fbpx

Herceg-Bosna i sloboda mržnje

U suštini, HB je tek zamjenica za UZP, pa se rehabilitacijom prvog želi rehabilitirati ono drugo. I upravo se ovdje krije stvarni povod stalnog insistiranja na legitimnosti UZP-a jer su za njegove zagovornike razlozi i povodi za nastanak HB-a isti danas kao što su bili i 1993. godine.

Piše: Mustafa DRNIŠLIĆ

 

Zanimljivo je posmatrati nemušte pokušaje HDZ-ovih medija (i njihovih sarajevskih klijenata) u pokušaju amnestiranja i rehabilitiranja zločinačke ideje Herceg-Bosne (HB).

Iako je odavno ugašena, danas se pokušava na svaki način prikazati ne samo živom nego i benignom pojavom, uprkos tome što joj je presuđeno istovremeno kada je presuđeno i njenoj nomenklaturi za udruženi zločinački poduhvat. Potpuno nelegalna i nelegitimna kao ideja, koja je u praksi bila sasvim zločinačka, danas joj se pokušavaju priskrbiti atributi koje nikada nije imala.

U suštini, HB je tek zamjenica za UZP, pa se rehabilitacijom prvog želi rehabilitirati ono drugo. I upravo se ovdje krije stvarni povod stalnog insistiranja na legitimnosti UZP-a jer su za njegove zagovornike razlozi i povodi za nastanak HB-a isti danas kao što su bili i 1993. godine.

To je navodna permanentna ugroženost od Bošnjaka, navodno “povijesno” polaganje prava na prostore na kojima Hrvati nisu čak ni relativna većina, navodno pravo na etnički ekskluzivitet na prostorima gdje su Hrvati većina, navodna zlonamjernost i agresivnost političkog Sarajeva, navodna ugroženost katolika od strane muslimana i tako dalje. Navedeno je već na prvi pogled toliko maliciozno lažno i šovinističko da spada pod čisti govor mržnje.

Stoga, oni koji baštine ovakve stavove voljeli bi priskrbiti status “slobode govora” vršeći zamjenu teza po kojima je kritika njihovog šovinizma ustvari govor mržnje.

Zvuči nevjerovatno, ali medijski rehabilitatori UZP-a zaista misle da mogu kreirati javno mnijenje u kojem će biti prihvatljivo veličati UZP, negirati pravosnažne odluke Haškog suda, vršiti brutalnu reviziju historije i otvoreno pljuvati u lice preživjelim žrtvama udruženog zločinačkog poduhvata, i to pod parolom slobode govora koja se ne smije dovoditi u pitanje niti biti kritizirana!

No, upravo su takve vrste podmetanja karakteristične za ekstremističke ideologije radi kojih i jeste došlo do toga da se pomisli da je UZP legitiman način da se formira etnički ekskluzivna paratvorevina poput HB-a na prostoru BiH.

PROČITAJTE I...

Površinski kop Turija nalazi se nekoliko kilometara od centra Banovića. Tu će, blizu mjesta gdje je upravna zgrada PK Turija, na jednom brežuljku, u budućnosti biti izgrađena TE Banovići. Na ulazu u PK Turija dočekao nas je tehnički rukovodilac površinske eksploatacije Ekrem Demirović. Već nakon nekoliko rečenica jasno vam je da je to čovjek koji poznaje svaki pedalj površinskog kopa od nekoliko kvadratnih kilometara. Čovjek koji zna svaku mašinu, iako ih na kopu rade deseci, od kamiona dampera, preko buldožera, gredera, rovokopača, utovarivača, bušilica do dizalica. Čovjek koji poznaje svakog radnika bez obzira na to što ih radi tu nekoliko stotina u tri smjene. Ekrem o rudniku zna sve

Historičari kažu da je Müllerova (Milerova) vila izgrađena 1912. godine, i to kao bolnica za radnike u fabrici sode pa su je zvali fabrikšpital. Prvi upravitelj bio je čuveni doktor Adolf Hempt, a u vilu je pretvori Fritz Müller, treći direktor sodare

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!