fbpx

Eksplozija u eksplozivnoj regiji: Vruća sedmica na Mediteranu

Posjeta Macrona Bonaparte Bejrutu podsjeća na poslovično vraćanje ubice na mjesto zločina. Ne, pritom ne mislim da je Francuska (direktno) umiješana u eventualnu sabotažu – mogućnost koja, uprkos unisonosti glasova o (neporecivoj) nemarnosti, nije definitivno isključena – mislim na Francusku kao, historijski gledano, izvor svih zala političkog sistema u Libanu

Za razliku od Francuske, koja uvjetuje svoju (i međunarodnu) pomoć, Turska, koja, po riječima zamjenika turskog predsjednika Fuata Oktaya, ne vidi humanitarnu i razvojnu pomoć kao međunarodno takmičenje, osim što je odmah poslala spasilačke i medicinske ekipe, stavila je na raspolaganje svoje bolnice i zračne ambulante za transport libanskih građana radi liječenja u Turskoj. Oktay je s ministrom inostranih poslova Turske Mevlutom Çavuşoğluom posjetio Bejrut 8. augusta. Tom prilikom ponudio je Libanu da do obnove bejrutske luke, koja čini ogroman dio libanske trgovine, i bez čijeg oporavka nema oporavka ekonomije, koristi turske luke Mersin i Iskenderun na Mediteranu za skladištenje i carinjenje robe. Razlika u pristupu više je nego očigledna i može se uporediti s onom hiperbolom o davanju ribe gladnom nasuprot davanju pecaljke i poduke u pecanju.

GRČKI ŠAMAR NJEMAČKOJ KANCELARKI

Bejrutska luka još se pušila kada je prošlog četvrtka Nikos Dendias, ministar inostranih poslova Grčke, s egipatskim ministrom inostranih poslova Samehom Shoukryjem potpisao u Kairu sporazum o grčko-egipatskoj demarkaciji granica na moru i ekskluzivnim ekonomskim zonama (EEZ). Ovim “sporazumom” pokušava se parirati i negirati tursko-libijski sporazum. Usred priprema za tursko-grčke pregovore započete na inicijativu Angele Merkel ovo nije samo provokacija, nego i jasan znak da Grčka nikad nije pristupila tim pregovorima iskreno. Zapravo, kada je Merkelova zamolila predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana da Turska obustavi seizmička istraživanja na istočnom Mediteranu, što je učinjeno kao gest dobre volje, upozorena je bila da se Grci neće držati datih riječi. Upozorenje se obistinilo i Grčka je prilijepila svojevrstan šamar Merkelovoj.

Nerazumna želja Grčke da na osnovu ostrvca i par stijena udaljenih skoro 600 km od njenog kopna, uz apsurdnu tvrdnju da su oni (inače udaljeni 2 km od turske obale) na neki način dio njene kontinentalne plohe ili da imaju “sopstvenu kontinentalnu plohu”, ograniči Tursku na antalijski zaljev, nije samo produkt grčke nezajažljivosti nego je u velikoj mjeri proizvod loženja i napoleonskih ambicija Macrona (uz blago terciranje SAD-a).

S druge strane, nerazumna odluka Egipta da se odrekne dijela svoje EEZ produkt je saudijsko-emiratskog loženja zločinca koji vlada Egiptom.

Turska se neće zastrašiti akcijama dviju država (teško je ocijeniti koja je propalija) koje volontiraju da budu pijuni kriminalnih režima (da, i Francusku računam u to). Koliko odmah, na ovu provokaciju odgovoreno je morskim manevrima i nastavkom seizmičkog istraživanja. Da li će to biti dovoljno da se Grci dozovu pameti? Teško.

“Situacija je toliko dugo tako teška u cijeloj regiji da nije potrebno ništa manje od božanske intervencije da se poništi šteta nanesena u proteklim desetljećima”, riječi su političkog komentatora Al Jazzere Marwana Bishare u tekstu u kojem rezimira prošlu deceniju.

PROČITAJTE I...

Koriste se podrivačke metode, u specijalnom ratu poznate i kao vađenje sadržaja ispod temelja objekta koji se želi srušiti. Podrivanje se koristi rušenjem konstrukcije države kroz pravni sistem, opstruiranjem zakona i ustavnog poretka države, uspostavljanjem paralelnih paradržavnih, paravojnih, paraodgojnih, paraobrazovnih i parapolitičkih tvorevina. Potonje se u ovom trenutku koriste kao grupe za pritisak na legalne političke snage radi njihovog oslabljivanja. Grupe za pritisak jesu forma specijalnog rata koje se planski kreiraju s očekivanjem da će nastati političke krize i koriste se da bi se umanjila efikasnost legalnih političkih snaga, a u konkretnom slučaju, pod tretmanom grupa za pritisak, koje su godinama stvarane unutar nje same, trenutno se nalazi SDA. U široj slici ovdje, prije svega, govorimo o djelovanju političkih faktora Srba i Hrvata oličenim u pojavama Milorada Dodika i Dragana Čovića, koji su glavna poluga u subverzijama specijalnog rata

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI