fbpx

GRADITI INSTITUCIJE PO UZORU NA ZAVNOS

U Lukseburgu obilježen Dan Sandžaka 20. novembar

Piše: Almir MEHONIĆ

 

U Luksemburgu je održana manifestacija Dani Sandžaka posvećena obilježavanju 20. novembra, dana kada je 1943. godine osnovano Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Sandžaka (ZAVNOS).

Na tribini „Budućnost Bošnjaka i Sadžaka u evropskom kontekstu“ su govorili prof.dr. Senadin Lavić, predsjednik BZK Preporod i Almir Mehonić, novinar i publicista.

U svom izlaganju Mehonić se osvrnuo na značaj osnivanja ZAVNOS-a kao i štetne efekte njegovog ukidanja 29. marta 1945. u Novom Pazaru koje se osjećaju i danas u Sandžaku 70 godina nakon te odluke.

„ZAVNOS je osnovan ravnopravno i u rangu sa drugim Zemaljskim vijećima republika bivše Jugoslavije. Čak je ZAVNO Sandžaka osnovan prije nekih drugih republika. Tada su za ideju Sandžaka bili i Bošnjaci i Srbi i Crnogorci. A prvi predsjednik je bio srpski intelektualac iz Prijepolja Sreten Vukosavljević“, rekao je Mehonić.

On je podsjetio da se u to vrijeme osniva Crveni krst Sandžaka, donosi se odluka o osnivanju Narodnog pozorišta Sandžaka, usvaja se himna Sandžaka, nastavni planovi za škole u Sandžaku a u njima se ne uči srpski jezik već maternji, dok iz predmeta geografija se uči o široj domovini Jugoslaviji i užoj domovini Sandžaku.

„Izvršni odbor ZAVNOS-a ima sve odlike vlade sa podjeljenim resorima. ZAVNOS je zapravo bio rezultat ideje i rada ljudi okupljenih oko Rifata Burdžovića Trša koji je na podmukao način ubijen kod Mrkonjić Grada u zasjedi u koju su ga poslali „drugovi“ iz Partije kojima je smetao. Rifat je kroz svoj uticaj na vrh Komunističke partije promovirao ideju Sandžaka i njegove specifičnosti. Neprijatelji Sandžaka su znali  da se najlakše sa Sandžakom mogu obračunati tako što će ukloniti Burdžovića, izopštiti Muhameda Abdagića, Muhameda Hadžismajlovića, ušutkati Sretena Vukosavljevića. Nažalost, ubistvom Burdžovića čitav jedan prostor i čitav jedan narod, izgubio je reprezentativnog prestavnika velikog kalibra bez kojeg se značajne odluke ne bi mogle donositi iza zatvorenih vrata beogradskih kabineta i spuštati po direktivi preko podobnih na Rifatov zavičaj i Rifatov narod“, rekao je Mehonić.

Mehonić je naglasio da borba protiv Sandžaka nije prestala do danas. „Danas je na sceni proces razimenovanja teritorije Sandžaka. Prvi je proces bio onaj kada su se nudili alternativni nazivi poput Raške oblasti a sada se nude termini kao što je jugo-zapadna Srbija i sjever Crne Gore. Drugi proces, koji je uveliko na sceni, je stjerivanje pojma Sandžak na tri sandžačke opštine Novi Pazar, Sjenicu i Tutin. Ako bi bošnjačka politika to prihvatila, značilo bi to samoubistvo Sandžaka. Zato bi prioritet sandžačke intelektualne i političke elite u narednom periodu trebala biti borba za imenovanje Sandžaka na cijelom njegovom povjesnom prostoru, jer je pitanje imenovanja ključno pitanje. Druga strategija prema Sandžaku je strategija fragmentacije, odnosno da se na tom prostoru stvoji više političkih stranaka i vjerskih zajednica koje će se međusobno svađati i optuživati i tako zamagljivati prave probleme Sandžaka“, naglasio je Mehonić.

„Srpska strategija je da sandžačku politiku svede na bošnjačku etno-religijsku razinu i time je udalji od regionalnog sandžačkog konteksta. U svrhu toga su Bošnjaci na tom prostoru proglašeni za nacionalnu manjinu a prioritet u njihovom političkom diskursu je stavljen na manjinska, odnosno bošnjačka prava. Sandžačka politika ne može biti samo bošnjačka politika i u tu zamku ne smijemo upasti. Mi moramo imati širi koncept od etno-nacionalnog i moramo graditi sandžačke institucije po uzoru na ZAVNOS i one trebaju biti šire postavlene nego su to današnje etno-religijske institucije“, zaključio je Mehonić.

