Gdje Francuzi grade državu, tu za Bošnjake selameta nema (Saint-Germain 1919. / Pariz 1995.)

Institut za islamsku tradiciju Bošnjaka, povodom stogodišnjice potpisivanja Mirovnog sporazuma u Saint-Germainu, u Sarajevu je organizirao međunarodnu naučnu konferenciju pod nazivom “Muslimani nakon Velikog rata: Sto godina od mirovnog ugovora iz Saint-Germaina 1919–2019”. Prisustvovali su Husein ef. Smajić, zamjenik reisul-uleme Islamske zajednice u BiH, Guillaume Rousson, ambasador Francuske u Bosni i Hercegovini, brojne zvanice, akademski radnici, univerzitetski profesori, naučni i kulturni radnici, a konferencija je održana pod visokim pokroviteljstvom Huseina ef. Kavazovića, reisul-uleme Islamske zajednice u BiH

 

Piše: Edib KADIĆ

Desetog se septembra navršilo stotinu godina od sklapanja Mirovnog sporazuma iz Saint‑Germaina, odnosno ugovora o zaštiti manjina. Nakon Prvog svjetskog rata potpisani su brojni sporazumi s različitim državama koje su nastajale u to vrijeme kako bi se tretirala pitanja manjina te kako bi se zaštitila njihova prava. Sporazumom iz Saint-Germaina, tačnije članom 10. Ugovora o zaštiti manjina, od Kraljevine SHS tražilo se da se zaštite muslimanska personalna prava, osigura valjanost muslimanskog šerijatskog zakona, te dozvoli biranje reisul‑uleme.

U tom članu stoji: “Država Srba, Hrvata i Slovenaca pristaje da za muslimane, ukoliko se tiče njihovog porodičnog i ličnog statusa, donese odredbe koje dopuštaju da se ta pitanja reguliraju po muslimanskim običajima. Vlada Srba, Hrvata i Slovenaca preuzet će korake da se imenuje reisul-ulema. Vlada Srba, Hrvata i Slovenaca obavezuje se da pruži zaštitu džamijama, grobljima i drugim vjerskim zadužbinama (vakufima) i vjerskim ili dobrotvornim muslimanskim ustanovama, koje već postoje, i Vlada Srba, Hrvata i Slovenaca neće za stvaranje novih vjerskih i dobrotvornih ustanova uskratiti nijednu od potrebnih olakšica, koje su zagarantovane drugim privatnim ustanovama te vrste.”

Nakon potpisanog ugovora, Kraljevina SHS bila je prinuđena da ga poštuje, pa ga je i ratificirala u Narodnoj skupštini Kraljevine SHS 1920. godine.

Ferid ef. Dautović, direktor Instituta za islamsku tradiciju Bošnjaka, kaže za Stav da je veoma važno obilježiti ovu mirovnu konferenciju i zbog činjenice da su Bošnjaci na ovaj dan prije stotinu godina dobili određena prava u Saint-Germainu u odnosu na sve druge muslimane u tadašnjoj Kraljevini SHS. “Muslimani u Bosni i Hercegovini su time bili u nešto povoljnijem položaju. Možemo kazati da je u ovom periodu Kraljevine uglavnom poštovan ovaj ugovor koji je potpisan u St. Germainu, sačuvana su brojna vakufska dobra i džamije, a nakon raspada Kraljevine SHS, počela su neka nepoštivanja i zloupotreba tog sporazuma. U principu, Bošnjaci su imali pravo i da se žale na nepoštivanja ovog sporazuma. Konferencija ima za cilj pokazati koliko i u kojoj se mjeri poštivala prava koja smo ovim sporazumom dobili, te koje su sve posljedice, u pozitivnom i negativnom smislu, bile nakon ovog sporazuma.”

Također, Dautović dodaje kako je konferencija svojevrstan podsjetnik na vakufe koji su nekada postojali, a sada ih više nema. “Pregledavši knjige koje tretiraju ovu tematiku, došli smo do podataka prema kojima se vidi da su neki vakufi sačuvani, a neki uzurpirani, pa i od nas samih prodavani, vjerovatno zbog određenih političkih okolnosti i vrlo loše ekonomske situacije. Ljudi iz Islamske zajednice bili su mišljenja da je važno prodati određeni vakuf kako bi se sačuvao neki drugi vakuf, ili da bi se osigurala sredstva za neke druge potrebe. Moram istaći da u to vrijeme imami i ulema nisu nikako bili u zadovoljavajućem položaju zato što su se ukidale brojne medrese i nestajali brojni vakufi koji su ih izdržavali.”

Cilj ove međunarodne konferencije jeste da se, sto godina poslije nje, analizira šta je po pitanju sporazuma iz Saint-Germaina implementirano, koliko je on bio važan za Bošnjake, koje su posljedice bile nakon tog ugovora, te da li je on zaista pružao zaštitu muslimanima u Kraljevini SHS. Također, naglašeno je da se Bošnjaci već stotinu godinu suočavaju s veoma sličnim, ako ne i identičnim problemima, poput onih iz perioda nakon završetka Prvog svjetskog rata.

