fbpx

GLOBALNA SIGURNOST I PANDEMIJA VIRUSA KORONA

Prirodne nepogode, epidemije i pandemije, dok ugrožavaju, ne prepoznaju da li postoje ideološki i politički, neprijateljski antagonizirane i sukobljene strane u društvima, državama i čovječanstvu kao globalnom društvu koje ugrožavaju, već jednako ugrožavaju i uništavaju pripadnike svake od postojećih ideoloških, političkih, rasnih, nacionalnih, državnih i kulturnih posebnosti. Tada, u pogledu sigurnosti postoje samo dvije antagonizirane, sukobljene strane: ljudski rod, s jedne strane, i radikalna opasnost za ljudski rod, s druge strane

Piše: Fikret MUSLIMOVIĆ

U prvim sedmicama spoznaje opasnosti od virusa korona potvrdilo se da svjetski ratovi i klimatske promjene, u planetarnim razmjerima, nisu jedini izvor ugrožavanja života ljudi, jer to može biti zarazna bolest ako se istovremeno proširi u mnoge države, na više kontinenata, što toj pojavi daje karakter pandemije.

Čovjek je subjekt ugrožavanja u slučajevima svjetskog rata i klimatskih promjena, ali se čovjek ne može činiti direktno odgovornim za pojavu pandemije virusa korona. Čovjeka treba učiniti odgovornim zbog činjenice što nema niti sredstva prevencije niti sredstva za terapiju i spašavanje života već oboljelih od te zaraze. Logično je zaključiti da bi bilo i sredstava za prevenciju korone i sredstava za terapiju zaraženih tim virusom da su čovjekova ulaganja i napori za prevenciju epidemijskih i pandemijskih zaraza i liječenja s garancijama ozdravljenja zaraženih bila bar približna ili veća od ulaganja i napora za naučna dostignuća u trci za naoružavanjem.

Pokazuje se da naučno-tehnološki najmoćniji, najbogatiji, oni koji izdvajaju ogromna sredstva u trci da naoružaju i sebe i svoje saveznike, pokazuju da su pred pandemijskim razmjerima virusa jednako nemoćni, kao i siromašni. Zato je pandemija korone prilika da se sagledaju bitne dimenzije međuovisnosti ljudi, njihovih društava i država, jer najbogatiji, svojim eventualnim naučnim dostignućima za prevenciju i liječenje od zaraze virusa ne mogu zaštititi sebe ako nisu zaštićeni i siromašni.

IDEOLOŠKI I POLITIČKI SUKOBI LIMITIRAJU ZAŠTITU ČOVJEČANSTVA

Prijetnja čovječanstvu od pandemije virusa sugerira potrebu odgovora na pitanje: Šta je sistem sigurnosti društva, države i čovječanstva kao globalnog društva u cjelini? Kreatori i graditelji u svijetu poznatih sistema sigurnosti veću pažnju poklanjaju ideološkim i političkim stranama ugrožavanja svake od neprijateljski antagoniziranih strana u sukobima, pa tek onda onim stranama ugrožavanja koje su izraz prirodnih nepogoda, epidemija i pandemija, kako od poznatih, tako i od nepoznatih zaraznih virusa.

Prirodne nepogode, epidemije i pandemije, dok ugrožavaju, ne prepoznaju da li postoje ideološki i politički, neprijateljski antagonizirane i sukobljene strane u društvima, državama i čovječanstvu kao globalnom društvu koje ugrožavaju, već jednako ugrožavaju i uništavaju pripadnike svake od postojećih ideoloških, političkih, rasnih, nacionalnih, državnih i kulturnih posebnosti. Tada, u pogledu sigurnosti, postoje samo dvije antagonizirane, sukobljene strane: ljudski rod, s jedne strane, i radikalna opasnost za ljudski rod, s druge strane. Tada, svi u ljudskom rodu koji su međusobno neprijateljski, po ideološkom i političkom osnovu antagonizirani i sukobljeni, u krajnjoj nuždi postaju prirodni saveznici da se zajedničkim snagama suprotstave istoj radikalnoj prijetnji iz istog izvora radikalne opasnosti za njihov egzistencijalni, životni opstanak.

Srazmjerno produbljivanju i zaoštravanju ideoloških i političkih sukoba pojačavaju se opasnosti za čovječanstvo zato što uvijek postoji prijetnja globalnih dimenzija od eventualnih prirodnih nepogoda, epidemija i pandemija, ali zbog neprijateljskih ideoloških i političkih antagonizama i sukoba, ne postoji institucionalno uređen globalni, internacionalni, supranacionalni sistem sigurnosti za preveniranje globalnog ugrožavanja i za dovoljno efikasan odgovor u slučaju već ispoljenog ugrožavanja čovječanstva. Dakle, postojanje globalnih prijetnji, s jedne, i nepostojanje globalno organiziranog sistema sigurnosti za preveniranje prijetnji i za odgovor na prijetnje najbitnije su okolnosti u kojima se opasnosti za čovječanstvo kao globalno društvo pojačavaju, upravo srazmjerno produbljivanju i zaoštravanju neprijateljstva u ideološkim i političkim sukobima s posljedicom sve većeg bezobzira prema potrebi da se internacionalno, supranacionalno u globalnim okvirima institucionalizira sigurnosni sistem za prevenciju globalnih prijetnji i efikasan odgovor ako je globalna prijetnja već ispoljena.

