EU integracije zapadnog Balkana – put za nigdje: Umorni od čekanja

Možda Evropskoj uniji nije jasno, ali ondje gdje ona nema utjecaj, imat će ga neke druge sile. No, to je jasno predsjedniku Slovenije Borutu Pahoru, koji je nedavno u Sarajevu izjavio da će kao predsjednik Slovenije u okviru diplomatske inicijative “Brdo-Brijuni” pokrenuti inicijativu da se proširenje EU više ne posmatra kao tehničko pitanje usklađivanja standarda, nego kao geopolitičko pitanje od interesa za Uniju. I Pahor je mišljenja da je, što je Bosna i Hercegovina duže izvan Evropske unije, veća mogućnost da potpadne pod utjecaj nekih drugih sila, koje joj baš i ne žele dobro

Piše: Jakub SALKIĆ

Lideri zemalja zapadnog Balkana pripreme za ovogodišnje prvomajsko roštiljanje obavili su u Berlinu. Domaćini priprema bili su njemačka kancelarka Angela Merkel i francuski predsjednik Emmanuel Macron. Radne teme sastanka, na kojem su učestvovali najviši predstavnici Albanije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Kosova, Makedonije, Slovenije i Srbije, te visoka predstavnica EU za vanjsku politiku i sigurnost Federica Mogherini, bile su stabilnost i povoljan razvoj Balkana. Bosnu i Hercegovinu predstavljao je predsjedavajući Vijeća ministara BiH Denis Zvizdić.

Svaka od zemalja Balkana sa sobom u Berlin odnijela je  vreću problema koje ima sa susjedima. Tako Slovenija ima pritužbe na Hrvatsku zbog špijunske afere, Bosna i Hercegovina ima isti problem s Hrvatskom, uz dodatne probleme poput Pelješkog mosta, imovine bosanskohercegovačkih preduzeća u Hrvatskoj, i onaj najteži, ohrabrivanje i direktna podrška lideru HDZ-a BiH Draganu Čoviću da s predsjednikom SNSD-a Miloradom Dodikom razara Bosnu i Hercegovinu. Što se tiče ostalih zemalja, Bosna i Hercegovina može se požaliti na Srbiju iz sličnih razloga kao i na Hrvatsku, zbog ohrabrivanja i podrške Dodiku u razaranju Bosne i Hercegovine, te zbog sve češćih ataka preko Dodika na teritorijalni integritet naše zemlje kao posljedicu ili zamjenu za gubitak Kosova.

Da je prigovor opravdan i da pretenzije i Srbije i Hrvatske prema dijelovima teritorije Bosne i Hercegovine nisu skinute s dnevnog reda, svjedoči odbijanje susjeda i komšija da konačno riješe pitanje granica koje dijele s našom državom.

Ipak, najviše fokusa bilo je  na rješavanju pitanja Kosova. Želja je Njemačke da to bude sa što manje utjecaja na ostale zemlje regije, da bude u duhu dobrosusjedskih odnosa, što je teško ostvarivo. Hrvatska i Srbija će, kao i uvijek, optužiti sve ostale da ih ne vole i da žele da im napakoste.

Ono što je važno jeste da je nakon britansko-njemačke inicijative za Bosnu i Hercegovinu prije nekoliko godina obnovljen interes Njemačke, sada s Francuskom, umjesto ranije Velike Bitanije, za rješavanje problema na Balkanu. Angela Merkel time pokazuje da joj je stalo da riješi pitanje Balkana prije nego što 2021. godine ode u političku penziju.

PROŠIRENJE EU – TEHNIČKO ILI GEOPOLITIČKO PITANJE

Jedino rješenje za zapadni Balkan jeste članstvo u Evropskoj uniji i NATO-u. Govoreći iz perspektive Bosne i Hercegovine, koja uz Kosovo ima potencijal da bude poprište nekih novih nestabilnosti, na članstvo u Evropskoj uniji predugo se čeka. Jasno je da BiH nije ispunila brojne uvjete vezane za članstvo u Evropskoj uniji, ali ni Evropska unija nije ispunila očekivanja građana BiH, nije se dovoljno angažirala da pomogne Bosni i Hercegovini na tom putu, prije svega da postane funkcionalna država. Bez Evropske unije kao posrednika, prepuštajući glavnu ulogu domaćim političkim liderima, pokazalo se da BiH ne samo da ne napreduje ka članstvu u EU nego se čak i udaljava.

