Dva su puta pred “Aluminijem” – restrukturiranje ili stečaj

“Vlada FBiH kao manjinski vlasnik u 'Aluminiju' nema zakonsku mogućnost subvencioniranja električne energije, to smo jasno rekli, nema pravo da sufinansira pokretanje proizvodnje iz koje nije jasno vidljivo buduće stanje i uređenje 'Aluminija' kao kompanije. Što se tiče drugih opcija, 'Aluminij' d. d. Mostar je u procesu finansijske konsolidacije, koja je otvorena odlukom Vlade FBiH do 6. decembra 2019. godine i do tada je mogućnost odlaska u stečaj vrlo mala”

Razgovarao: Jakub SALKIĆ

 

Situacija u mostarskom “Aluminiju” goruća je tema u Federaciji BiH. Najpozvaniji, a vjerovatno i najupućeniji u moguća rješenja novonastale situacije u “Aluminiju” jeste resorni ministar u Vladi Federacije Nermin Džindić. U razgovoru za Stav Džindić je ukazao na put kojim će “Aluminij” ići u narednom periodu.

STAV: Kako Vi vidite mogući rasplet situacije u mostarskom “Aluminiju”? Koliko je realna, možda čak i poželjna opcija stečaj ove kompanije u kojoj je stala proizvodnja?

DŽINDIĆ: Vlada FBiH održala je prošle sedmice kratki sastanak kojem su prisustvovali federalni premijer Fadil Novalić, ministrica finansija Jelka Milićević, ministar rada i socijalne politike Vesko Drljača i ja kao resorni ministar na zahtjev Uprave “Aluminija”, Nadzornog odbora i radnika. Tema je bila budući pravci djelovanja i plan restrukturiranja koji nam je taj dan predočen na 50 stranica materijala. Taj dan nismo mogli iščitati materijal niti ući u raspravu o materijalu jer nismo bili pripremljeni za to. Raspravljali smo o sljedećim stvarima. Dogovorili smo da svi radnici koji stječu uvjete za penziju do kraja 2019. godine idu u penziju, Vlada FBiH će se pobrinuti i kroz već rezervirana budžetska sredstva omogućiti da se uplati i poveže radni staž tim ljudima. To je maksimum što Vlada može učiniti za radnike. Što se tiče zahtjeva za pokretanje proizvodnje i eventualno plana koji su nam taj dan prezentirali na tri stranice, a to je pokretanje livnice, pokretanje izrade anoda i pokretanje elektrolize, ostao je u nekoj radnoj verziji.

Plan restrukturiranja koji smo taj dan dobili upravo razrađujemo za naredni sastanak za mjesec. Uprava je dobila zadatak da, u skladu sa svojim planom za pokretanje proizvodnje, obavi razgovor sa svim potencijalnim poslovnim partnerima iz BiH i regije i, eventualno, s “Glencoreom” da se napravi model početka rada livnice u smislu da partner dostavi repromaterijal, “Aluminij” preradi repromaterijal u obliku u kojem se dogovore i zatim tom istom kupcu isporuči finalni proizvod. To bi bila neka forma usluge. Iz te usluge, po njihovom izračunu, u kojem nismo ulazili u detalje, oni bi mogli pokriti plaće, naknade i sve druge troškove za otprilike 200 radnika koje bi pokrila prva faza pokretanja livnice. Nedavno sam dobio e-mail u kojem me Uprava “Aluminija” obavještava da su obavili razgovor s potencijalnim partnerima iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije i napravili prijedlog buduće saradnje. Hoće li doći do potpisivanja nekog ugovora, vidjet ćemo.

STAV: O kojim je firmama riječ?

