fbpx

Generalni sekretar SDP-a grubo uvrijedio Ivu Komšića

Ova ne baš diskretna Čengina strijela nije odaslata samo u smjeru Muhidina Hamamdžića ili Ive Komšića, nekadašnjih gradonačelnika Sarajeva a članova SDP-a, nego i svih partijskih drugova koji su ih svojevremeno ustoličili na te pozicije.

Piše: Mustafa DRNIŠLIĆ

 

Današnji podmlađeni SDP BiH sve se više etablira kao najdinamičnija politička stranka na ovim prostorima. Razlog je tome, vjerovatno, smjena generacija.

Stare, suhoparne i ponešto dosadne čike u odijelima i (crvenim) kravatama, koje su politički zanat dugo pekle u Savezu komunista, zamijenjene su živopisnim likovima, uličnim revolucionarima i bohemima poput Irfana Čengića, Damira Nikšića ili Sanjina Čepala.

Nikšićevim performansima već smo se bavili, Čepala nije pristojno stavljati u novine, pa ćemo pažnju posvetiti generalnom sekretaru SDP-a, popularnom Čengi, kao simbolu nove postmoderne ljevice i njenog obračuna s avetima prošlosti i greškama prethodnika.

U pauzama raspodjele sredstava raznih fondova i pokušaja da (s crvenim šalčetom) oslobodi Beograd, Čenga nove partijske smjernice redovno objavljuje na Twitteru.

Baš je te prirode i ovaj Čengćev tvit u kojem, žaleći zbog smrti partijskog kolege Alije Behmena, poručuje da su dosadašnji SDP-ovi kadrovi na poziciji gradonačelnika Sarajeva, osim preminulog Behmena, toliko loše obavljali svoj posao da su ga praktično bili nedostojni.

Ova ne baš diskretna Čengina strijela nije odaslata samo u smjeru Muhidina Hamamdžića ili Ive Komšića, nekadašnjih gradonačelnika Sarajeva a članova SDP-a, nego i svih partijskih drugova koji su ih svojevremeno ustoličili na te pozicije.

Je li u pitanju samo Čengićeva poslovična blagoglagoljivost, ili možda on to najavljuje neku novu čistku? Čeka se s nestrpljenjem kako će na ovakvu bačenu rukavicu novog rukovodstva reagirati stara partijska garda koja je, takoreći, izopćena s izbornih lista za oktobarske izbore.

Na njima nema ni Ive Komšića, ni Mirka Pejanovića, ni Mire Lazovića, ni Tatjane Ljujić-Mijatović, Selim Bešlagić promijenio je stranku, Zlatko Lagumdžija u političkoj je mirovini… Za koga će to SDP-ovi glasači dati glas u oktobru? Za Čepala, Čengu i dvojicu Nikšića?

Da li će se tradicionalno, a već demografski staro glasačko tijelo SDP-a moći naviknuti na ovaj novi ne više toliko crveni nego cirkuski šareni imidž SDP-a, gdje su stroge drugove zamijenili konceptualni umjetnici i samostalni pajaci, a radne akcije internet i ulični performansi, čega su simboli Čengić, Nikšić i Čepalo? A mlađi, konceptualnim stranačkim performansima skloniji glasači, uglavnom su već prisegnuli Našoj stranci.

 

PROČITAJTE I...

Ako pogledamo rezultate izbora za Kantonalnu skupštinu 2018. godine, imali smo oko 2.500 glasova više, dakle, kada saberemo glasove koje su dobile te dvije koalicije. Naravno, rezultat će puno zavisiti i od izlaznosti birača, puno će zavisti i od broja registriranih u inostranstvu. Na izborima 2018. svi smo išli samostalno, ovaj put kroz ove dvije koalicije ćemo, nadam se, dobiti većinu u Gradskom vijeću. S druge strane, imamo značajna četiri politička subjekta s hrvatskim predznakom prijavljena za izbore, ovaj put ne izlaze u okviru HNS-a, te očekujemo zanimljivu političku borbu za glasove građana Mostara, u kojoj će, uvjeren sam, pobijediti Koalicija za Mostar 2020.

U Konakovićevim istupima da se naslutiti pokušaj blefiranja i smekšavanja mogućih budućih “papaka” – a njih, sudeći po svemu, trenutno ipak neće naći u Stranci demokratske akcije. Zašto? Pa naprosto zato što su dovoljno zreli i razumni da uvide kako prolaze i neki ozbiljniji “SDA disidenti” u svojim političkim karijerama. O Čampari i ne govorimo, jer on je, barem u ovom trenutku, i dalje član SDA – makar njegovo ponašanje posljednjih mjeseci ličilo na “izlazak u ratama”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!