OČEKIVANJE RADIKALNE OPASNOSTI

Za antagonizirane i sukobljene strane čovječanstva, takvog kakvo jeste, pojam očekivanja radikalne opasnosti iz izvora kojima ne može upravljati ni jedna od antagoniziranih strana u čovječanstvu prazna je apstrakcija koja kod antagoniziranih i sukobljenih ne proizvodi potrebni preventivni obzir u pogledu priprema radi ujedinjene i zajedničke zaštite. Oni prepoznaju samo pojam već ispoljene opasnosti, gdje čak nema ni samokritike što preokupirani ideološkim i političkim neprijateljstvima nisu poduzimali mjere prevencije za zaštitu od radikalnog ugrožavanja jer prevenciju podrazumijeva pojam očekivanja opasnosti.

Dok se međusobno neprijateljski ideološki i politički antagoniziraju i sukobljavaju, društva, države i razni pokreti ponašaju se kao da ne očekuju mogućnost da mogu radikalno svi jednako biti ugroženi iz izvora kojim ne može upravljati ni jedno od posebnih sukobljenih društava, država i raznih pokreta, odnosno oni ne razmatraju mogućnost da će u eventualnoj krajnjoj nuždi egzistencijalnog, životnog spašavanja, i sebe i ljudskog roda u cjelini, postati partneri, bezobzirno prema svojim neprijateljskim antagonizmima i sukobima.

KRAJNJA NUŽDA KAO OKOLNOST SAVEZNIŠTVA U ODGOVORU NA PRIJETNJE VIRUSA KORONA

Na primjeru odgovora na prijetnju virusa korona vidljivo je da je partnerstvo, odnosno ujedinjavanje čovječanstva da se stane na put ispoljenoj, a radikalnoj opasnosti iznuđeno, situaciono, kampanjsko partnerstvo oblikovano spontano, iz krajnje nužde, nestrpljivo čekajući da prestane opasnost, da prestane krajnja nužda zbog koje su se ujedinili, pored ostalog i zato što žele da se vrate negativnoj praksi antagoniziranja i sukobljavanja, odnosno zato što žele da se vrate svom bezobziru prema eventualnim opasnostima koje se ubuduće mogu očekivati po osnovu prirodnih nepogoda, epidemija i pandemija, kako od poznatih, tako i od nepoznatih virusa. Iznuđeno, situaciono, kampanjsko partnerstvo nastalo iz krajnje nužde raspada se odmah nakon stišavanja i prestanka ispoljene prijetnje. U toku trajanja već ispoljene opasnosti ideološko i političko neprijateljstvo ne prestaje, već se tokom situacionog, kampanjskog partnerstva nastalog u nuždi radi ujedinjene zaštite od ispoljene radikalne opasnosti ispoljava samo utješnim stišavanjem antagonizama i sukoba.

Tek kada se pojavi opasnost koja jednako ugrožava sve ljude, njihova društva, države, raznovrsne nacionalne i supranacionalne organizacije i institucije, onda utihne ideološka i politička prepirka, te aktivira motiv samoodržanja, čak i po cijenu da se s ideološkim i političkim protivnicima i neprijateljima ujedinjavaju napori za zajedničku zaštitu i zajedničko samoodržanje. Solidarnost bez granica nastaje u okolnostima jednake ugroženosti u kojoj svaka individua traži izlaz za samoodržanje. Tada niko nikoga ne pita kojoj ideološkoj, političkoj, rasnoj, nacionalnoj, socijalnoj, klasnoj ili bilo kakvoj drugoj društvenoj grupi pripada. Svi lahko dolaze do zaključka da jednako pripadaju ljudskoj grupi u kojoj svaka jedinka ima isti, urođeni motiv samoodržanja.

Tu zakonomjernost ponašanja u slučaju odgovora na zajedničke opasnosti i izvore ugrožavanja u slučajevima elementarnih nepogoda, iznenadnih velikih nesreća, kada se prekida normalno odvijanje života i uzrokuju ljudske žrtve i velika šteta na imovini, u dimenzijama koje nadilaze sposobnost ljudi pojedinačno i njihovih užih zajednica da takve posljedice zaustavi bez pomoći drugih ljudi i njihovih užih zajednica. To se događa u slučajevima poplava, požara, zemljotresa, klizišta, lavina, suša, snažnih vjetrova, gromova i munja, cunamija, epidemija i pandemija.

