fbpx

Džamije Toleda

U svom repertoaru prijestolnica Castille ima brojne džamije koje su dio muslimanske ostavštine ovog grada, a koje je u srednjem vijeku kršćanstvo izmijenilo.

 

Toledo je “živi priručnik arhitekture, umjetnosti i historije arheologije“, grad s ogromnim bogatstvom koji u sebi čuva spomenike raznolikog kulturnog porijekla i simbolike. U svom repertoaru prijestolnica Castille ima brojne džamije koje su dio muslimanske ostavštine ovog grada, a koje je u srednjem vijeku kršćanstvo izmijenilo.

O trenutnom stanju očuvanosti, njegovoj historiji ili arheološkim radovima koji su izvedeni u tim džamijama, onome što se od tih hramova čuva u drugim zgradama ili katoličkim crkvama ovih je dana pisao arheolog i profesor Sveučilišta Complutense u Madridu (UCM ) Arturo Ruiz Taboada u radu pod nazivom Džamije u Toledu: između preživljavanja i zaborava.

“Tulaytula, što je arapsko ime za Toledo, zadržava dio svoje muslimanske prošlosti iako ona nije nekad ispravno protumačena”, kaže Ruiz Taboada. “Nažalost, ljudska bića imaju tendenciju izmišljanja vlastite povijesti. Pretpostavlja se da su neke sadašnje župe nastale na džamijama, ali to nije uvijek slučaj”, kaže taj arheolog koji crkvu Santiago del Arrabal daje kao primjer. Arheolog, koji je provodio razne projekte iskopavanja u Toledu, kao i u gradu Torneríasu, ističe da u nekim crkvama Toleda možete pronaći muslimansku prošlost, ali da “crkva nije sama džamija, već samo njen minaret. Kule uvijek nalikuju jedna drugoj, zato ne treba generalizirati kome pripada toranj.”

Džamije su islamsko mjesto štovanja, gdje se muslimani mole, ali se koriste i za druge funkcije, kao mjesto okupljanja ili čak odmora. Uvijek se kaže da se one okreću ka Meki, međutim, arheolog je zaključio da u Toledu nije bilo tako. Smatra da je to zbog odlomaka iz Kur’ana u kojima stoji da se hramovi trebaju okrenuti Bogu, ali ne govore o Meki. “Nijedan nije bio orijentiran na Meku. U ovom trenutku nisu nam poznata adekvatna sredstva koja su određivala njihovu orijentaciju”, kaže.

Crkva San Ginés, crkva San Lorenza ili San Sebastián, kao i današnja katedrala Toledo primjeri su kršćanskih građevina koje su mogle biti izgrađene na džamijama. Na isti su način i ove muslimanske građevine mogle biti izgrađene i na vizigotskim crkvama. Još jedna od atribucija ovih džamija njihova je funkcija “propagande moći”. “One su simbol propagande, oni prodaju snagu. Zato su ukrasi kakvi jesu, preslika Córdobe. To je model i oni su zainteresirani za prodaju svog proizvoda”, rekao je arheolog koji će nastaviti raditi u Torneríasu kako bi osvijetlio ove spomenike koji još uvijek kriju puno podataka o povijesti Toleda.

PROČITAJTE I...

U trenutku osnivanja, pa i dosta vremena u narednom periodu, SDA je više ličila na politički pokret nego na političku stranku. Ustvari, ona je predstavljala ostvarenje želja i ideja različitih generacija da Bošnjaci budu subjekt, a ne objekt u Bosni, kao što su do tada to uglavnom bivali. Naravno, ne mogu negirati da Bošnjaci nisu bili prisutni, naročito od sedamdesetih godina prošlog stoljeća, u javnom, kulturnom, pa i političkom i ekonomskom životu, ali ne na onoj razini na kojoj su to bili zaslužili i što im je uostalom i pripadalo

Nisu postojale bilo kakve prepreke, niti na unutrašnjem niti na vanjskom planu, da se SDA u stanju najveće krize i opasnosti koja može zadesiti neki kolektiv ne opredijeli za jednopartijski politički model i dugoročnu suspenziju bilo kakve demokratije. To je, štaviše, prvi instinkt svakog društva koje se nađe pred egzistencijalnom prijetnjom pred kakvom se našlo bošnjačko. SDA time ne bi napravila nikakav poseban presedan, tek bi nastavila s dotadašnjom uvriježenom (komunističkom) političkom praksom. Umjesto toga, odlučila se na promjenu dotadašnje društveno-političke paradigme i formiranje nove demokratske političke kulture, često i na štetu vlastitih interesa

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!