fbpx

Dobre vode: “BABO, DA NE BI TVOJIH VILA, ODE MI GLAVA”

Dovište poznato kao Dobre vode usječeno je između zaselaka Zarudine i Koluna u općini Foča. Odavnina je poznato po dvojici evlija, šejhu Muratu i sinu mu šejhu Salihu. I u novije vrijeme, početkom agresije na BiH pričalo se mnogo o ovoj dvojici Božijih robova. Srpski vojnici zapalili su sve kuće u ovom kraju, ali turbe dvojice šejhova nije htjelo gorjeti. Donijeli su i benzin, polili ga i zapalili, ali se vatra ugasila. Tako je njihovo turbe ostalo netaknuto

Nakon agresije i prvih povratnika u prijeratna mjesta boravka, u sela Strganci, Potkolun, Kolun i Mrežicu, počeli su Bošnjaci opet drugovati sa svojim “dobrima”. Obnovili su put od Sarajeva, preko Grepka i Smječanske stijene, Duge Njive i Turjaka do Koluna, Zarudine i Strganaca. Počelo se govoriti: “Doš’o put Dobrim vodama, kako li će svijet tek sada na dovu dolaziti?!“

I u ramazanu 2006. godine dođoše prvi vjernici. Nekoliko hiljada Bošnjaka prilazilo je turbetu i učilo Fatihu. Novac za obnovu turbeta dao je “Dobri Bošnjanin” koji ne htjede da mu se napiše ime. A u 2008. godini hair-sahibija Dobre vode ukrasi bijelim kamenom iz Hreše, ugradi mermerne česme i korito izli. Dovede vodu u kupatila, a u obliku vrgnja izgradi fontanu, da onog koji se abdesti voda plaho ne prska. Ljekovitu vodu za oči u isto odijelo odjenu pa vrelo natapa i liječi vid onih koji bi se umivali.

Priča se i da je šejh Murat pozvao mještane ovih krajeva da jednog sušnog ljeta uče kišnu dovu. Kada su svi došli, još se dvojica pomoliše. Šejh Murat reče jednom da im kaže da odu dok se dova ne prouči. Kada završiše, narod upita šejha Murata što onu dvojicu otjera, a on im kaza: “Jedan je od njih, spremajući se na dovu, u žurbi pojeo dvije varene ljuske, a djeca mu gledala, a on im nije dao. Drugi je, žureći na dovu, načinio zijan komšiji pogazivši mu žito. Eto, bojao sam se da nam dova neće biti kabul kod Boga.” 

Od naših predaka do nas došla je hikaja kako je Salih, sin šejha Murata, ratovao na Sigetu. Šejh Murat tada je vrho požnjeveno žito. Kada je bio u po vršaja, zastade i zagleda se u daljinu, uze vile i poče ljutito udarati po žari i haptici ponikloj uz ogradu. Kada je završio, zagleda se opet u daljinu i reče: “Dobro je”, pa nastavi s vrševinom. Nije prošlo mnogo, a Salih mu se vrati. Kada ga ugleda, šejh Murat upita ga kako je bilo na Sigetu, a ovaj mu ispika odgovori: “Babo, da ne bi tvojih vila, ode mi glava.”

Šejh Murat je držao i jednog momka koji mu je u pitomoj Zarudini čuv’o ovce. Jedne večeri, čoban mu je zatvorio stado u tor, a na poziv šejha siš’o je do njega na večeru i muhabet. Kada je htio napustiti sijelo, šejh mu kaza da još ostane. Kasno nekad čoban svrati u tor, kadli mu nema najboljeg ovna zvonara. Ujutro, zabrinut, ode da to kaže šejhu Muratu, a ovaj mu odgovori: “E moj sinak, ja tebe sinoć zadržah jer je zvonar bio nafaka crnog vuka. Krenuo je iz Nahoreva da večera u Zarudini. Tebe sam zadrž’o dok vuk nije doš’o do tora.”

Danas se na sijelima čuje i ovo: “Što god nekoga pogodi, to je zato što je bio u nemaru. A nas podsjećanje na Murata i njegovog sina Saliha liječi od nemara. Oni porukama ljude odvraćaju od zla, a nikako od dobra.”

 

 

 

 

PROČITAJTE I...

Povodom 30. godišnjice osnivanja Stranke demokratske akcije JU Muzej „Alija Izetbegović“ ekskluzivno predstavlja online izložbu na 33 vizuala o osnivanju „stranke građana i naroda muslimanskog kulturno-povijesnog kruga“ s demokratijom kao jednom od najvažnijih odrednica. Dvadeset i šestog maja 1990. godine u svečanoj sali hotela "Holiday Inn" održana je Osnivačka skupština SDA, prve demokratske stranke građanske inicijative u Bosni i Hercegovini, čime je ozvaničen početak djelovanja ove političke stranke, nakon 45 godina jednopartijskog sistema u Jugoslaviji. Inicijativni odbor za osnivanje SDA je činilo 40 intelektualaca, umjetnika i poduzetnika iz Sarajeva, Zagreba, Mostara, Ljubljane i Banje Luke, a za prvog predsjednika stranke je izabran Alija Izetbegović.

Željko Mejakić, koji je kao rukovodilac obezbjeđenja koncentracijskog logora Omarska osuđen na 21 godinu zatvora za zločin protiv čovječnosti na području Prijedora, bit će uvjetno otpušten iz zatvora 25. januara 2019. godine, nakon što je rješenje o uvjetnom otpustu donijelo Ministarstvo pravde BiH. Radi se o “prvom čovjeku” najbrutalnijeg logora u bivšoj Jugoslaviji. Čovjeku koji je učestvovao u zločinima, a nije sankcionirao druge zločince iz ovog logora. Povodom Mejakićevog otpusta, Stav objavljuje skraćenu verziju naučnog rada historičara Jasmina Medića o postojanju ovog logora i zločinima u njemu. Naslov rada inspiriran je riječima Mehmeda Alića, svjedoka Tribunala u Hagu

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!