Ovu zakonomjernost ilustriraju i krize nastale zbog prirodnih katastrofa u lokalnim i regionalnim okvirima. Naprimjer, 2014. godine, dok su trajale katastrofalne poplave u BiH, ugrožavale su stanovništvo u BiH. Katastrofalne poplave, dok su razarale i uništavale, ni jednog građanina BiH nisu pitale za naciju, vjerski, ideološki i politički identitet jer poplave, zemljotresi, olujni vjetrovi… ne znaju pitati. Građani su se kao ljudi ujedinili, ljudski jedni drugima pomagali u spašavanju života i imovine. Tada, dok su trajale poplave, ekstremista Milorad Dodik utihnuo je neprijateljstvo prema državi BiH i vrijednostima zajedničkog života ljudi raznih nacija i vjera u njoj, ali je ubrzo nakon povlačenja rijeka u svoja korita ponovo nastavio neprijateljstvo izazivanjem mržnje među ljudima koji su se do jučer, dok je trajala katastrofalna poplava, zajednički borili i međusobno pomagali.

GLOBALIZIRANI, SUPRANACIONALNI SISTEM SIGURNOSTI IZAZOV JE SIGURNOSTI ČOVJEČANSTVA

Internacionalizirani odgovor na opasnost nastalu po čovječanstvo, zbog pojave korone, u interesu sigurnosti ljudi, njihovih društava, država, raznih asocijacija i čovječanstva kao globalnog društva u cjelini, trebao bi biti vrijednost za pouke s ciljem da se ubuduće internacionaliziraju pripreme za što efikasnije preveniranje radikalnog ugrožavanja, odnosno za što efektivnije reagiranje na eventualno ponovno ispoljavanje radikalnog ugrožavanja iz izvora kojima na dostignutom stupnju naučno-tehnološkog napretka čovječanstva ne može upravljati ni jedna od posebnih organizacija i interesnih ideoloških, političkih i drugih raznih skupina koje ima savremeno čovječanstvo.

Bilo bi važno da se internacionaliziraju i supranacionalno organiziraju naučna istraživanja kojima će se unaprijediti sposobnost čovječanstva za prevenciju eventualnog i zaustavljanje već ispoljenog radikalnog ugrožavanja prirodnim nepogodama, epidemijama i pandemijama. Rezultati takvih naučnih istraživanja ne bi trebali biti tajanstveno vlasništvo samo jednog društva, jedne države ili nekog drugog posebnog subjekta, jer bi u tom slučaju postojali rizici zloupotrebe u raznim pravcima kao što su pokušaji da se upotrebom tih naučnih dostignuća od radikalnih opasnosti selektivno štite pojedini, a ne svi dijelovi čovječanstva, te da se ta naučna dostignuća komercijaliziraju, pored ostalog i s posljedicom daljeg produbljivanja jaza između siromašnih i bogatih, odnosno s posljedicama daljeg onesposobljavanja čovječanstva za preveniranje globalnih opasnosti i za reagiranja na već ispoljene radikalne globalne opasnosti.

Zato, ugrožavanje sigurnosti ljudi, društava i država determinira opravdanost ulaganja napora i resursa da se gradi i priprema sistem sigurnosti, te usmjerava njegovo angažiranje. Da nema rizika ugrožavanja, ne bi bilo potrebe za ulaganje napora i resursa da se gradi, priprema i usmjerava sistem sigurnosti. U sistem sigurnosti treba svrstavati institucije nauke koje se bave preventivom zaraza i efikasnim reagiranjem da se izliječe zaraženi, odnosno da se spriječi opasnost širenja zaraze u pravcu epidemija i pandemija. U uvjetima ideoloških i političkih antagonizama ispoljava se egoizam u naučnim naporima, s ciljem da rezultati nauke služe samo odnosnoj antagoniziranoj strani koja kontrolira, u tom pogledu uspješnu naučnu instituciju, te da rezultati nauke služe da se iznenadi sebi suprotstavljena strana ili kao prijetnja sebi suprotstavljenoj strani.

Individualno pripremanje i djelovanja radi zaštite značajno je, ali se ljudi, njihove materijalne, nematerijalne, društvene i državne vrijednosti ne mogu zaštititi i odbraniti ako se ljudi kao društvena bića međusobno ne povezuju u raznim asocijacijama i institucijama društva i države, s ciljem da se svi pojedinačno i zajedno pripremaju i organiziraju za djelovanje u interesu sigurnosti i odbrane.

Ljudi, njihova društva, države i razne nacionalne i supranacionalne organizacije i institucije egoistično se bave identifikacijom opasnosti i izvora ugrožavanja jer pažnju fokusiraju na opasnosti i izvore ugrožavanja za sebe, tako da čak neki ne bi ni upozorili sebi suprotstavljenu ideološku i političku stranu na opasnost i izvor ugrožavanja. Na takvim egoističkim rezonima reproduciraju se ideologije i politike sukobljavanja.

PROČITAJTE I...

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!