Ne pitamo se što smo učinili da jače investitore privučemo, a kada investicije napokon krenu, opet se javljaju dušobrižnici našeg bogatstva, koje je dobrano umanjeno našom nebrigom, da nas, prosvijetljene kakvi već jesmo, upozore na pogubne strance iz arapskih zemalja. Oni su došli, zamislite, ulagati svoj novac u naše bogatstvo i naš razvoj
.</p>
<p>Što to nudi Bosna i Hercegovina da bi neki bogati i uglađeni arapski šejh ili poslovni čovjek uopće razmišljao ovdje ulagati u bilo što ozbiljnije kada su mu sva vrata otvorena u malo uljuđenijim krajevima svijeta, poput Londona, Pariza, Kalifornije, ili malo manje uljuđenim, ali njemu kulturološki bližim arapskim zemljama s velikim potencijalima? Tamo gdje ne gledaju na krivo njegove “pobuljene” žene ili vrištavu djecu koja su vrištava i kod njega kući i u njegovoj zemlji. Tamo gdje mu ne pokušavaju pokazati prijezirom kako se biva pravim, evropskim muslimanom. Tamo gdje pozdravljaju i dobrodošlicom dočekuju svaku stranu investiciju u nekretnine ili bilo koji drugi oblik halal‑ulaganja. Tamo gdje, pri tomu, investitoru još i pomognu da investiciju što prije realizira, gdje ne vrište po medijima kako im stranci otimaju zemlju. Koju zemlju? Koju godinama ne obrađuju!</p>
<p>Ne pitamo se što smo učinili da jače investitore privučemo, ali sistemski, a ne po slučajnom uzorku pokoje općine čije se čelništvo, suočeno s beznadežnom perspektivom, odluči na određene poticajne mjere. I kada investicije napokon krenu, opet se javljaju dušobrižnici našeg bogatstva, koje je dobrano umanjeno našom nebrigom, da nas, prosvijetljene kakvi već jesmo, upozore na pogubne strance iz arapskih zemalja koji su došli, zamislite, ulagati svoj novac u naše bogatstvo i naš razvoj. Doista nečuveno i bezobrazno jer bi, drznici, još na tome i zaradili.</p>
<p>Ma kako nas nije stid zamjerati ljudima koji dolaze u našu zemlju potrošiti i investirati? Kada isto ne zamjeramo malo drukčijim ljudima još slabije kupovne moći i investicijskog potencijala s drugih geografskih širina, malo zapadnije od nas, i koji bez osvrtanja kupuju ono malo upropaštene imovine koja nam je preostala. Arapska riječ za ovakvo ponašanje je <em>nifaq</em>, a za ljude nifaqa – <em>munafiqun</em>. Novac stvara novac, jedna je od maksima kapitalizma koju smo, navodno, usvojili. Jesmo li? Bojimo li se njih ili sebe?</p>
<p>Dok se svijet guši u islamofobiji, mi izumismo arabofobiju da i na taj način uđemo u krug civiliziranih naroda, koji nas onda mogu još jeftinije, po <em>junk rejtingu</em>, otkupiti. No, možda mi baš to volimo.</p>
<p> </p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
Ne budimo kao oniSljedeći članak
Križar na dvoru kraljice Kitarović
PROČITAJTE I...
Zašto je Alija Izetbegović, nakon teškog pregovaranja, potpisao Daytonski sporazum
Nakon propasti Aprilskog paketa stvorio se vakuum u koji je vrlo vješto ušao Milorad Dodik i u dobroj mjeri usporio ili zaustavio procese promjena u skladu s Daytonskim mirovnim sporazumom i njegovim Aneksom 4, koji su se odvijali baš kako je to na vrijeme shvatio Alija Izetbegović, korak po korak, ne naglo i radikalno
Apelacija koja je stvari pomakla s mrtve tačke u manjem entitetu
Ova apelacija nije niti najmanje naivna niti neusklađena s ključnim međunarodnim faktorima. Ona ne samo da prebacuje lopticu gdje joj je mjesto, u entitet RS, i ukazuje na kršenje ljudskih prava, odnosno Evropske konvencije, već i skreće pažnju na nerad i neaktivnost Valentina Inzka, OHR-a u cjelini, koji je po Daytonu odgovoran za civilni dio provedbe mirovnog sporazuma i zaštitu i provođenje svih njegovih aneksa, pa i aneksa 4. i 7. (Ustava i povratka) i svih odluka ustavnih i međunarodnih sudova