Prema anketi koju provodi delegacija EU u BiH o podršci građana naše zemlje pristupanju Evropskoj uniji, 2016. godine 76 posto građana BiH podržavalo je ulazak BiH u EU, 2017. procenat je pao na 69 posto, dok je podršku ulasku BiH u EU 2018. dalo samo 56,5 posto građana naše zemlje. Treba istaknuti da je podrška građana Republike Srpske pala na svega 30 posto. Dakle, dok se Evropska unija igrala s Bosnom i Hercegovinom toplo-hladno, mrkva‑štap, građani su je već otpisali. No, nije to ni najveći problem, druge sile iskoristile su vrijeme i otvoreni prostor i zauzele poziciju za ovladavanje ovim prostorima, kao što je Rusija, posebno u Republici Srpskoj.

Možda Evropskoj uniji nije jasno, ali ondje gdje ona nema utjecaj, imat će neke druge sile. No, to je jasno predsjedniku Slovenije Borutu Pahoru, koji je nedavno u Sarajevu izjavio da će kao predsjednik Slovenije, jedne od članica EU, u okviru diplomatske inicijative “Brdo-Brijuni”, pokrenuti inicijativu da se proširenje Evropske unije više ne posmatra kao tehničko pitanje usklađivanja standarda nego kao geopolitičko pitanje od interesa za Uniju. I Pahor je mišljenja: što je BiH duže vremena izvan Evropske unije, time je veća mogućnost da potpadne pod utjecaj nekih drugih sila, koje joj baš i ne žele dobro.

“Nakon ulaska Hrvatske u EU i očekivanog ulaska Srbije, vrlo je teško zamisliti da Bosna i Hercegovina dugo ostane izvan EU a da to ne predstavlja sigurnosni rizik za zemlju i regiju”, kazao je Pahor.

Nekoliko je bitnih činjenica koje Evropska unija mora imati na umu prilikom kreiranja nove strategije prema Bosni i Hercegovini, a to će biti posao nove administracije koja bi trebala vođenje Unije preuzeti početkom naredne godine. Prvo, jačanje desničarsko-nacionalističkih partija u Evropi – Francuska, Italija, Mađarska, Austrija – sve se to lomi i preko leđa BiH. Saradnja tih partija s Rusijom, kao i povezivanje s partijama u BiH koje otvoreno pozivaju na secesiju, ovdje prije svega mislimo na SNSD Milorada Dodika, a ni HDZBiH Dragana Čovića nije daleko od toga, prijetnja su miru i stabilnosti BiH. Koliko je jak utjecaj Rusije, pokazuje i podatak da Republika Srpska, pod krinkom vojne neutralnosti i “slijeđenja” Srbije, odbija svaku mogućnost daljnje NATO integracije BiH, što je i logično uzimajući u obzir želje Republike Srpske i Srbije da komad Bosne i Hercegovine pripoje Srbiji, jer u slučaju ulaska BiH u NATO, to bi bio kraj takvim snovima.

Drugo, Rusija će na sve načine, uz podršku Srbije i Republike Srpske, pokušati onemogućiti put BiH ka EU. Treće, rješenje za Kosovo lomit će se također preko leđa BiH, što otvara mogućnost za nestabilnost u regiji. Četvrto, bezrezervna podrška Hrvatske, članice EU, HDZ-u BiH u nastojanjima da u rasturanju BiH izvuče dio za sebe, također je opasna igra koja može dovesti do nestabilnosti na Balkanu. Peto, Evropska unija i SAD moraju pomoći BiH da prilagodi Ustav i unutrašnju strukturu zemlje kako bi bila prihvatljiva za Evropsku uniju i demokratska načela koja promovira Unija. Kako god se pogleda, BiH je ključno pitanje koje treba riješiti na Balkanu kako bi se izbjegli nepoželjni scenariji.

ČEGA SE EVROPA PLAŠI

Ne treba zanemariti ni ono čega se Evropa plaši. Primanje u Uniju nepripremljenih članica jeste iskustvo koje EU ne želi ponoviti. Primjer za to jesu Bugarska i Rumunija, ekonomski inferiorne članice Unije koje su skupo koštale EU u smislu izvoza jeftine radne snage i kriminala, a primljene su u EU samo da ne potpadnu pod ruski utjecaj. Također, ni građani EU nisu pretjerano optimistični u pogledu dobrobiti Unije u vezi s prijemom novih članica, smatrajući da nove članice nisu sposobne da se integriraju ni politički ni kulturno. Osim toga, finansijski aspekt vrlo je bitan, proširenje košta, a niko ne želi da dođe u situaciju da spašava neku novu “Grčku”. Na kraju krajeva, u vrijeme neizvjesnosti oko Brexita, odnosno oko njegovih posljedica, niko ne želi još jednu “Veliku Britaniju”.

Centar za međunarodne odnose iz Barcelone, u okviru sveobuhvatne analize procesa EU integracija zapadnog Balkana, sastavio je listu koraka koje bi i EU i zemlje zapadnog Balkana mogle poduzeti kako bi postigle zajednički cilj.