Doktor Hikmet Karčić, naučni saradnik pri Institutu za islamsku tradiciju Bošnjaka, kaže kako se niko do sada nije ozbiljno bavio ovom temom, upravo zbog toga što ovaj ugovor nije dobio toliko veliku pažnju. “Treba kazati da je Kraljevina SHS poštivala ovaj ugovor koji je potpisala u Saint-Germainu tako da oni nisu direktno i javno oduzimali ili uzurpirali vakufsku imovinu. Međutim, uradili su sve što je bilo u njihovoj moći da na indirektan način kroz zakonsku legislativu dovode vakufe u takvu situaciju da oni sami propadaju. Tu su bile velike takse, agrarne reforme i brojni drugi načini preko kojih se radilo da svi veliki i glavni vakufi budu što više uništeni. Vidite, za razliku od perioda komunizma, mi nemamo nijedan dokument u ovom periodu iz kojeg se može vidjeti da je Kraljevina oduzimala vakufsku imovinu, ali se vidi da je bila jako loša ekonomska situacija, te da je država na svaki mogući način imala za cilj uništavanje ovih vakufa, doslovno dovodeći Islamsku zajednicu i vakufe do toga da se oni sami urušavaju i propadaju, onemogućujući im normalan rad”, objašnjava Karčić.

Bošnjaci nikada u posljednjih stotinu godina nisu imali kopiju ovog ugovora u svom posjedu, bio je dostupan isključivo njegov prijevod. Nakon što je iz Instituta za islamsku tradiciju Bošnjaka pokrenuta inicijativa i organizirana ova međunarodna konferencija, Diplomatski arhiv u Francuskoj izašao je u susret i dostavio Institutu skeniranu kopiju ugovora koja je bila izložena na konferenciji.

“Ovaj je ugovor potpisan 10. septembra prije tačno stotinu godina. Zaista smo se potrudili da organiziramo ovu međunarodnu konferenciju tačno na isti dan kako bismo naglasili da je period od 1918. godine, odnosno od vremena kada je srpska vojska okupirala Bosnu i Hercegovinu, pa sve do septembra 1919. godine, do potpisivanja ugovora u Saint-Germainu, bio izuzetno i veoma težak za Bošnjake i muslimane u Jugoslaviji”, kazao je Karčić i zaključio: “Ovo doba možda je i najbolje oslikano u intervjuu koji je reis Čaušević 1919. godine dao poznatom francuskom novinaru Charlesu Rivetu za list Le Temps, u kojem javno govori kako bosanski Muslimani u krvi, ognju i plamenu proslavljaju rođendan versajske Jugoslavije. Tu je kazao da je od nastanka Jugoslavije do proljeća 1919, za sedam ili osam mjeseci, ubijeno na hiljade muslimana, spaljeno 76 žena i razoreno i opljačkano više od 270 sela, pa mu je stoga ovo bila prilika da i preko intervjua traži pomoć i zaštitu Francuske.”

Učesnici ove međunarodne konferencije dolaze iz Turske, SAD-a, Engleske, Francuske, Makedonije i Bosne i Hercegovine: Aydin Babuna (Nacionalni razvoj Bošnjaka i ugovor iz Saint-Germaina: Od Berlinskog sporazuma do ugovora iz Saint-Germaina), Marko Attila Hoare (Posljedice kraja Austro-Ugarske za Bosnu i Hercegovinu), Edin Radušić (Berlin prije Saint-Germaina: Normativna zaštita građanskih prava muslimana na Balkanu prema Berlinskom ugovoru iz 1878.), Fikret Karčić (Rasprava u Narodnoj skupštini Kraljevine SHS o Saintgermainskom ugovoru), Adnan Jahić (Između politike i ehli-islama: Islamska vjerska zajednica u Kraljevini Jugoslaviji za vrijeme Spahinog Rijaseta), Emily Greble (Šerijatski zakon kao manjinsko pravo u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca), Feđa Burić (Islamski zakon u Europi između dva rata: Bosanski šerijat i njegove implikacije na aktuelnu euro-islamsku dinamiku), Safet Bandžović (Iskustva legalizirane “drugosti”: Dometi i ograničenja manjinskog statusa muslimana u Jugoslaviji (1919-1941)), Zećir Ramčilović (Bošnjaci muslimani u vardarskom dijelu Makedonije u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca / Jugoslaviji između dva svjetska rata), Salkan Užičanin (Muslimani u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca: Između međunarodno zaštićene vjerske manjine i stvarnosti), Muhamed Mufaku (Wilsonovo naslijeđe – američka “Crna knjiga” 1919: Izvor ignorisanja Bošnjaka / Muslimana u predloženoj državi Jugoslaviji), Elvir Duranović i Hikmet Karčić (Zaštita vakufske imovine u Kraljevini SHS 1919-1929.), Xavier Bougarel (Saint-Germain 1919-2019: Zaključna razmatranja).

 

PROČITAJTE I...

“Sevdalinka je, nesumnjivo, nastala pod utjecajem kur'anskih mekama, koje su na tlo Bosne i Hercegovine donijele Osmanlije. Ti su mekami u Bosni i Hercegovini doživjeli određene transformacije, pa ih vidimo suženijim i od turskih, a naročito od arapskih. Zato možemo i reći da danas postoji autentičan bosanski mekam na kojem se bazira kako sevdalinka, kao svjetovna forma, tako i islamska sakralna muzika, uključujući i ezan”

Hadž se ponekad poklapa s vrelim ljetnim mjesecima, što bi u budućnosti moglo biti opasno za hodočasnike koji većinu vremena na hodočašću provode napolju, navodi se u istraživanju objavljenom u Geophysical Review Lettersu.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!