DŽINDIĆ: Jedna je slovenačka firma i privatna kompanija kao što je “Feal” iz Širokog Brijega. To je nekakav početak raspleta događaja od prošlog sastanka u Mostaru. Što se tiče eventualnog pokretanja proizvodnje anoda ili elektrolize, za što treba puno više sredstava i angažmana, to je još uvijek, mislim, daleko u odnosu na današnji trenutak. Pokretanje pogona livnice moguće je uz minimalna sredstva, a i njih treba osigurati s nekim partnerom. Vlada FBiH kao manjinski vlasnik u “Aluminiju” nema zakonsku mogućnost subvencioniranja električne energije, to smo jasno rekli, nema pravo da sufinansira pokretanje proizvodnje iz koje nije jasno vidljivo buduće stanje i uređenje “Aluminija” kao kompanije.

Što se tiče drugih opcija, “Aluminij” d. d. Mostar je u procesu finansijske konsolidacije, koja je otvorena odlukom Vlade FBiH do 6. decembra 2019. godine i do tada je mogućnost odlaska u stečaj vrlo mala. Primjenom Zakona o finansijskoj konsolidaciji postoji model da oni naprave reprograme svih dugovanja, ali je uvjet koji definira Zakon da se fakture za tekuće poslovanje moraju plaćati, dakle, ne postoji mogućnost da se ništa ne plaća, što je želja “Aluminija” u ovom trenutku da bi pokrenuo neku vrstu proizvodnje. Zakon je jasan, omogućava da ti se ne blokira račun, da napraviš reprograme s fondovima, dobavljačima i bankama, ali pod uvjetom da tekuću fakturu moraš platiti na vrijeme. Dakle, otvorena je mogućnost da se kroz finansijsku konsolidaciju i plan restrukturiranja koji je Uprava donijela napravi pokretanje proizvodnje u livnici, zatim pokretanje pogona anoda, ako za to nađu dovoljno kupaca, jer više nije problem nešto proizvesti nego prodati po boljoj cijeni nego što je bila do sada praksa. Ako ovo ne uspije, onda je opcija kontrolirani stečaj, ne stečaj u smislu likvidacije i potpunog gašenja firme, nego da se kroz tu fazu napravi neka nova firma ili možda tri nove firme, u zavisnosti od procjene stečajnog upravnika i njegovog poznavanja ove struke.

Kroz taj postupak bi se “Aluminij” očistio starih dugovanja, otvorila bi se nova firma koja bi mogla krenuti s nule bez opterećenja starih dugova. Imovina koja je višak, a nije osnovni biznis “Aluminija”, a koja je jako vrijedna, mogla bi se prodati i iz tih sredstava namiriti dugovanja koja ostanu na toj firmi u stečaju.

STAV: Kada se govori o stečaju, otvara se i pitanje radnika “Aluminija”, koji su početkom rata otpušteni i nikada nisu vraćeni na posao. Šta s njima?

 DŽINDIĆ: Što se tiče nasilnog prekida radnog odnosa za sve radnike, bez obzira na to koje su nacionalnosti, to pitanje treba definirati s Upravom i Nadzornim odborom. Do sada se nikad to nije moglo dogovoriti. Možda je ovo trenutak da se to učini. Međutim, ima zahtjeva da se retroaktivno prijavljuju radnici od dana početka ratnih dešavanja u BiH i da se odjavljuju s današnjim danom, te da im se uveže staž i plati za taj period. Mislim da je to protuzakonito i da u to niko neće ući. Što se tiče prava koja su bila do tog trenutka ostvarena, treba s Upravom i NO “Aluminija” sjesti i razgovarati o toj temi i pronaći neki model kako da te ljude minimalno zadovoljimo.

STAV: Stječe se dojam da je Vlada FBiH kao jedan od vlasnika “Aluminija” do sada bila zaobilažena u svemu bitnom što se dešavalo u “Aluminiju”, a da su se ostali vlasnici mnogo više pitali o svemu, no, kada su problemi eskalirali, Vlada FBiH etiketirana je kao neko ko ih mora rješavati. Mora li Vlada FBiH zaista nositi breme “Aluminija”?

