Do sretnog društva ne dolazi se negiranjem nacionalnih specifičnosti

U protekle dvije decenije, uz sve opstrukcije na koje su nailazili, i bez obzira na to što ne postoje bošnjačke državne nacionalne institucije (čije je osnivanje onemogućeno samom ustavnom organizacijom Bosne i Hercegovine), Bošnjaci su iznjedrili barem dvije generacije istraživača, naučnika, autora, književnika, publicista koji neumorno rade veliki posao.

Piše: Elvir RESIĆ

Ovogodišnje obilježavanje Dana Bošnjaka, odnosno dana kada je u Sarajevu održan Bošnjački sabor, na kojem je jednom narodu vraćeno njegovo silom oduzeto historijsko ime, za Bosnu i Hercegovinu, za Bošnjake i sve civilizirane ljude unutar i izvan Bosne i Hercegovine prvorazredni je civilizacijski i kulturološki događaj.

Pored niza prigodnih događaja posvećenih ovom danu, 28. septembru, a koji su bili organizirani ne samo u Bosni i Hercegovini nego i u Sandžaku, Hrvatskoj i drugdje gdje Bošnjaci žive, u sarajevskoj Vijećnici održana je centralna svečanost u organizaciji Bošnjačke zajednice kulture “Preporod”. Sam događaj, kojem su prisustvovali najviši bosanskohercegovački državni zvaničnici, vjerski poglavari i kulturni stvaraoci, gradonačelnici i općinski načelnici, politički i kulturni predstavnici Bošnjaka iz Hrvatske, Sandžaka, Makedonije, Kosova, te brojni gosti iz prijateljskih zemalja, potvrdio je jednu golemu historijsku činjenicu – da je proces revitalizacije bošnjačkog nacionalnog identiteta naprosto nezaustavljiv.

U opkoljenom Sarajevu 1993, te za Bošnjake možda najteže godine u hiljadugodišnjoj historiji njihovog postojanja, tadašnji bošnjački politički prvaci, naučnici i umjetnici započeli su teški i mukotrpni posao ispravljanja velike nepravde koju je ovaj narod trpio tokom najmanje jednog stoljeća. Trebalo je tada hrabrosti, vizionarstva, političke mudrosti i odlučnosti da se pokrene proces za koji se nije moglo sa sigurnošću znati kako će se razvijati. Iako su u vremenu kada goloruki narod brani i sebe i svoju državu od dvije oružane agresije bošnjački prvaci promišljali i djelovali vizionarski, teško da su mogli predvidjeti kako će se snažno i koliko brzo odvijati reafirmacija bošnjačkog nacionalnog identiteta, i u samom imenu i u njegovoj suštini.

Bez obzira na sve, vraćanje historijskog imena i čuvanje nacionalnog bića u trenucima nezapamćene borbe za biološki opstanak značilo je da se Bošnjaci, osim s vjerom, izvorno i prirodno identificiraju i sa svojom zemljom Bosnom. Bila je to snažna poruka samim Bošnjacima, ali i onima koji na Bosnu kidišu. Upravo zato, srpske i hrvatske političke i kulturne elite (ne bez izuzetaka, naravno) svih ovih dvadeset i šest godina uporno nastoje osporiti bošnjački nacionalni identitet, služeći se svim i svačim, od izvrtanja naučnih postulata do kršenja ljudskih prava i sloboda. Čak i neke političke snage unutar bošnjačkog naroda, koje sebe vole zvati probosanskim ili građanskim, te poneki javni djelatnici koji sebe nazivaju intelektualcima, bošnjačko biće pokušavaju dovesti u pitanje. Ipak, sve su prilike da im je posao uzaludan.

U protekle dvije decenije, uz sve opstrukcije na koje su nailazili, i bez obzira na to što ne postoje bošnjačke državne nacionalne institucije (čije je osnivanje onemogućeno samom ustavnom organizacijom Bosne i Hercegovine), Bošnjaci su iznjedrili barem dvije generacije istraživača, naučnika, autora, književnika, publicista koji neumorno rade veliki posao. Uspjeli su pokrenuti (a neke od njih i zaokružiti) velike projekte poput edicije bošnjačke književnosti, rječnika bosanskoga jezika, pravopisa, historijskih čitanki, historijskih romana i drugih djela važnih za razumijevanje vlastitog postojanja.

