EU u BiH stvara geto

U isto vrijeme vrlo je zanimljivo da Granična policija BiH više vremena provodi štiteći granicu susjedne Hrvatske negoli granicu BiH sa Srbijom i Crnom Gorom. Sve svoje resurse u Bosanskoj krajini stavili su u službu zabrane ilegalnog prelaska granice s Hrvatskom, iako bi ih, da budemo do kraja iskreni, trebalo biti briga hoće li je migranti preći ili neće.

U posljednje je tri decenije kroz ovu zemlju prošlo mnoštvo različitih inozemnih političara, od šarlatana, otvorenih neprijatelja Bosne i Hercegovine, ljenština, spavača, prijatelja ove države, ambasadora kojima Sarajevo nije bilo glavni grad države u kojoj službuju.

Ipak, jedan od najgorih, jedan od onih koji ništa vrijedno ne ostavlja iza sebe u svom mandatu jeste bljedunjavi Šveđanin, šef delegacije Evropske unije u Bosni i Hercegovini Lars-Gunnar Wigemark. Na svu sreću, Wigemark ubrzo odlazi iz BiH, na njegovo mjesto dolazi austrijski diplomata koji, kakav god da je, bit će bolji od švedskog bezveznjakovića.

Posljednji od skandaloznih poteza koje je Wigemark napravio jeste otvorena ucjena vlasti Bosne i Hercegovine novcima EU za smještaj migranata. Naime, nakon što su vlasti u Bihaću, ostavljene same da se bore s užasavajućim problemom migranata u tom dijelu BiH, odlučile da ih sklone u naselje Vučjak, Wigemark je zaprijetio povlačenjem 13 miliona eura odobrene pomoći za BiH ukoliko se migrante ne vrati na lokacije koje su po volji osjetljivim nosevima nižerangiranih briselskih službenika.

Dakle, EU će uz pomoć hrvatskih policijskih snaga hermetički zatvoriti svoju granicu, ne dopustiti čak i onim migrantima koji se nekako provuku ispod baražne vatre hrvatskih graničara da ostanu u toj zemlji, sve će ih vraćati u BiH, i to na mjesta i u kampove koje oni odrede, a ne vlasti BiH. I to isključivo na teritoriji Federacije BiH, iako će licemjerno tražiti da se “teret krize” ravnomjerno raspodijeli po cijeloj zemlji.

Ovakve otvorene prijetnje vlastima jedne države i određivanje načina na koji će ona pokušati riješiti problem s migrantima nezapamćen je skandal u civiliziranim zemljama. Ne zanima Wigemarka i njegove ćate to što građani Bihaća i ostalih njemu susjednih gradova više nemaju snage boriti se s migrantima koji sve češće prave incidente, koji ljudima upadaju u dvorišta, u kuće i stanove, masovno se mlateći međusobno skoro svakog dana, zatirući tako tragove bilo kakve empatije Bosanaca i Hercegovaca prema njima.

Njega zanima samo da oni ostanu iza žice, u centrima na lokacijama koje oni odrede. Evropski činovnici su tu da im ne dopuste ulazak u EU i učinit će sve što mogu da to i urade. Između ostalog, ucjenjujući i Vijeće ministara BiH.

U isto vrijeme vrlo je zanimljivo da Granična policija BiH više vremena provodi štiteći granicu susjedne Hrvatske negoli granicu BiH sa Srbijom i Crnom Gorom. Sve svoje resurse u Bosanskoj krajini stavili su u službu zabrane ilegalnog prelaska granice s Hrvatskom, iako bi ih, da budemo do kraja iskreni, trebalo biti briga hoće li je migranti preći ili neće.

U isto vrijeme, svakog mjeseca oko tri hiljade migranata ilegalno uđe u BiH, bez da ih spriječe oni kojima je to posao.

Nismo ljubitelji teorija zavjere, no iskustvo djelovanja inozemnih i lokalnih političara otvara itekako prostor za razmišljanje. Jer ako znamo ko je direktor Granične policije, iz koje je stranke, ko je predsjednik te stranke i s kim se EU dužnosnici nerijetko nađu na neformalnim ugodnim druženjima, nekako nam se čini da sve to skupa s graničarima i nije baš slučajno.

PROČITAJTE I...

Svjesni smo da Stolac ne može sve sam učiniti, ali moramo krenuti od svoje avlije, moramo učiniti sve što je u našim mogućnostima kako bi nas drugi podržali i pomogli. Stolac mora imati svoje mjesto u našoj državi zbog strateški važnog položaja i prostora na kome se nalazi. Stolac je najveći centar Bošnjaka kako prema istočnoj, tako i prema južnoj Hercegovini

Ovi ljudi, moglo bi se reći, žive u nekom svom svijetu. Kućama dolaze umorni. Rano liježu i još ranije ustaju i s najnužnijim stvarima ponovo odlaze u šumu na posao. Takav ritam imaju skoro cijele godine. Vremena za putovanja, odmor i druženja nemaju mnogo. Slične stvari za njih izgledaju kao luksuz. Zbog prirode posla koji obavljaju i specifičnosti njihova zanimanja, naši šumari uglavnom su zanemareni. Njihovi problemi i brige malo se koga tiču.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!