Drugi se spremaju, a Bošnjaci…

BiH (kao i Srbija i Hrvatska) je svojevremeno potpala pod trend “profesionalizacije”, ukidanja vojnog roka, te redukcije vojnih kapaciteta, no problem Bosne i Hercegovine jeste što za nju nema nazad. Srbija i Hrvatska gotovo će sigurno vratiti služenje vojnog roka, no Bosna i Hercegovina to neće moći i to zato jer BiH, koja je u stanju da se zaštiti, nije u interesu Srbije i Hrvatske, odnosno njihovih političkih ekspozitura u Bosni i Hercegovini

Vijest da će Srbija od sljedeće godine ponovo uvesti obavezno služenje vojske ne bi trebala nikoga da iznenadi. U pitanju je trend koji je izražen širom Evrope, sve od kada su se raspršile zablude o “kraju historije”, tj. unilateralnom svijetu u kojem dominira jedna svjetska sila. Takve ideje imale su direktne implikacije u vojnom smislu jer se smatralo besmislenim i kontraproduktivnim održavati potentne vojne efektive u vremenu u kojem, zbog totalne vojne dominacije jedne supersile, navodno ne može više biti konvencionalnog rata. Male evropske države poticale su se da svoju sigurnost traže ili pod američkim ili pod NATO kišobranom, te da, pod parolom “profesionalizacije”, smanje svoje vojne efektive praveći od njih glorificiranu stražarsku službu koja će osiguravati mnogobrojne američke baze po bijelom svijetu. Nije potrebno ni spominjati da je gotovo posvuda politika, kojoj je vojska u vremenima mira samo smetnja i budžetsko opterećenje, pozdravila i podržavala takav trend.

No, da se radi o zabludama, pokazalo se još za vrijeme Rusko-gruzijskog rata iz 2008. godine, kao i kroz svaki sljedeći konflikt u svijetu od tada do danas. Historija nije završila, konvencionalni rat nije stvar prošlosti, male države ne mogu sa sigurnošću računati na zaštitu velikih, te još uvijek moraju da posjeduju kredibilne oružane snage da bi se odbranile od agresije većih susjeda, a jedini način da to učine je da vojno obuče dovoljan broj svog stanovništva. Nesretna okolnost da ozbiljnim pitanjima poput odbrane i sigurnosti često dominiraju politički trendovi, intelektualno pomodarstvo, zgodne floskule i “mišljenja” samoprozvanih eksperata zamaglila je jednostavnu činjenicu da “veličina jeste bitna”. Ekonomski jake države s desetinama ili stotinama miliona stanovnika mogu sebi priuštiti privilegiju profesionalne vojske jer se broj profesionalnih vojnika mjeri stotinama hiljada. Male države to nisu u stanju jer nekoliko hiljada vojnika, ma o kakvim se profesionalcima radilo, jednostavno nemaju kapaciteta da zaštite teritorij države. Jedini realan način zaštite suvereniteta takvih država jeste obuka što većeg broja vojno sposobnog stanovništva i stvaranje dovoljno velikog rezervnog sastava.

To važi pogotovo za one države čiji je suverenitet permanentno ugrožen, poput Bosne i Hercegovine. BiH (kao i Srbija i Hrvatska) je svojevremeno potpala pod trend “profesionalizacije”, ukidanja vojnog roka, te redukcije vojnih kapaciteta, no problem Bosne i Hercegovine jeste što za nju nema nazad. Srbija i Hrvatska gotovo će sigurno vratiti služenje vojnog roka, no Bosna i Hercegovina to neće moći i to zato jer BiH, koja je u stanju da se zaštiti, nije u interesu Srbije i Hrvatske, odnosno njihovih političkih ekspozitura u Bosni i Hercegovini. Štaviše, srpska i hrvatska politika u BiH, računajući na vojne efektive Srbije i Hrvatske, ne samo da konstantno sabotiraju vojnu efikasnost OSBiH u smislu modernizacije, one pokušavaju i da proguraju potpunu demilitarizaciju BiH, znajući da to znači vojnu neutralizaciju Bošnjaka, a što može, prije ili kasnije, dovesti do nestanka BiH. Bošnjačka politika mora pronaći neki model i rješenje kako da spriječi takav scenarij.

PROČITAJTE I...

Na stranačkoj sceni u Hrvatskoj, transparentno ili prikriveno, svi rade protiv svih, tako da na stabilnim osnovama niko nije ni s kim. Po ocjeni zagrebačkog publiciste Ivice Relkovića, u Hrvatskoj “već godinama (od)umiru stranke (osim HDZ-a)”. Stanje je u Hrvatskoj “turbulentno”, s puno ekonomskih potresa, obračuna u najvišim institucijama vlasti i “preletačkim” promjenama u saborskim stranačkim klubovima. U raznim oblastima Hrvatska zaostaje, pa opozicijski kritičari ironično ističu da u Hrvatskoj napreduje jedino vladajući HDZ s oko 200.000 članova. Strategiju svojih uspjeha u pridobijanju glasača HDZ zasniva na dubokoj organizacijskoj, programskoj i liderskoj krizi opozicije

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!