fbpx

Gdje završava novac Fondacije za kinematografiju: Tri miliona maraka za filmove kojih nema

Najviše novca za filmove koji nisu snimljeni dobila je produkcijska kuća “Refresh”. S obzirom na to da nisu dokazali da će filmovi ikad biti snimljeni, morat će Fondaciji za kinematografiju vratiti pola miliona maraka. Iz Fondacije poručuju da neće nikome dozvoliti da se “provuče ispod kišnih kapi”

 

Piše: Jakub SALKIĆ

Na prijedlog federalnog ministra kulture i sporta, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine donijela je 2007. godine odluku o osnivanju Fondacije za kinematografiju. I ranije je postojala Fondacija za kinematografiju, ali je te godine na njenim temeljima uspostavljena nova. Osnovni cilj Fondacije jeste osiguravanje sredstava za stimuliranje, razvoj i unapređivanje filmskog stvaralaštva i filmske proizvodnje i poduzetništva u Federaciji Bosne i Hercegovine. U tom cilju, Fondacija svake godine dodijeli više od milion maraka. Korisnike sredstava na osnovu javnog poziva bira stručni žiri koji imenuje Upravni odbor na osnovu javnog poziva, a potvrđuje Ministarstvo. Upravni odbor imenuje Vlada Federacije BiH. Trenutno su njegovi članovi Milan Trivić, Emir Hadžihafizbegović i Ivo Čolak, koji je i predsjednik Upravnog odbora.

Fondacija, dakle, svake godine dijeli novac, ali ne pojavi se uvijek kao rezultat tog ulaganja film. Ponekad novac samo “potone”, kao što je to slučaj sa sljedećim primjerima.

Za film Krasta, čiji je scenarist i režiser trebao biti Srđan Vuletić, produkcijskoj kući “Refresh” Fondacija za kinematografiju Federacije BiH 2009. godine odobrila je 150.000 maraka. Snimanje filma nije počelo ni do današnjeg dana. Istoj produkcijskoj kući u tri je navrata, 2010, 2012. i 2013. godine, odobreno ukupno 752.656 maraka za film Zehra i Fortuna, čiji je režiser trebao biti Pjer Žalica. Snimanje filma, pogađate, još nije počelo, kao ni snimanje filma Kerim, režisera Emira Kapetanovića, za koji je Fondacija 2013. odobrila “Refreshu” 15.099 maraka. Prema pravilniku, prilikom potpisivanja ugovora o sufinansiranju Fondacija uplaćuje odmah 20 posto odobrenog iznosa, 50 posto kada počne snimanje, a 30 posto kada film bude završen. “Refreshu”, na čijem se čelu nalazi Ademir Kenović, a koji okuplja režiserska imena poput Srđana Vuletića i Pjera Žalice, uplaćeno je, prema podacima Fondacije, 495.500 maraka za ova tri filma. Godine prolaze, filmovi se ne pojavljuju.

No, nije “Refresh” jedini koji je dobijao novac a nije snimao filmove. Produkcijskoj kući “Heft”, koju je osnovao Almir Šahinović, 2015. godine odobreno je 416.000 maraka za film Švedsko srce moje majke, čiji je režiser trebao biti Adis Bakrač.

Centar za savremenu umjetnost, odnosno produkcijska kuća “Pro.ba”, kandidirao je 2013, 2014. i 2016. godine nekoliko projekata za koje se ne može sa sigurnošću utvrditi jesu li započeti ili završeni, a za koje je odobreno ukupno 400.000 maraka. Riječ je o režiserskim projektima Danisa Tanovića, filmu Šta me gledaš 200.000 maraka i seriji 9034 200.000 maraka, čije snimanje još nije počelo. Centar za savremenu umjetnost, odnosno Soros Center for Contemporary Art (SCCA), formirao je 1996. godine Fond otvoreno društvo. U okviru SCCA 2000. godine osnovana je produkcijska kuća “Pro.ba”. Ovu produkcijsku kuću, koja okuplja režisere kao što su Danis Tanović i Timur Makarević, kao odgovorno lice predstavlja Amra Bakšić Čamo.

Od 2002. do 2016. godine (s obzirom na to da su ugovori na tri godine, ovdje nismo uzimali u obzir projekte podržane 2017, 2018. i 2019) Fondacija je odobrila sufinansiranje filmova (igrani, dokumentarni, animirani, dugometražni i kratki), a koji ni do danas nisu ugledali svjetlo dana u ukupnom iznosu od 2.959.721 KM.

Ima filmova za koje su odobrena sredstva, a koji se kisele i po deset godina čekajući da budu snimljeni, ili onih koji, kao što je slučaj s tri filma iz “Refresh” produkcije, vjerovatno nikada neće biti snimljeni. Očito su neki mislili da mogu uzeti novac poreskih obveznika i potrošiti ga a da ih niko neće za to pitati, dok, s druge strane, štete i kompletnoj filmskoj industriji jer je novac odobren i rezerviran za te filmove mogao biti upotrijebljen za filmove koji su uistinu mogli biti snimljeni.

No, Fondacija je konačno odlučila prečešljati one kojima je novac odobren i utvrditi šta je snimljeno, šta nije, a šta nikad neće ni biti snimljeno.

“Napravili smo reviziju, svima koji su kasnili poslali smo opomene, gdje smo mogli, napravili samo produženje ugovora, a gdje nije bilo druge mogućnosti, raskinuli smo ugovore. Konkretno, ugovor je raskinut s produkcijskom kućom ‘Refresh’”, kazao nam je predsjednik Upravnog odbora Fondacije za kinematografiju FBiH Ivo Čolak.

Inače, ugovori o sufinansiranju potpisuju se na tri godine, a korisnicima se odmah isplaćuje 20 posto odobrenih sredstava.

S obzirom na to da “Refresh” nije mogao opravdati potrošena sredstva, a filmove nisu počeli snimati, Fondacija je ovaj slučaj proslijedila Federalnom ministarstvu kulture i sporta, koje je slučaj proslijedilo Pravobranilaštvu FBiH. Fondacija sada putem suda traži povrat uplaćenih sredstava od produkcijske kuće “Refresh” u iznosu od 495.500 maraka.

Režiser filma Zehra i Fortuna Pjer Žalica, za koji “Refresh” mora vratiti novac, ranije je u intervjuu za Faktor o ovom filmu, ne spominjući šta se desilo s novcem, izjavio: “Zehra i Fortuna je bio film na kojem sam bio angažovan najprije kao scenarista, pa kao reditelj. Onda sam, nakon nekoliko godina, otpušten sa projekta. Učestvovao sam u kreativnom dijelu. Nisu se obezbijedili uslovi, i jednim dijelom jer je rečeno da ja nisam dovoljno snažno ime, da ne mogu privući toliki novac, i zbog toga sam dobio otkaz. To je bio film koji je imao veliki budžet, bio je zamišljen kao veliki film, međunarodna produkcija. Umjesto mene je bio angažovan Tony Key iz Engleske, koji je fantastičan, dobitnik Oscara. Jedno vrijeme smo zajedno radili scenarij. Međutim, filma nema. Nadam da će se pojaviti.”

“Svim produkcijskim kućama koje nisu snimile filmove a odobrena su im sredstva poslali smo opomene. Zaista se trudimo da toleriramo dokle god ima nade da se film može snimiti, jer nemoguće je osigurati novac za ozbiljan film u našim uvjetima za manje od 4-5 godina. Ali ‘Refresh’ je prešao sve granice. Ovo ostalo idemo projekt po projekt, želimo da vidimo njihova obrazloženja, argumente, ako ima osnova da produžimo rokove. Nama je najvažnije da se film snimi. Ali, jedno je sigurno, neće se niko provući ispod kapi da potroši novac a ne snimi film”, kaže Čolak.

Slična sudbina koja je zadesila “Refresh” mogla bi snaći još pet filmskih projekata, kojima 15. aprila ističe odluka o produženju i tada će im biti poslana opomena, a nakon koje se, ako ne dokažu da su počeli raditi i da su novac potrošili na razvoj filma, slučaj predaje Pravobranilaštvu FBiH sa zahtjevom za vraćanje novca.

Filmovi kojima je rok 15. april jesu Švedsko srce moje majke (“Heft”, Adis Bakrač), kojem je odobreno 416.000 maraka, zatim Balada o Pišonji i Žugi (“Depo”, Jasmin Duraković) 300.000 maraka, Izbor za miss zatvora (“Novi film”, Srđan Šarenac) 80.000 maraka, Transforming Tomorrow (Dino Mustafić) 40.000 maraka i Sinkronicitet (“Kadar”, Tvrtko Karačić) 20.475 maraka.

Jasmin Duraković, direktor “Depo produkcije” i režiser filma Balada o Pišonji i Žugi, kaže da je taj film podržan od Fondacije, ali da sredstva nisu bila dovoljna za snimanje te je trebalo dosta vremena da se zatvori finansijska konstrukcija. Uspjeli su dobiti i finansijsku podršku od Hrvatskog audio-vizualnog centra, te Filmskog centra Srbije, a aplicirali su i na javne pozive za finansiranje iz evropskih fondova, te napravili dogovore s televizijama.

