Gdje su danas “uništena” preduzeća: Od očaja do sjaja

Možda je najupečatljivija slika bila ona kada su radnici nekoliko tuzlanskih preduzeća pješke krenuli prema graničnom prijelazu u Orašju kako bi napustili Bosnu i Hercegovinu i tako ostavili probleme iza sebe. Državu nisu uspjeli napustiti, ali za većinu radnika tih preduzeća problemi su danas iza njih

 

 

Piše: Jakub SALKIĆ

 

Protesti obespravljenih radnika preduzeća dovedenih na rub ponora, koji su bez plaća i uplaćenih doprinosa bili u agoniji – radili bi, ali niko ih neće, zaradili su plaće, ali nisu ih dobili, išli bi u penziju, ali nisu uplaćeni doprinosi za sve godine u kojima su prolijevali znoj na poslu – bila je uobičajena slika Bosne i Hercegovine od 2010. do 2015. godine. Bilo je to vrijeme kada se računalo da će barem jedna ulica u Sarajevu dnevno biti blokirana zbog protesta. U Tuzli su logorske vatre bile simbol neodustajanja. Možda je najupečatljivija slika iz tog vremena ona kada su radnici nekoliko tuzlanskih preduzeća pješke krenuli prema graničnom prijelazu u Orašju kako bi napustili Bosnu i Hercegovinu i tako ostavili probleme iza sebe. No, državu nisu uspjeli napustiti, ali za većinu radnika tih preduzeća problemi su danas iza njih.

Nakon više godina protesta, u vrijeme dok je prvi čovjek Vlade Federacije BiH bio Nermin Nikšić, za ne povjerovati zvuči informacija da su izbori 2014. godine sve promijenili. Aktuelna Vlada FBiH uradila je nekoliko stvari koje su u mnogim firmama, smatraju danas, stvari preokrenule nabolje. Prije svega, usvojen je Zakon o finansijskoj konsolidaciji privrednih društava, čime je firmama omogućeno da se u ratama riješe dugovanja iz ranijeg perioda kako bi mogle nastaviti uredno poslovati i razvijati se.

U većini državnih preduzeća urađeni su programi restrukturiranja, kada je utvrđeno koje firme imaju potencijala. Uz sve to, neke je Vlada i finansijski pomagala, poput Željeznica Federacije BiH. Ovo preduzeće, poznato nekad po čestim štrajkovima, u posljednje četiri godine počelo je koristiti putničke garniture “Talgo” u saobraćaju, što je automatski podiglo rejting kompaniji i privuklo putnike na željeznicu. Na kraju, umjesto “bolesnika”, dobili smo zdrava preduzeća koja danas uspješno rade. U nastavku ćemo detaljnije o najboljim primjerima, o firmama koje su se s ruba ponora vinule u visine uspjeha.

TEHNIČKO-REMONTNI ZAVOD “HADŽIĆI”

Prije nekoliko godina slika je bila ovakva: ulaz u krug preduzeća bio je zarastao, mašine su mirovale, a radnici čekali da naplate barem jednu zaostalu plaću. Posla nije bilo. Kada bi se neko od radnika razbolio, nije mogao ići liječniku jer firma nije uplaćivala zdravstveno osiguranje. Podsjetnik na ta teška vremena u TRZ-u danas su još samo oronule zgrade. Ali, i u tim se zgradama radi punom parom, razvijaju se novi proizvodi i s mnogo optimizma gleda u budućnost.

Stvari su krenule nabolje u namjenskoj industriji Federacije BiH onog trenutka kada je Vlada FBiH odlučila da ovu industriju stavi u fokus svog djelovanja. Tada je Vlada za direktora TRZ‑a imenovala Mehu Rekića, penzioniranog ratnog komandanta.

Rekića je već drugi dan na dužnosti direktora TRZ-a dočekala koverta sa zahtjevom za predstečajni postupak koji su podnijele banke, jer je im TRZ bio dužan na ime podignutih kredita. “Bio je haos. Bilo je teško prihvatiti se takvog posla, a sve da se vrati firma na ispravan kolosijek i da ne ode u stečaj”, kazao je Rekić za Stav.

Kako bi se TRZ spasio od stečaja, dali su neke objekte u najam, neke dugove prolongirali, dogovorili se s kupcima i bankama. “Za tri mjeseca aktivnog rada došli smo do faze da smo se deblokirali, vratili kredite, osposobili određene nove pogone za rad, počeli redovno uplaćivati plaće i doprinose. Sada sve plaćamo redovno. Posljednjih deset godina knjižice se nisu ni ovjeravale, sada se ovjeravaju, svi radnici imaju zdravstveno osiguranje”, objasnio je Meho Rekić.

