Hajrulahoviću Talijanu, Hajrudinu Šibi Krvavcu…

Na tragu razmišljanja profesora Maglajlića, morala bi na razini Kantona biti formirana stručna komisija koja bi napravila analizu postojećeg stanja i koja bi ponajprije utvrdila koja su povijesna razdoblja zastupljena u nazivima sarajevskih ulica. Zatim se odredila prema značaju pojedinih razdoblja u ukupnoj povijesti grada, ali i države čiji je Sarajevo glavni grad, te ustanovila kriterije po kojima će doći do eventualnih promjena i imenovanja budućih ulica. Stihija i ho-ruk princip, udovoljavanje zahtjevima kojekakvih interesnih grupa i ad hoc formiranih udruženja, mjesnih zajednica i drugih nestručnih lica, ne može biti način za popravljanje pogrešaka.

 

 

PROČITAJTE I...

Kako smo mogli saznati zahvaljujući djelovanju opozicione zastupnice u Skupštini Kantona Sarajevo Samre Ćosović-Hajdarević, takva propaganda kantonalnog režima te cenzura bilo kakve kritike plaća se ni manje ni više nego iz džepa građana ovog kantona!

Na 315 stranica knjige pukovnik Sead Jusić kroz opis vlastitog učešća u ratu, a posebno u danima bitke, zatim kroz izjave velikog broja preživjelih učesnika “Breze '94”, svjedočenja zarobljenih neprijateljskih vojnika, potom kroz zarobljenu pisanu građu, ali i dostupnu poslijeratnu objavljenu i neobjavljenu građu s obje strane fronta, donosi raznovrstan materijal od nemjerljivog značaja za razumijevanje toka i karaktera navedene bitke, te namjera daleko nadmoćnijeg napadača, ali i postignuća daleko hrabrijih i uspješnijih branilaca

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!