DŽINDIĆ: Vlada FBiH apsolutno ne mora nositi taj teret kao manjinski vlasnik “Aluminija”. Međutim, bez obzira na to je li riječ o manjinskom paketu vlasništva, Vlada bi se u ovom slučaju na isti način ponašala i da je još manji udio, ili da nikako nije vlasnik, da je to privatno preduzeće. Vlada se ponaša po istim principima neovisno je li to državna ili privatna firma. Vlada je u posljednje dvije godine izdvojila u dva navrata po milion maraka i uvezala staž i poslala ljude u penziju i u privatnim preduzećima, ne samo u državnim. Ne brine Federacija BiH samo o državnim preduzećima, Federacija mora da brine i o privatnom sektoru. Bez obzira na to koliko je vlasništvo u “Aluminiju”, Vlada se isto ponaša.

I u drugim situacijama, da je procent vlasništva manji, opet bi se isto ponašala. A zašto uprave “Aluminija” do sad nisu više polagale računa i davale više informacija Vladi FBiH, to morate pitati sve te uprave. I ova posljednja Uprava, s gospodinom Pandžom na čelu, pokušala je na takav način raditi, da ne daje informacije, pa su čak dopisom poslanim meni 12. jula 2019. godine naglasili da Vlada FBiH kao manjinski vlasnik nema pravo tražiti određene finansijske informacije. Na tom sastanku mi smo im jasno rekli: ako nastavite na takav način razgovarati s Vladom FBiH, Vlada više nikada neće doći ni na jedan sastanak. Mi smo pružili obje ruke, s druge strane ne dobijamo nijednu. Nakon toga su se nekoliko puta izvinjavali i meni i premijeru zato što su postupili nekorektno i neprofesionalno i da se to više nikada neće ponoviti. Mi tražimo informacije da možemo davati prijedloge i korekcije budućih planova na vrijeme, upravo da ne dođu u ovakvu situaciju, jer, da su znali izaći iz ove situacije prije nekoliko godina, izašli bi. Nije nama cilj da se petljamo i da budemo dominantni u nekom rješavanju problema te firme, nama je cilj da pomognemo radnicima i “Aluminiju” da izađu iz teške situacije.

STAV: Kako gledate na to što Uprava i Sindikat “Aluminija” prvo traže “mišljenje” od HDZ-a BiH pa tek onda iznose određene prijedloge Vladi FBiH?

DŽINDIĆ: Ne bih ulazio u priče da li neko ide da traži mišljenje od stranke pa nakon toga ulazi u neke razgovore, to su priče koje me ne zanimaju. Ja na sastanku razgovaram kao profesionalac sa strane manjinskog paketa i resornog ministra. Nemam nikakvu drugu obojenost ili pripadnost da na drugačiji način razgovaram. Način na koji razgovaram s Upravom i NO “Aluminija” identičan je načinu razgovora s bilo kojom drugom firmom.

STAV: Koliko smatrate utemeljenom tezu da Uprava “Aluminija”, uz podršku HDZ-a BiH, nastoji na svaki način u “Aluminij” uvući ruski kapital, bilo preko “Glencorea”, bilo na neki drugi način?

DŽINDIĆ: Što se tiče vlasništva i ulaska stranog kapitala, opredjeljenje Vlade na osnovu revizorskog mišljenja KPMG-a jeste da imamo dvije opcije rješenja problema u “Aluminiju”. Jedna je restrukturiranje i pronalazak strateškog partnera kroz taj proces, a druga je opcija stečaj. Mi smo zvanično obavili razgovore s tri multinacionalne kompanije koje su u ovom biznisu dugo godina i mogu reći da odlučuju o nekim globalnim kretanjima u pogledu proizvodnje i trgovine aluminijem. Sve tri otprilike imaju isti recept za ulazak u strateško partnerstvo – da se uradi dubinsko snimanje ili neka finansijsko-tehnička revizija, nakon toga da naprave model po kojem bi s Vladom ili bez Vlade FBiH ušli u suvlasništvo ili potpuno vlasništvo, te nakon toga pregovori s potencijalnim nosiocima vlasništva o kupovini udjela.

Hoće li to biti kompanija iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, “Glencore” ili Kinezi, Vladi je nebitno, bitno je da uđe strateški partner koji poznaje ovu oblast, koji ima barem jedan od dva ulazna elementa u procesu proizvodnje pod kontrolom, dakle, glinice ili električne energije. Ako nema pod kontrolom ili utjecaj na cijenu električne energije ili ako nema pod kontrolom proizvodnju ili utjecaj na cijenu glinice, ne može biti utjecajan u proizvodnji aluminija. Vlada FBiH ostaje na stanovištu da se pronađe stratešku partner koji je značajan igrač na svjetskoj sceni koji bi preuzeo proizvodnju, zadržao radnike u ovom ili nešto manjem broju i nastavio širenje proizvodnje. “Aluminij”, pored postojećeg ciklusa proizvodnje aluminija, treba se baviti i reciklažom aluminija, što je jeftiniji proces proizvodnje nego iz glinice i mora se ići na proces diverzifikacije proizvodnje nakon proizvodnje sirovog aluminija. Mora se proizvoditi i finalni proizvod umjesto poluproizvoda. Hoće li to biti u okviru “Aluminija”, ili će to biti neke fabrike naslonjene na “Aluminij”, to je pitanje restrukturiranja. Je li ruski, kineski ili švicarski kapital, to je apsolutno nebitno, bitno je da partner bude svjetski igrač koji će donijeti promjenu u načinu rada i poslovanja “Aluminija”.

STAV: Oleg Deripaska, pod čijom je kontrolom “Glencore”, napravio je veliki belaj u crnogorskom Aluminijskom kombinatu.

DŽINDIĆ: Mi već sad imamo belaj u Mostaru. I sami ga nećemo moći riješiti. Moramo pronaći strateškog partnera. Da li je iskrena namjera nekog strateškog partnera doći zaposliti kapacitete, povećati proizvodnju do maksimuma, ili je cilj preuzeti i potpuno ugasiti fabriku i nemati konkurenta na ovom području, ja to u ovom trenutku ne mogu znati, niti iko drugi to zna. Iskrena namjera Vlade FBiH jeste da pronađe strateškog partnera koji će preuzeti 100 posto vlasništvo nad “Aluminijem”, zadržati postojeće radnike i da ova tehnologija ostane na ovim područjima da je ne izgubimo zauvijek.

STAV: Namjenska industrija Federacije BiH u prošlom je mandatu bukvalno procvjetala, ali je ostalo neriješeno pitanje još nekih kompanija poput “Vitezita”. Ima li nade za ovu kompaniju?

DŽINDIĆ: Ja ne bih izdvajao samo “Vitezit”. Vlada FBIH je u protekle 4 godine uradila mnogo toga u namjenskoj industriji, čak smo strategiju koja je bila definirana u Parlamentu FBiH prevazišli, oko 300 puta premašili sve planove koji su bili predviđeni strategijom, promet povećali 200 puta, broj zaposlenih povećali za 1.600-1.800 osoba, firme posluju bez nekih poteškoća, osim onih koji nas, nažalost, nisu u potpunosti slušali. Među njima su “Vitezit”, “Zrak” Sarajevo i TRZ Hadžići. Oni nisu u potpunosti proveli naše ideje. Hoće li u narednom periodu doći do reorganizacije, restrukturiranja u te tri kompanije – hoće. Plan koji smo napravili jeste da “Vitezit”, “Zrak” i TRZ moraju biti prepakirani i pušteni na tržište, hoće li “Zrak” i TRZ doživjeti spajanje – vjerovatno hoće. Hoće li “Vitezit”, koji nažalost ne radi za namjensku industriju, ići na tržište pa da se izvrši njegova privatizacija, vidjet ćemo. Mada postoji i varijanta stečaja. Postoji više modela koje smo razradili i mi ćemo upravama izaći s prijedlozima za restrukturiranje firmi koje nisu prihvatile naš prvi poziv kako su to uradili BNT, “Ginex”, “Igman” i “Pretis”.