Rezultat je da sada na kapiju preduzeća kucaju ljudi koji traže posao. Danas je TRZ, takoreći, ponos namjenske industrije FBiH. Ova je firma razvila prototip ručnog raketnog bacača – RPG i nedavno ga predstavila javnosti. Rekić nam priča da je baš prije nekoliko dana završio pregovore s kupcima i potpisan je ugovor. RPG sada ide u serijsku proizvodnju. Bit će posla, na zadovoljstvo cijelih Hadžića.

TRZ ima zanimljiv pristup razvoju proizvoda. Naime, ova firma objavila je poziv investitorima koji žele da ulažu u razvoj novih proizvoda u ovoj kompaniji. Taj poziv stalno je otvoren. Rezultat je da s investitorom iz Turske ulaze u razvoj još jednog oružja – automatskog raketnog bacača AGL. Riječ je o oružju kalibra 40 mm. Granatu za AGL proizvodi “Binas”. Prostim jezikom rečeno, to su nitroglicerinski meci. AGL je ogromna mašina koja u sekundi ispaljuje deset granata.

Kada smo već kod “Binasa”, i ta je kompanija bila u teškom stanju, gotovo pred propadanjem, ali kako je Vlada uložila malo više truda u namjensku industriju, tako je i “Binas” ponovo stao na noge.

No, što se tiče TRZ-a, priča se ne završava u Hadžićima. Naprotiv, nastavlja se i u Unsko‑sanskom kantonu. Vlada FBiH dala je zeleno svjetlo i dva miliona maraka za otvaranje fabrike namjenske industrije u ovom kantonu. Plan je da ta fabrika, barem u početku, bude podružnica TRZ-a “Hadžići”, s obzirom na to da TRZ ima sve dozvole i licence, pa nova firma na to neće gubiti vrijeme nego će odmah krenuti s proizvodnjom.

FABRIKA DETERDŽENATA “DITA”

Tuzlansku fabriku deterdženata u postupku privatizacije kupila je sarajevska firma “Lora”. Međutim, “Lora” se preko “Dite” zaduživala, dajući pod hipoteku proizvodne pogone i objekte, a firma je tonule sve dublje u dugove i minuse. Vlasnik nije mnogo mario za opstanak fabrike, a ni za plaće i doprinose radnicima. Tada su sindikalisti, laboranti i tehnolozi uzeli stvar u svoje ruke: istjerali su upravu i započeli mukotrpnu borbu čiji je ishod bio krajnje neizvjestan. Uslijedili su svakodnevni protesti, u šatorima po hladnoći u krugu fabrike, na ulicama Tuzle… Konačno, rješenje je pronađeno u restrukturiranju kroz stečaj. Radnici su opet uzeli sve u svoje ruke. Pod vodstvom stečajnog upravnika prvo je trebalo sanirati parovod od Termoelektrane Tuzla do “Dite” u dužini od 400 metara. Novac za sanaciju u iznosu od 105.000 maraka dala je Elektroprivreda BiH.

Kada je sve bilo spremno za proizvodnju, nedostajao je samo novac za nabavku sirovina. Tuzlanski trgovački lanac “Bingo” pristao je finansirati proizvodnju prvih količina deterdženta za veš koji se prodavao kroz maloprodajnu mrežu ove firme. Krenula je i marketinška kampanja, i priča se zavrtjela, a “Dita” je počela ozbiljno raditi. Kada je već proizvodnja podignuta na visok nivo, bilo je vrijeme da se fabrika proda. Opet je kompanija “Bingo” preuzela inicijativu i kupila fabriku deterdženata za 7,7 miliona maraka. Od tada u “Diti” više nema problema, radnici rade svoj posao, za to primaju plaću, a na tržištu su stari brendovi “Dite”, ali i novi koji su u međuvremenu razvijeni u laboratorijama ove firme.

TVORNICA TRANSPORTNIH UREĐAJA TUZLA

Tuzlanska Tvornica transportnih uređaja (TTU) bila je u istoj poziciji kao i “Dita”. Posla nije bilo, računi su bili blokirani, radnici nisu dobijali plaće, nisu uplaćivani doprinosi. Dugovi do grla. Jedino što je preostalo bili su protesti i štrajkovi. Svjetlo na kraju tunela bio je program finansijske konsolidacije, ali s obzirom na to da TTU nije uspio osigurati likvidno poslovanje, Vlada Tuzlanskog kantona naložila je pokretanje stečaja.

