Historijski uspjeh bosanskohercegovačke kinematografije

Dva filma na festivalu “A” klase za filmske autore zaista je rijetkost, čak i kada je riječ o najvećim imenima filmske umjetnosti

 

Nakon što je objavljena vijest da je film Bog postoji, zove se Petrunija makedonske režiserke Teone Strugar Mitevske, za koji scenarij potpisuje bosanskohercegovačka scenaristkinja Elma Tataragić, uvršten u Glavni takmičarski program 69. Filmskog festivala u Berlinu, započeto je ispisivanje novih stranica historije scenaristike u Bosni i Hercegovini, ali i cjelokupne naše kinematografije. Ipak, dok ono još uvijek traje, s obzirom na to da utrka za Zlatnog medvjeda tek treba početi, objavljeno je da je još jedan film za koji scenarij također potpisuje Tataragić uvršten u selekciju Berlinalea. I to u selekciji “Panorama”, koja predstavlja ono što je eksplicitno drugačije, eksplicitno feminističko, eksplicitno političko i istodobno nastoji razmišljati izvan ovih kategorija, uvijek u potrazi za novim, hrabrim, nekonvencionalnim i drugačijim u savremenoj kinematografiji. Riječ je o manjinskoj bosanskohercegovačkoj koprodukciji, naslova Šavovi, a u režiji srbijanskog režisera Miroslava Terzića.

USPJEH I RIJETKOST

Dva filma na festivalu “A” klase za filmske autore zaista je rijetkost, čak i kada je riječ o najvećim imenima filmske umjetnosti. Pitali smo Elmu koliki je ovo, zapravo, uspjeh za našu kinematografiju i cjelokupnu domaću umjetničku scenu te da li smo mi kadri prepoznati ovaj historijski trenutak za bosanskohercegovački film.

“Imati jedan film na ovakvom festivalu jeste uspjeh, a dva je itekakav uspjeh. Dešavalo se ranije, ali je to u slučaju autora izuzetno rijetka pojava u svijetu filma. Producentima se može desiti da imaju dva projekta na festivalu, ali autorima zaista vrlo rijetko”, kaže Elma u izjavi za Stav, te nastavlja: “Teško je govoriti o nekom kolektivnom uspjehu bosanskohercegovačke kinematografije, posebno kada je, prije svega, riječ o individualnom autorskom istupu, ali je ovo svakako značajno za bosanskohercegovačku umjetničku scenu jer dokazuje da imamo talente priznate u svijetu. Šteta je što se više ne ulaže u kulturu općenito, a onda posebno u kinematografiju jer bi ovakvih istupa bilo mnogo više. Nisam sigurna da smo mi kao društvo na nivou da prepoznamo bilo koji važan trenutak, a slučaj bosanskohercegovačke kinematografije to upravo pokazuje. Naši filmaši stalno nižu uspjehe, a stimulacija i potpora sve je slabija.”

Naslov Bog postoji, zove se Petrunija nastao je u koprodukciji Makedonije, Belgije, Francuske, Hrvatske i Slovenije, a u potpunosti je sniman na lokacijama u Makedoniji prošle godine. Film prikazuje gotovo komični apsurd svijeta današnjice, fokusirajući se na život nezaposlene tridesetjednogodišnje Petrunije, koja odluči uraditi nezamislivo i umiješati se u “muški” svijet. A film Šavovi, u kojem glavnu ulogu tumači Snežana Bogdanović, bavi se veoma aktuelnom temom u Srbiji, ali i drugdje u zemljama iz okruženja, a to je krađa novorođenčadi u porodilištima. Film prati priču žene uvjerene da je njen sin, za kojeg su joj liječnici rekli da je preminuo poslije rođenja prije sedamnaest godina, zapravo živ.

S Elmom smo razgovarali i o samom procesu nastanka scenarija za ova ostvarenja, kao i o njihovim sličnostima i razlikama kada je u pitanju scenaristički pristup obradi dviju različitih tema.

