fbpx

Dobre vode: “BABO, DA NE BI TVOJIH VILA, ODE MI GLAVA”

Dovište poznato kao Dobre vode usječeno je između zaselaka Zarudine i Koluna u općini Foča. Odavnina je poznato po dvojici evlija, šejhu Muratu i sinu mu šejhu Salihu. I u novije vrijeme, početkom agresije na BiH pričalo se mnogo o ovoj dvojici Božijih robova. Srpski vojnici zapalili su sve kuće u ovom kraju, ali turbe dvojice šejhova nije htjelo gorjeti. Donijeli su i benzin, polili ga i zapalili, ali se vatra ugasila. Tako je njihovo turbe ostalo netaknuto

Nakon agresije i prvih povratnika u prijeratna mjesta boravka, u sela Strganci, Potkolun, Kolun i Mrežicu, počeli su Bošnjaci opet drugovati sa svojim “dobrima”. Obnovili su put od Sarajeva, preko Grepka i Smječanske stijene, Duge Njive i Turjaka do Koluna, Zarudine i Strganaca. Počelo se govoriti: “Doš’o put Dobrim vodama, kako li će svijet tek sada na dovu dolaziti?!“

I u ramazanu 2006. godine dođoše prvi vjernici. Nekoliko hiljada Bošnjaka prilazilo je turbetu i učilo Fatihu. Novac za obnovu turbeta dao je “Dobri Bošnjanin” koji ne htjede da mu se napiše ime. A u 2008. godini hair-sahibija Dobre vode ukrasi bijelim kamenom iz Hreše, ugradi mermerne česme i korito izli. Dovede vodu u kupatila, a u obliku vrgnja izgradi fontanu, da onog koji se abdesti voda plaho ne prska. Ljekovitu vodu za oči u isto odijelo odjenu pa vrelo natapa i liječi vid onih koji bi se umivali.

Priča se i da je šejh Murat pozvao mještane ovih krajeva da jednog sušnog ljeta uče kišnu dovu. Kada su svi došli, još se dvojica pomoliše. Šejh Murat reče jednom da im kaže da odu dok se dova ne prouči. Kada završiše, narod upita šejha Murata što onu dvojicu otjera, a on im kaza: “Jedan je od njih, spremajući se na dovu, u žurbi pojeo dvije varene ljuske, a djeca mu gledala, a on im nije dao. Drugi je, žureći na dovu, načinio zijan komšiji pogazivši mu žito. Eto, bojao sam se da nam dova neće biti kabul kod Boga.” 

Od naših predaka do nas došla je hikaja kako je Salih, sin šejha Murata, ratovao na Sigetu. Šejh Murat tada je vrho požnjeveno žito. Kada je bio u po vršaja, zastade i zagleda se u daljinu, uze vile i poče ljutito udarati po žari i haptici ponikloj uz ogradu. Kada je završio, zagleda se opet u daljinu i reče: “Dobro je”, pa nastavi s vrševinom. Nije prošlo mnogo, a Salih mu se vrati. Kada ga ugleda, šejh Murat upita ga kako je bilo na Sigetu, a ovaj mu ispika odgovori: “Babo, da ne bi tvojih vila, ode mi glava.”

Šejh Murat je držao i jednog momka koji mu je u pitomoj Zarudini čuv’o ovce. Jedne večeri, čoban mu je zatvorio stado u tor, a na poziv šejha siš’o je do njega na večeru i muhabet. Kada je htio napustiti sijelo, šejh mu kaza da još ostane. Kasno nekad čoban svrati u tor, kadli mu nema najboljeg ovna zvonara. Ujutro, zabrinut, ode da to kaže šejhu Muratu, a ovaj mu odgovori: “E moj sinak, ja tebe sinoć zadržah jer je zvonar bio nafaka crnog vuka. Krenuo je iz Nahoreva da večera u Zarudini. Tebe sam zadrž’o dok vuk nije doš’o do tora.”

Danas se na sijelima čuje i ovo: “Što god nekoga pogodi, to je zato što je bio u nemaru. A nas podsjećanje na Murata i njegovog sina Saliha liječi od nemara. Oni porukama ljude odvraćaju od zla, a nikako od dobra.”

 

 

 

 

PROČITAJTE I...

Sazivanje Prvog bošnjačkog sabora, demokratska i slobodna atmosfera u kojoj se odvijao, odluke i zaključci koji su doneseni, nacionalno jedinstvo koje je pritom iskazano te dalekosežne posljedice koje je polučio predstavljaju historijsku vododijelnicu, trenutak kada su poslije jednog teškog i dugog stoljeća Bošnjaci konačno postali moderan politički narod koji se čvrsto opredijelio ne samo da opstane već i da stupi na svjetsku pozornicu kao politički suveren, kulturološki poseban te prije svega državotvoran narod

Na popisu stanovništva 2013. godine 91,36 posto građana Kantona Sarajeva izjasnilo se da govori i piše bosanskim jezikom. U istom tom kantonu, iste te godine, na istom tom popisu, 83,79 posto stanovništva izjasnilo se da pripada bošnjačkom narodu. Iste godine, na istom popisu, 1.193 građanina u glavu, ili 0,28 posto stanovnika gotovo polumilionskog Kantona Sarajevo, izjasnilo se da govori jezikom koji nazivaju “BHS”, dok svi drugi govore ili bosanskim, ili hrvatskim, ili srpskim. Stoga bi bosanski jezik trebalo školarcima u dokumentima pisati po principu automatizma, osim ako roditelji žele pisati hrvatski ili srpski jezik

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!