Profesor Lavić je naglasio potrebu objedinjavanja Bošnjaka oko ideje države Bosne koja će biti evropska država, oslobođena od etničko – religiskog predstavljanja građana.

„Sva sadašnja zakočenost života u BiH određena je nažalost plemenskim konceptom uređenja države i društva i kojem narodne grupe Bošnjaka, Srba i Hrvata pokušavaju osigurati svoje etničke teritorije unutar zajedničke države. Bošnjaci su stari evropski narod i oni trebaju pokazati odgovornost i mudrost za državu Bosnu, povrh srpskog i hrvatskog hegemonizma. Današnji Sandžak povjesno predstavlja prostor u kojem žive Bošnjaci ali uslijed nepredviđenih geopolitičkih procesa u XX stoljeću teritorija Sandžaka je podjeljena između Srbije i Crne Gore. Danas je neophodno zastupati političku ideju o Sandžaku kao evropskoj prekograničnoj regiji u kojoj žive slobodno svi građani po uzoru na ideje ZAVNOS-a iz 1943. kada su Bošnjaci, Srbi, Crnogorci i Albanci imali hrabrosti, mudrosti i znanja da stvore zajedničku viziju budućnosti“ rekao je prof. Lavić.

„Ako su sandžački intelektualci znali 1943. godine u Pljevljima osnovati svoj politički koncept uređenja regije, onda trebamo raditi na tome da današnji sandžački intelektualci, iz svih naroda koji žive u Sandžaku, preuzmu na sebe odgovornost i koncipiraju strukturu i vrijednosti regije Sandžak u kojoj će se živjeti kao u bilo kojoj regiji evrope.

U tom kontekstu bilo bi neophodno napokon završiti sa svim unutarbošnjačkim političkim prepucavanjima koja nam pokazuju nedoraslost brojnih političkih grupacija u aktualnom povjesnom trenutku. Građani regije Sandžak ne trebaju 15 ili 20 stranaka koje se međusobno trve oko pozicija u vlasti i neosiguravaju kvalitetan život o kojem govore. Zbog toga je neophodno razvijati političku koncepciju koja neće služiti nevidljivim patrikularnim interesima pojedinaca i grupa otuđenih od sandžačkih građana i zabavljenim svojim privatnim vizijama društva i života“, naglasio je predsjednik BZK Preporod.

Profesor Lavić je zaključio da u dosadašnjoj bosanskoj i sandžačkoj političkoj komunikaciji je nedostajalo jasno preciziranje projekata saradnje i razvoja. „Nadolazeća politička koncepcija unutar Bosne i Sandžaka mora oblikovati prepoznatljive i efikasne programe saradnje na polju obrazovanja, ekonomije, razvoja infrastrukture i saobraćajnica a posebno razvijanja prijateljskih odnosa građana Bosne i Sandžaka“.

U kulturnom dijelu programa je nastupio sazlija Muaz Borogovac i KUD Evropa. Za sve prisutne je bila postavljena i „Sandžačka sofra“. Organizator manifestacije je bio CCIN Wiltz.

PROČITAJTE I...

“Neki su u džepovima mrtvaca našli komade šećera natopljene krvlju, kojeg su kasnije jeli. Đeca su bila trgana iz naručja majki i sestara i pred njihovim očima zaklata. Muslimanskim sveštenicima čupali su brade i urezivali krstove na čelo. U jednom selu zavezali su jednu grupu ljudi za plast sijena i zapalili. Neki su kasnije tvrdili da je plamen iz zapaljenih tjelasa bio purpurno crven”

Činjenica da cijelu opoziciju u Srbiji predstavljajaju tri Bošnjaka i tri Albanca raritet je u cjelokupnoj parlamentarnoj historiji Srbije. I još jedan kuriozitet: prvi put s većim dijelom konstatacija ovog manjinskog poslaničkog kluba slaže se značajan dio srpske vanparlamentarne opozicije u ovoj zemlji i uopće srpskog javnog mnijenja. U svakom zlu ima i zrnce dobra. Ovo je jedinstvena i neponovljiva prilika ovom poslaničkom klubu, koji predstavlja cjelokopnu srbijansku opoziciju, da sebe politički promovira i profilira, kao i svoje programe i političke ciljeve

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI