fbpx

Dobro je da Broz nije živ, poslao bi Feđu na Goli otok

Isto je i s Isovićevim tvrdnjama da su ateisti poput njega osobe širokih shvatanja kojima, eto, ne smeta mahrama na glavama političarki i javnih radnica, mada vrlo dobro znamo kakav je bio status mahrame tokom SFRJ te da je ona i danas pod konstantnim napadima ateističko-ljevičarskog bloka u politici i medijima (sjetimo se samo javnog linča Arzije Mahmutović).

Piše: Mustafa DRNIŠLIĆ

 

Nova sedmica, nova tragikomična kontaminacija javnog prostora od neumornog Avazovog kolumnjare i zagađivača Feđe Isovića. Ovaj put Isović pokušava iskoristiti najavljenu “Paradu ponosa” da ideološke neistomišljenike, poput zastupnice SDA u Skupštini Kantona Sarajevo Samre Ćosović-Hajdarević, optuži da su ili nacisti ili neonacisti.

Naravno, riječ je o staroj “reductio ad Hitlerum” ili “argumentum ad Hitlerum” taktici delegitimiziranja tako što će se irelevantnim i malicioznim povezivanjem neistomišljenika s Hitlerom pokušati izazvati negativne emocije te tako, bez bilo kakve diskusije, obezvrijediti i njegove argumente, ali i samu ličnost. Ovakva boljševička taktika kriminalizacije neistomišljenika pomalo je, zahvaljujući prije svega notornoj Isovićevoj neinformiranosti, i smiješna.

Naime, deklarirani komunista Isović, koji sve one koji se ne slažu s javnim paradiranjem nečije seksualnosti poredi s nacistima, valjda zaboravlja krivični zakon FNRJ / SFRJ, tačnije njegov član 186, kojim se zabranjuje “muški homoseksualni čin” te se počinioce kažnjava zatvorom ili robijom u trajanju do jedne godine.

Isović zaboravlja i to da je tokom trajanja njegove drage jednopartijske Titove SFRJ po ovom zakonu približno 1.500 osoba bilo kažnjeno zbog protuprirodnog bluda. Šta reći za takvu nedosljednost i takav um koji u isto vrijeme veliča sistem koji je ljude zatvarao radi seksualnog čina obavljenog u privatnosti, ali i naziva hitlerovcima one koji se ne slažu s javnom promocijom nečijeg seksualnog opredjeljenja?

Isto je i s Isovićevim tvrdnjama da su ateisti poput njega osobe širokih shvatanja kojima, eto, ne smeta mahrama na glavama političarki i javnih radnica, mada vrlo dobro znamo kakav je bio status mahrame tokom SFRJ te da je ona i danas pod konstantnim napadima ateističko-ljevičarskog bloka u politici i medijima (sjetimo se samo javnog linča Arzije Mahmutović).

Isović muslimanke poredi s homoseksualcima pa tvrdi da “pokrivene žene” imaju sva moguća prava, dok su homoseksualci “najugroženija kategorija”, pri čemu, naravno, zaboravlja na diskriminaciju spram muslimanki s hidžabom u VSTV-u, pravosudnim institucijama, OSBiH itd.

Čak i Isovićeva retorika, u kojoj se komesarski pita kako bi se osjećale muslimanke da njima ateisti javno poruče kako su im nepodnošljive i da ih treba izolirati (a poručuju im to svakodnevno, pogotovo kroz omiljenu uzrečicu o vjeri između četiri zida), pokazuje koliko je Isović zaostao u prošlim vremenima totalitarizma te koliko nije svjestan da, recimo, boravi u kantonu u kojem, po popisu iz 2013. godine, živi 350.594 deklariranih muslimana i 10.506 deklariranih ateista.

I to u osnovi pokazuje svu suštinu problema, jer očito je da medijski dominantna ideološka manjina, sama vrlo totalitarno raspoložena, pokušava nametnuti svoje vrijednosti i svjetonazore većini, i to tako da bilo kakav otpor naziva čak i nacizmom.

To što su njeni najgrlatiji predstavnici tragikomične kreature poput Isovića problem ne čini manje opasnim, tek grotesknijim.

PROČITAJTE I...

“Nismo mnogo vremena potrošili spremajući ga zato što je bio poprilično spreman jer je hifz naučio još kao malo dijete. Kada sam mu predložio da zajedno ponovimo hifz i da ga pripremimo za komisiju, povjerio mi se da je odmah nakon toga razgovarao sa svojom majkom, koja je ostala u Maroku, i da mu je rekla da je usnila san u kojem je on obukao odjeću imama, onako kako se oblače u Maroku. U to je došao njegov otac koji je već ranije preselio na ahiret i dao joj Mushaf, kazavši joj da taj Mushaf da Abdelaliju”, kaže hafiz Hašim ef. Zahirović, imam Centralne džamije u Hadžićima

Osoblje koje je tokom pandemije boravilo u inostranstvu, u zemljama s visokom stopom zaraženih, među njima i doktori, vraćalo se na posao bez da je ijedan dan provelo u izolaciji. No, sve je kulminiralo slučajem žene zaražene virusom korona koja je preminula u Sarajevu prošle sedmice.  

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!