Radnici nisu htjeli ni da čuju za takvu mogućnost. Rješenje je pronađeno u restrukturiranju TTU tako što su Elektroprivreda BiH i RMU Banovići na temeljima TTU osnovali firmu TTU “Energetik”. Ova firma odmah je dobila posao od Koncerna Elektroprivrede BiH, a riječ je o proizvodnji grabuljastih transportera za potrebe rudnika u Federaciji BiH. Prvi ugovor bio je 1,6 miliona maraka, zatim su slijedili novi i mnogo unosniji ugovori s Elektroprivredom i drugim kupcima. Za devet mjeseci prošle godine firma je imala promet od 7,5 miliona maraka.

“ZRAK” SARAJEVO

U ratnom periodu većina proizvodnih hala i opreme firme “Zrak” bila je sačuvana, ali je “Zrak” u poslijeratnom periodu ostao bez tržišta, nije više proizvodio za Armiju RBiH niti za inostranstvo, a civilno domaće tržište, koje je nakon rata bilo osiromašeno i rascjepkano, nije iskazivalo potrebe za “Zrakovim” proizvodima.

Godine 2004. dolazi do privatizacije te “Zrak” postaje dioničko društvo s većinskim udjelom državnog kapitala. Do 2010. godine firma je u veoma nestabilnoj fazi poslovanja, s povremenim ugovorima s kupcima iz Turske i Austrije. Unatoč teškoj društveno-političkoj situaciji u zemlji, uz velike materijalne, kadrovske i finansijske probleme, proizvodni procesi i tehnologije ostali su sačuvani.

“Prekretnica ponovnog vraćanja ‘Zraka’ na svjetsko tržište bili su poslovi s Amerikom, kada se sklapaju prvi veći ugovori, izmiruju se obaveze prema dobavljačima i osvajaju se nova tržišta. Značajno je spomenuti finansijsku konsolidaciju kao mjeru kojom je Vlada FBiH, kao većinski vlasnik društva, omogućila ponovni rast i razvoj firme”, kazali su nam u ovoj firmi.

Samostalno, a i u saradnji s drugim istraživačkim institucijama, “Zrak” je razvio veliki raspon optičkih i optoelektronskih uređaja vojne izvedbe za potrebe opremanja pješadije (optičke nišane i dvoglede), artiljerije (nišanske sprave za minobacače, haubice, topove) i oklopnih borbenih vozila (osmatračko-mjerni uređaji za oklopna borbena vozila). Civilni proizvodi uključuju: lovačke nišane, ručne dvoglede i ispitno mjernu opremu (lupe, mikroskope, refraktometre).

U “Zraku” je trenutno zaposleno 108 radnika, od čega je šesnaest visokoobrazovanih mladih kadrova koji predstavljaju okosnicu razvoja firme.

“Danas je ‘Zrak’ kompanija u usponu, širi svoje proizvodne kapacitete i proizvodne linije, razvija nove proizvode, zapošljava i obučava mlade kadrove, osvaja nova tržišta poznatom kvalitetom s ciljem postizanja što veće pouzdanosti i fleksibilnosti, a sve to na zadovoljstvo svakog kupca i krajnjeg korisnika. Planovi su da se održi i nastavi trend pozitivnog poslovanja, da se razviju novi proizvodi (a njihov je razvoj u toku), te da se nastavi plasiranje proizvoda svjetski poznatog standarda kvaliteta”, kažu u “Zraku”.

 “PRETIS” VOGOŠĆA

Nekoliko se godina ni u vogošćanskom “Pretisu” nisu čule mašine. Umjesto na radnim mjestima, radnicu su na ulicama Sarajeva tražili zarađene plaće i doprinose. Borba bi bila uzaludna da Vlada FBiH nije odlučila namjensku industriju dovesti u red. Protekle četiri godine za “Pretis” vjerovatno su i najbolje poslijeratne. O proizvodima ove fabrike “ne govori se”, jer ipak su u pitanju “osjetljive vojne stvari”. Ali ono što je sigurno, a to pokazuje kakvo je stanje u fabrici, jesu konkursi za zapošljavanje radnika. Prije mjesec “Pretis” je objavio konkurs za zapošljavanje 126 radnika raznih profila.