A naučna i kulturna djelatnost u Bošnjaka tek se zahuktava, pa se uskoro mogu očekivati novi kapitalni projekti kao što su enciklopedije i historije književnosti, izrada različitih leksikona, videoprodukcija, digitalizacija kulturne baštine, prevođenje školske lektire sa svjetskih jezika na bosanski jezik i obratno, te mnogi drugi. Stasale su generacije koje nisu zatrovane falsifikatima historije i koje slobodno i odvažno promišljaju o vremenu u kojem žive i o prostoru na kojem se nalaze. Povezani su s cijelim svijetom, vidici su im otvoreni, istina dostupna, a u laž ne vjeruju. Rezultati popisa stanovništva od prije šest godina najbolji su primjer kako je bošnjačka pamet daleko dublja nego što su neki priželjkivali da će biti kada su pokretali silne kampanje protiv bošnjačkog imena i nacionalnog bića.

Da će zajedno s razvijanjem bošnjačke misli jačati i Bosna i Hercegovina, i to ona multietnička i evropska, nagovijestili su u Vijećnici i najviši državni dužnosnici, više puta naglašavajući viziju Bosne kao zemlje različitih, a slobodnih ljudi, koji, svako sa svojim identitetom, žive zajedno. A takve poruke odraz su i nacionalne zrelosti.

Nažalost, u jednom dijelu domaće društvene javnosti, i u nekim politikama, još prevladava neznanje i nerazumijevanje onoga što jeste Bosna i njena specifičnost. Zbog vlastitog nesnalaženja u aktuelnom vremenu, mnogi ideolozi ljevice nisu željeli učestvovati u svečanosti Dana Bošnjaka. Neke glave još čuvaju u životu ideju da se do sretnog društva dolazi negiranjem nacionalnih, vjerskih, kulturnih, jezičkih, tradicijskih vrijednosti i potiranjem specifičnosti, u prvom redu bošnjačkih, zaboravljajući (ili svjesno zanemarujući) da je takav koncept isproban, istrošen i neuspio, a nikome ništa dobro donio nije. Ipak, takvih je sve manje i sve su tiši.

Istina, iako je urađen veliki posao i iako se postiglo mnogo za relativno kratko vrijeme, u uvjetima koji su daleko od idealnih, pred Bošnjacima je ostalo još mnogo posla: istraživanja, pisanja, objavljivanja. Valja uspostavljati, graditi i osnaživati nacionalne institucije, povezivati i umrežavati vlastite potencijale, i kod kuće i širom svijeta, ali temelji su čvrsti i postojani, a zidanje sad ide mnogo lakše.

PROČITAJTE I...

Školuju se na bosanskom, srpskom i albanskom jeziku. Prema popisu stanovništva 2011. godine, u Srbiji (bez Kosova) je živjelo 7.767 Gorana. Prema procjenama, Gorana ima više od 60.000. U Gori ih trenutno živi i radi između 6.000 i 8.000. Gorani su se do 1991. godine nacionalno izjašnjavali u popisima kao Muslimani. Pod utjecajem manipulacija kojima su bili izloženi od Miloševićevog režima, Srpske akademije nauka i umetnosti i Beogradu poslušnih kadrova rodom iz Gore, geografska odrednica Gorani pretvorena je u nacionalnu komponentu i preko noći stvorena novokomponirana nacija Goranci. Cilj je bio da se Gorani vještački i neprirodno odvoje od muslimanskog (bošnjačkog) nacionalnog korpusa i tako oslabe i podjele muslimanski (bošnjački) narod

Poziv da se Bošnjaci politički organiziraju prihvata se s rezervom. Naši ljudi koji iole ulaze u te procese to prihvataju s dozom snishodljivosti, kao da nekom treba da se pravdaju, da se izvinjavaju za taj ipak ljudski i krajnje opravdan čin. U ovim okolnostima, početkom 2017. godine, rađa se ideja o formiranju Foruma Bošnjaka Makedonije s osnovnom idejom, pred dolazećim generacijama, da očuva ono što jesmo, da pomogne proces promoviranja nacionalne svijesti i očuvanje vlastitog političkog i kulturnog identiteta

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!