  1. EU treba ukinuti svoj stav da se daljnje proširenje neće dogoditi tokom Junckerovog mandata. Ova pozicija samo demotivira zemlje koje nastoje da ispoštuju pristupne standarde. U osnovi, takav preokret mora biti zasnovan na zajedničkoj odluci EU da je proširenje integralni aspekt njene vanjske politike i da ujedinjena Evropa ostaje politički konstrukt kojem su posvećene sve države članice. Neslaganje ili nedostatak konsenzusa dovodi u pitanje bilo kakve daljnje preporuke u vezi s proširenjem.
  2. Ako proširenje postane instrument evropske vanjske politike, EU se mora više oslanjati na pozitivne nego negativne prakse kako bi motivirala zemlje koje teže da ispune pristupne standarde. Ne samo da su kazne, kao što je smanjenje finansiranja iz IPA fondova, propustile da ubrzaju reforme već su motivirale lokalne elite da nastave angažiranje u politikama koje služe njihovim ličnim agendama na štetu ekonomske i političke budućnosti njihove zemlje.
  3. Potrebno je ponovo razmotriti odnos između EU i balkanskih elita. Trenutno EU pregovara o procesu pristupanja uglavnom s elitama zapadnog Balkana, isključujući civilno društvo i druge lokalne lidere koji imaju svoje glasove i glasače. Većim angažmanom s ostalim segmentima društva Bruxelles bi povećao angažman građana u ostvarenju rezultata procesa integracija.
  4. Sporna je dvosmislenost diskursa između Bruxellesa i zemalja zapadnog Balkana. Da bi se izbjegli nesporazumi i kontroverze koje proizilaze iz njih, EU treba koristiti specifičan i jasan jezik da bi definirala koja pitanja države zapadnog Balkana trebaju riješiti. U odsustvu specifične terminologije, ljudi u zemljama kandidatkinjama ne mogu utvrditi je li ostvaren stvarni napredak.
  5. Precizna terminologija za praćenje napretka u procesu pristupanja mora biti popraćena preciznim, pouzdanim i dostupnim podacima. Stoga bi EU trebala uspostaviti konzistentan sistem prikupljanja i analize statističkih podataka koji se jednako primjenjuje na sve zemlje koje teže EU. Nagrađivanje zemalja za pružanje konzistentnih i tačnih podataka omogućit će svima koji su uključeni u proces pristupanja da vide kako svaka zemlja radi u određenom trenutku.

U analizi Centra zaključuje se da EU mora da se ponaša kao da su i sadašnjost i budućnost zapadnog Balkana zaista važni.

“Zemlje zapadnog Balkana okružene su državama članicama EU sa svih strana. U skladu s tim, događaji koji se odvijaju u bilo kojoj zemlji regije utječu na sve zemlje – članice i nečlanice. EU stoga ne može ignorirati ili umanjiti događaje koji se dešavaju u balkanskim zemljama koje nisu članice, što podriva same standarde koje EU tvrdi da predstavlja. Uloga EU mora biti ohrabrivanje balkanskih aspiracija za članstvo pomažući zemljama da shvate zašto i kako će vrijednosti ujedinjene Evrope poboljšati životni standard u svakoj zemlji pojedinačno i Uniji u cjelini. Bruxelles ne može očekivati ​​da će prijetnje isključivanjem prisiliti zemlje zapadnog Balkana da se transformiraju u sjeverna ili zapadnoevropska društva kao cijenu za prijem u EU. Mora postojati prostor za sveobuhvatniju definiciju ‘Evrope’, s kriterijima za članstvo koji su ostvarivi za zemlje čije su povijesti, kulture i aspiracije komplementarne onima u EU, ali ne da oponašaju evropska društva”, zaključak je analize Centra za međunarodne odnose iz Barcelone.

PROČITAJTE I...

Da li će u Srbiji ikad nadvladati demokratski duh i realan i pravedan način političkog razmišljanja? Da li će nacionalnu prepotentnost, isključivost i agresivnu nabusitost u smislu “ja najveći, ja najjači” ikada zamijeniti demokratski i racionalni pristup krucijalnim pitanjima koja su bitna i od egzistencijalne važnosti ne samo za srpski narod u susjednim državama već i za nesrpske narode u Republici Srbiji

Vrijeme je pokazalo da ambicioznim pojedincima unutar SDA ne možete pomoći time što ste korektni i poštujete ih, nego ih morate naučiti da se kreću u zadanom okviru koji je definiran Statutom stranke i važi za svakog unutar SDA. U procesu kandidiranja za predstojeći Kongres SDA učešće su uzeli gotovo svi općinski, regionalni i kantonalni odbori, tako da je podrška koju ima predsjednik SDA rezultirala jedino njegovom kandidaturom za predsjednika stranke

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!