Mi smo nekoliko firmi očistili, uredili, pustili da rade, tržište se primaklo, povećan je promet, broj radnika i profit. Naredni je fokus na ove tri kompanije i fokus je na projektima. Konkretno ćemo davati godišnje projekte svakoj od ovih firmi, one će imati jasan jednogodišnji cilj, govorimo o usavršavanju, obnovi postojećih proizvodnih sredstava, o kretanjima na svjetskom tržištu i uključivanju ovih kompanija na svjetsko tržište. Do sad je bila formula da radimo ono što najbolje znamo, serijske stvari sa serijskom dokumentacijom, i to zna svako raditi, sada nam je fokus da te firme izađu korak dalje i prate svjetske trendove u svojoj branši.

STAV: Koji su prioriteti u industriji općenito za rješavanje u narednom periodu kako bi se i ostale grane industrije digle na viši nivo? Vjerovatno ćete ostati na ovoj poziciji.

DŽINDIĆ: To je vaša pretpostavka, ja to nisam rekao, vidjet ćemo šta vrijeme nosi. Što se tiče djelovanja u industriji, prvenstveno se zakonski mora urediti nekoliko oblasti industrije i energetike. Zakon o električnoj energiji i gasu, za koji je nadležno državno ministarstvo, mora biti usvojen na državnom nivou. Mi smo uradili Nacrt Zakona o električnoj energiji i gasu, on je u proceduri, ali ćemo ga povući da uskladimo s novim regulativama EU i ponovo ga vratiti na usvajanje. Drugi važan zakon jeste o proizvodnji i prometu naoružanja i vojne opreme. Taj je zakon Vlada prije mjesec usvojila. Riječ je o zakonu prilagođenom svim evropskim direktivama. Tim zakonom pokušavamo proizvodnju prilagoditi svakome ko se želi baviti ovom vrstom proizvodnje. Osam fabrika je u državnom, ostale u privatnom, one imaju fenomenalne rezultate. Zašto ne omogućiti da privatni kapital investira u ovu oblast?!

Treći je Zakon o rudarstvu. Sadašnji zakon je prijeratni. Vrijeme je da ga prilagodimo budućoj privatizaciji nekih rudnika. Vlada ne može biti vlasnik svega u državi, Vlada se treba brinuti o građanima, porezima, željeznicama, putnoj infrastrukturi i gruboj energetici, brinuti o tome da imamo dovoljno struje, ispravne puteve i dobro socijalno stanje. Ne trebamo se brinuti hoće li neki rudnik od 100 radnika biti strateški interes države. Dakle, mi moramo grupirati na dva lokaliteta naše potencijale u rudarstvu, to će biti oko TE Tuzla i TE Kakanj, u čijem će sastavu biti svi rudnici, ostali rudnici bit će prepušteni i prodani privatnicima. Ne želimo pobjeći od rudarenja i rudara, ali želimo pokazati da se rudnikom može bolje upravljati kada njime upravlja privatni kapital. Ova rješenja dovest će do bržeg i boljeg razvoja kompletnog industrijskog sistema u FBiH.

 

PROČITAJTE I...

“Halal Bazar” aplikacija je za mobilne uređaje koja sadrži podatke o halal certificiranim proizvodima i uslugama koje je Agencija certificirala. Podaci se mogu pretraživati manualno, upisom određene riječi ili skeniranjem barkoda proizvoda. Ažuriranje podataka o halal proizvođačima i uslugama radi se na dnevnoj bazi, čime se korisnicima omogućava da uvijek uz sebe imaju željene podatke o halal certificiranim proizvodima

“Kada govorimo o 'Halal sajmu' u Bosni, mi želimo da njime inspiriramo jednu organiziranu proizvodnju koja će snabdijevati čitavu Evropu. Govorimo o Balkanu i Bosni kao centru. Kada bismo mi rekli da ćemo snabdijevati samo pileće donere, znate li vi koje je to tržište, znate li vi koje su to količine mesa? Tolike da nama u Bosni ne treba ništa više. Nije riječ samo o mesu, riječ je o svim drugim proizvodima koji bi mogli sadržavati svinjetinu, poput čokolade, bombona, jogurta, mlijeka itd. Sve bi se to moglo proizvoditi ovdje, pa da postanemo jedan veliki ekonomski centar”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!