fbpx

Éver forever

Tamo gdje Banega uživa jeste svlačionica. Tamo je njegovo vodstvo neosporno, magnetsko. Motivira, zahtijeva, savjetuje. Pjeva i inicira slavlje nakon mečeva. S Lopeteguijem se vratio uživanju u fudbalu. S njim je svoj genij pokazao do kraja. Sve se poklopilo, “Sevilla” je osvojila treće mjesto u ligi i stigla do još jednog evropskog finala, koje je opet i osvojila. Banega nikada nije igrao u divovima poput “Barcelone” ili “Reala”, ali je doprinio da “Sevilla” postane evropski velikan Evrope.

 

 

Éver Banega, čovjek koji rijetko istupa javno, uzeo je mikrofon i svima kazao da odlazi, rečenicama prepunim emocija i na ivici suza: “Nadam se da ću se jednog dana moći vratiti”, kazao je tada. I vratio se. U svojoj posljednjoj sezoni u dresu “Seville” igrao je pod komandom trenera Julena Lopeteguija, koji ga je opisao ovako: “On je apsolutni primjer. Jedan od najkonkurentnijih igrača koje poznajem i treniram.” Lopetegui zna šta priča, trenirao je “Porto”, “Real Madrid” i špansku reprezentaciju. Banega je jedan od onih igrača za kojeg je čuo čak i prosječni ljubitelj fudbala. Igrao je za “Atlético Madrid” i “Valenciju”, “Sevillu” i milanski “Inter”, reprezentaciju Argentine.

U “Sevillu” ga je vratio sportski direktor Monchi kao zamjenu za Ivana Rakitića. Trebao mu je igrač Baneginog profila. Ever je u to vrijeme vehnuo u klubu “Newell’s Old Boys”, gdje je bio na posudbi iz “Valencije”. Igrao je kao da je na granici penzije iako je imao samo 26 godina. Monchi ga je potpisao za samo dva miliona, a “Valencija” je bila u njega toliko razočarana da su mislili kako su sklopili sjajan posao. Nakon dvije godine, odlučio je okušati se u milanskom “Interu”, koji ga je dugo zavodio. Godina s “Nerazzurrima” se statistički ne može smatrati lošom jer je u 28 ligaških utakmica postigao šest golova i podijelio sedam asistencija, ali on je želio natrag u Andaluziju.

“Sevilla” je izdvojila osam miliona eura za igrača koji je godinu dana ranije besplatno otišao u “Milan”. Taj je potez izazvao neke kritike, ali će se pokazati kako je taj novac bio smiješan za dominantnog i integriranog fudbalera, koji čak nije trebao ni tražiti lozinku za Wi-Fi u kampu “Seville”. Vratio se u 29. godini. “Sevilli” je ponudio najboljih pet sezona u svom životu, u tom je klubu sazrio i pomogao drugim fudbalerima da uz njega igrački odrastu. I to sve za deset miliona, što je u današnjim fudbalskim okvirima smiješan novac.

Njegov se povratak poklopio s Monchijevim povratkom iz Rome, što samo podvlači broj faktora koji se moraju podudariti kako bi sjajni igrač potvrdio svoju vrijednost osvajanjem trofeja: dobra ekipa, dobra atmosfera, dobre pripreme i sreća. Éver se nije štedio i, kada je uspijevao, navijači su to smatrali normalnim. Kada klubu nije išlo, uvijek je bio prva meta kritika. Njegov je talent oduvijek bio pod sumnjom. Zato je zaobilazio novinare, čak nije htio dati intervju ni za lokalni list u Sevilli. Učinili su mu dovoljno štete, a on nije jedan od onih čije riječi udaraju glasnije od lopte.

Tamo gdje Banega uživa jeste svlačionica. Tamo je njegovo vodstvo neosporno, magnetsko. Motivira, zahtijeva, savjetuje. Pjeva i inicira slavlje nakon mečeva. S Lopeteguijem se vratio uživanju u fudbalu. S njim je svoj genij pokazao do kraja. Sve se poklopilo, “Sevilla” je osvojila treće mjesto u ligi i stigla do još jednog evropskog finala, koje je opet i osvojila. Banega nikada nije igrao u divovima poput “Barcelone” ili “Reala”, ali je doprinio da “Sevilla” postane evropski velikan Evrope.

Argentinac je postao legenda “Seville”, jedan od najboljih koji je ikad nosio njen dres i pokretač njezinog uspjeha. Kada se saznalo da je potpisao za saudijski “Al-Shabab”, obećao je da će otići kao posljednji put, kao osvajač trofeja, neko čiji ostanak navijači traže. Osim njega i Jesúsa Navasa, svi osvajači ovogodišnje Evropske lige igrali su svoju prvu sezonu u “Sevilli”, nakon revolucije koju je ljetos sproveo Monchi.

Banega odlazi u Saudijsku Arabiju. Šteta što će takav igrač napustiti evropsku elitu, ali Saudijci su pred njega stavili trogodišnji ugovor toliko dobro plaćen da je njegovo odbacivanje graničilo s ludošću. Ever Banega je kao slika. Remek-djelo koje bi trebalo biti izloženo u muzeju, ali ipak visi u dnevnoj sobi nekog milionera.

 

PROČITAJTE I...

Prije su Slovenci oduševljavali s odbojkaškim ekipama, dvostrukim evropskim viceprvakinjama, sa svojim rukometom i hokejom na ledu, s Tinom Maze, dvostrukom olimpijskom prvakinjom u skijanju, ili Petrom Majdić, bronzanom olimpijskom trkačicom.

Cayo je bio neposredan, a proslave i banketi u njegovu čast učinili su mladog kočijaša veoma poželjnom javnom osobom u rimskom društvenom životu. Osim što je bio idol 250.000 gledalaca koji su se došli okupiti u Cirkus Maximus, kočijaš je bio zvijezda svakog takmičenja u kojem bi se našao.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!