 “AGROKOMERC” VELIKA KLADUŠA

Svojevremeno je “Agrokomerc” bio ponos prehrambene industrije Bosne i Hercegovine, da bi u posljednjih tridesetak godina pao na najniže grane. Skoro nijedan pogon nije bio u funkciji. Nešto malo radilo se samo u dijelu proizvodnje “Topsa”, najpoznatijeg proizvoda ove firme. Nakon što je prehrambena grupacija “AS” iz Tešnja kupila dijelove “Agrokomerca” i revitalizirala proizvodnju, i u “Agrokomercu” su oživjeli proizvodni pogoni, ali i stari brendovi. Najbolji je primjer kremni namaz “Maza”, koja je posljednjih sedmica hit na našem tržištu. “AS” sigurno neće stati na tome, jer već najavljuje nove proizvode iz hala “Agrokome

PROČITAJTE I...

Sindikat apelira na ministra Džindića da se ne pokoleba i ne uzmiče pred “ovim perfidnim napadima, koji nisu motivirani proklamiranom borbom za dobrobit RMU Banovići, ljudska prava, toleranciju i jednakost, već nekim drugim, podmuklim, politikantskim, pa i ličnim interesima”.

Da bi osoba koja je podnijela zahtjev za azil mogla pristupiti tržištu rada u Bosni i Hercegovini, mora čekati devet mjeseci. Ako u toku tih devet mjeseci zahtjev za azil ne bude obrađen i ako za to krivac nije podnosilac azila, osoba se može prijaviti na evidenciju nezaposlenih osoba pri kantonalnim službama za zapošljavanje. Međutim, dok je migrant prijavljen na evidenciju zavoda, on nema pravo na zdravstvenu zaštitu niti bilo kakve novčane naknade. Kada se zaposli, odnosno kada dobije radnu dozvolu, na osnovu toga ima pravo na dobijanje dozvole za boravak

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

KOMENTARI

  • Amir Čamdžić 11.03.2019.

    U tome što nakon februarskih velikih protesta 2014 godine , je nastupilo ko neko vrijeme “prividne socijalne stabilizacije” vaša ekonomska politika nema nikakve zasluge jer je ista “bez milosti” nastavila uništavati preduzeća, kroz višegodišnje neuspješne stečajeve koju u pravilu dovode to totalnog uništavanja fabrika.Tome što je ko neki “prividan socijalni mir” bez protesta trebate samo zahvaliti što je Evropska unija “otvorila granice”, upravo nekako nakon tih februarskih protesta 2014 godine. Da to nije Evropska unija učinila “pretis lonac pod pritiskom bi eksplodirao više puta do sada”. Ovako “višak pare” amortizira masovno bježanje ljudi “trbuhom za kruhom” u inostranstvo, u Evropsku uniju. Prividno to je neko “rješenje” dugoročno “ostajete bez ljudi” ostaće samo starci a starcima nećete moći poslati pozive za vojnu službu, ukoliko zatreba bilo kada makar radi vježbe i zato je Nikola Bursać potpuno u pravu kada piše o fenomenu bježanja bez okretanja nazad.

    Odgovori
    • Amir Čamdžić 11.03.2019.

      Ispravka ne Nikola već Dragan Bursać na linku

      https://stav.ba/od-mitraljesca-nikoletine-do-bombasa-bursaca/

      Odgovori
    • Hasko 12.03.2019.

      Dzaba sve ovo,ope’ nista ne valja ili je novinar izmislio ? Vazda je ovaj narod slutio zlu i nasluti ga.Mazohisticka nacija.

      Odgovori
      • Amir Čamdžić 12.03.2019.

        Obično “šminkanje situacije”. Prava istina je na linku

        http://www.stecaj.ba/index/

        U tekstu se pominje “Željeznica Federacije BiH” kao uspješna firma, teški gubitak, uzevši sve parametre, koji opstaje “na budžetskoj infuziji”, davno sazreo za stečaj. Ostali “uspješni primjeri” su “takođe našminkani” u odnosu na ono što su bili prije, u odnosu na broj zaposlenih i upotrebom proizvodnih kapaciteta “desetkovani”, vrh vrhova, deset odsto od onoga šta su bili prije “njihove ekonomije” ( prije 1992 godine).

        Odgovori
      • Amir Čamdžić 12.03.2019.

        Ukucaj na stranici

        http://www.stecaj.ba/index/

        na web pretraživaču bilo koju firmu koja ti je poznata ili je bila gigant prije 1992 godine, naći ćeš je ili gotovo više 90 odsto slučajeva bilo koju drugu firmu, izuzev ako firma nije davno likvidirana u postupku stečaja i likvidacije.

        Odgovori

Podržite nas na Facebooku!