KOD NAS SE IZUZETNO MALO SNIMA

“Film Bog postoji, zove se Petrunija pisala sam zajedno s režiserkom Teonom Mitevskom iako sam ja glavna scenaristica filma. Priču smo imale na umu kada smo završavale naš prošli zajednički film Kada dan nije imao ime iz 2017. godine, koji je također premijerno prikazan u Berlinu. Prvu verziju scenarija napisala sam prije nešto više od tri godine, tako da su razvoj, ali i finansiranje filma išli poprilično brzo. Teona i ja izuzetno se dobro slažemo. Imamo sličan senzibilitet i vrlo slično shvatanje života. To je naročito važno u kolaborativnom procesu kakav je filmski. S režiserom Mišom Terzićem počela sam raditi prije šest godina sasvim slučajno, kada smo shvatili da odvojeno radimo na sličnim pričama dok je on tražio scenaristu. Tako sam počela pisati scenarij za film Šavovi. U oba filma glavni junaci su žene, i to izuzetne i jake žene koje se bore za sebe, za istinu i za principe. Boreći se za sebe, one se zapravo bore za čovječanstvo. Rad s Mišom bio je također inspirativan i izuzetan jer smo imali isto razumijevanje priče, junaka i konteksta. Od početka smo znali da se želimo baviti unutarnjim putovanjem glavne junakinje. Šavovi su nastali po istinitoj priči jer smo u toku procesa upoznali ženu čija nam je priča pomogla u stvaranju filmskog narativa. Izuzetno mi je drago što je ovo i bosanskohercegovački film, jer je ‘SCCA/Pro.ba’ s mojim dugogodišnjim saradnicima, producentima Amrom Bakšić-Čamo i Adisom Đapo, uspjela ući u projekt kao koproducent filma”, ističe Tataragić.

Rođena u Sarajevu 1976. godine, Elma Tataragić diplomirala je dramaturgiju na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu u januaru 2001. godine, a jedan je od osnivača Sarajevo Film Festivala, na kojem je glavna selektorica Takmičarskog programa. U zvanje asistentice na predmetu Scenarij pri Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu primljena je 2002. godine, a nakon odbrane doktorske disertacije, danas je u zvanju vanredne profesorice. Objavila je i dvije teorijske knjige, Stil filmskog scenarija 2011. te Scenarij i filmska adaptacija 2018. godine. Ipak, primarno interesiranje Elme Tataragić jeste pisanje scenarija, a nakon rada na filmovima kao što su Prvo smrtno iskustvo (2001), Sjever je poludio (2003), Snijeg (2008), Kada dan nije imao ime (2017), te spomenutih Bog postoji, zove se Petrunija i Šavovi, kao jedna od rijetkih aktivnih autorica koja ne režira svoja djela, ona danas prevodi novu generaciju bosanskohercegovačkih scenarista.

“Da, ja režiram samo svoje kratke filmove i zaista volim što sam scenaristica. To je divna profesija i u razvijenim filmskim i televizijskim industrijama itekako važna autorska pozicija. Nažalost, kod nas se izuzetno malo snima. Televizijska produkcija gotovo da ne postoji, tako da naši scenaristi, kojih ima dosta, nemaju mnogo prilika. Trenutno postoje fenomenalni mladi scenaristi s odličnim pričama, inspirativnim scenarijima, s akademskim obrazovanjem i svojim talentom koji nemaju prostora da se dokažu u Bosni i Hercegovini. To je zaista šteta, ali put je uvijek moguće naći. To stalno govorim svojim studentima na Akademiji scenskih umjetnosti. Rad i upornost isplate se i u Bosni i Hercegovini. Činjenica jeste da ja trenutno svoje filmove radim izvan zemlje, ali još važnije je da pišem i da za to postoji interes. A još kada stigne ovakvo priznanje s Berlinskog filmskog festivala, osjećam se zaista sretnom i još spremnijom za buduće projekte”, zaključuje Tataragić.

Šezdeset deveto izdanje Berlinalea bit će održano od 7. do 17. februara, a pored naslova za koje scenarije potpisuje Tataragić, svoja nova djela predstavit će i François Ozon, Fatih Akin, Hans Petter Moland, Agnes Varda… Žirijem predsjedava oskarovka Juliette Binoche.

PROČITAJTE I...

: Sevdalinka nije bosanska ljubavna pjesma, regionalna ljubavna pjesma, južnoslavenska ljubavna pjesma, ona je bošnjačka usmena ljubavna pjesma – posebna vrsta. A postala je kasnije i bosanska, i južnoslavenska u jednom širem smislu zahvaljujući njenom prihvatanju u šire okvire. Mi tačno danas književnohistorijski možemo rekonstruirati taj put širenja i prihvatanja sevdalinke

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!