“Ranije smo počeli snimanje filma, ali kako je film sam po sebi zahtjevan u smislu budžeta, morali smo osigurati novac pa tek onda nastaviti snimanje. Već na proljeće nastavljamo. Ali jasno je da je snimanje filma proces koji dugo traje, no, sve što smo do sada započeli i završili smo. Imamo još dva filma koja su podržana od Fondacije i oni su snimljeni, trenutno su u postprodukciji. Jedan je niskobudžetni film koji radimo u koprodukciji sa ‘Scenom’ Kratka priča o knjigama i cvijeću, on bi trebao biti završen do ljeta, a u decembru ove godine trebao bi biti premijerno prikazan film Emira Kapetanovića Djeda mraz u Bosni”, kaže Duraković.

Iz produkcijske kuće “Refresh” nismo uspjeli dobiti komentar na zahtjev Fondacije da “Refresh” vrati novac za filmove koji nisu snimljeni. Direktor produkcije “Refresh” rekao nam je da će nam se u vezi s tim javiti Ademir Kenović, ali se nije javio.

Jasno je da se najviše novca iz Fondacije za kinematografiju vrti oko nekoliko sarajevskih režisera, poput Pjera Žalice, Danisa Tanovića, Adisa Bakrača, Timura Makarevića, Jasmina Durakovića, Jasmile Žbanić, Aide Begić, koji su i najveća imena bh. kinematografije posljednjih dvadeset godina, ali nije jasno zašto niko do sada nije postavljao pitanje zbog čega neki filmovi ni deset godina nakon što je novac odobren nisu snimljeni, odnosno zašto barem nije počelo njihovo snimanje.

U nastavku možete pogledati listu filmova koji još nisu prikazani, ali imajte u vidu da su u obzir uzeti samo veći iznosi, kao i to da postoji mogućnost da su neki od ovih filmova možda objavljeni pod drugim imenom.

 

Filmovi koji su finansirani sredstvima Fondacije za kinematografiju a koji nisu objavljeni:

 2009.

Krasta, “Refresh”, 150.000 KM

Salvatore, “Koncept”, 100.000 KM

Sarajevo Time Machine, FIST, 50.000 KM

2010.

Zehra i Fortuna, “Refresh”, Pjer Žalica, 500.000 KM

Regulator, “Team Media”, Azra Mehić, 40.000 KM

Tuđa krv, “Refresh”, Pjer Žalica, 150.000 KM

2011.

Samo za Šveđanke, “Deblokada”, 20.000 KM

2012.

Ring of Life, “Kadar”, 92.919 KM

Staklo, Udruženje za savremenu umjetnost Sarajevo, 30.000 KM

Zehra i Fortuna, “Refresh”, Pjer Žalica, 102.656 KM

2013.

Kerim, “Refresh”, Emir Kapetanović, 15.099 KM

Inicijacija, “Prime Time”, Midhat Kapetanović, 44.976 KM

Zehra i Fortuna, “Refresh”, Pjer Žalica, 150.000 KM

Šta me gledaš, Centar za savremenu umjetnost, Danis Tanović, 200.000 KM

2014.

Još samo da otkinem uho, “Hava”, Nedžad Begović, 97.308 KM

Balada, “Film House”, Aida Begić Zubčević, 200.000 KM

Šta me gledaš, Centar za savremenu umjetnost, Danis Tanović, 21.505 KM

2015.

Švedsko srce moje majke, “Heft”, Adis Bakrač, 416.000 KM

Balada o Pišonji i Žugi, “Depo”, Jasmin Duraković, 300.000 KM

Izbor za miss zatvora, “Novi film”, Srđan Šarenac, 80.000 KM

Transforming Tomorrow, Dino Mustafić, 40.000 KM

Iskušenje, Centar za savremenu umjetnost, Danis Tanović, 46.325 KM

Sinkronicitet, “Kadar”, Tvrtko Karačić, 20.475 KM

Kratka priča o knjigama i cvijeću, “Scena”, Bojan Filipović, 32.271 KM

Bodljikavo prase, “Novi film”, Srđan Dragojević, 60.000 KM

Sarajevo Universe, “Refresh”, Saša Peševski, Neven Samardžić, Emir Kapetanović, 25.000 KM

2016.

9034, Udruženje za savremenu umjetnost, Danis Tanović, 200.000 KM

Samo zatvori oči, “Novi film”, Jure Pavlović, 40.000 KM

PROČITAJTE I...

Da Zetra ne bude Manjača. Da Holiday Inn ne postane Vilina vlas. Da oca i majku ne tražim po Tomašicama. Da se Sarajevo ne zove Srebrenica. Da ne vučem za rukav Amora Mašovića.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI